Jučer je u ime kluba zastupnika Hrvatske demokratske zajednice o Izvješću o provođenju Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina za 2014. godinu govorio zastupnik u Hrvatskom saboru Ivan Radić, koji je i član Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina. Nakon izlaganja zastupniku Radiću replicirao je zastupnik Domagoja Hajdukovića (SDP), koji je ocijenio kako druge zemlje znatno više brinu o Hrvatima kao nacionalnoj manjini, nego Hrvatska o svojim manjinama.
Ivan Radić u svome je odgovoru naveo probleme s kojima se danas susreću pripadnici hrvatske nacionalne manjine u Srbiji: "U Srbiji hrvatska nacionalna manjina još uvijek nema zajamčena mjesta u Skupštini Republike Srbije, Hrvati nisu dovoljno zastupljeni u tijelima izvršne vlasti, spomenut ću i zadnji slučaj gašenja Radio Subotice. Vidljiv je i ogroman nerazmjer u izdvajanju financijskih sredstava po svakom pripadniku nacionalne manjine, koji se kreće u omjeru 1 naprema 33 u korist Hrvatske".
Replici je prethodila rasprava u kojoj je zastupnik Ivan Radić istaknuo kako se slaže s ocjenom Vlade Republike Hrvatske da predloženo Izvješće pokazuje zadovoljavajući napredak u ostvarivanju prava pripadnika nacionalnih manjina. Pravo koje je ostvareno u cijelosti je zastupljenost pripadnika nacionalnih manjina u predstavničkim i izvršnim tijelima jedinica lokalne i područne samouprave, a iz Izvješća je razvidno kako je i u ostvarivanju drugih prava dosegnuta visoka razina, primjerice u ostvarivanju prava na odgoj i obrazovanje na jeziku i pismu nacionalnih manjina, ostvarivanju vjerskih prava nacionalnih manjina i razvoju kulturne autonomije.
"Kada je riječ o financiranju programa nacionalnih manjina, teško je proniknuti logiku prema kojoj se pojedini programi financiraju s pozicije Savjeta, a drugi se nalaze na pozicijama pojedinih ministarstava ili ureda. Teško je to razabrati i u proračunu, a ni predloženo izvješće to ne olakšava", rekao je zastupnik u Hrvatskom saboru Ivan Radić.
U Izvješću se posebno naglašava da je tijekom 2014. za provođenje UZNM, unatoč nastavku nepovoljne gospodarske i socijalne situacije, utrošeno 144.360.358,26 kn, što predstavlja povećanje od 6.187.581,23 kn ili za 4,3% veće nego u 2013. godini, kada je utrošeno 138.172.777,03 kn.
Iako se djelomično navodi u kojim je područjima došlo do povećanja, u cjelini je nemoguće povezati sve podatke.
Dodatno zbunjuje navođenje istih ili sličnih vrsta programa na različitim pozicijama. Tako se primjerice na poziciji Ministarstva kulture navodi da se za brojne aktivnosti na području kulture, izdavaštva i informiranja radi očuvanja kulturnog i nacionalnog identiteta nacionalnih manjina, izdvaja više od 11 milijuna kuna, među ostalim i za 46 programa koji se odnose na financiranje kulturne baštine pripadnika srpske nacionalne manjine (za što je izdvojeno oko 7,5 milijuna kuna), te za samo 2 programa židovske nacionalne manjine (oko 45 tisuća kuna). S druge strane, Savjet za nacionalne manjine je tijekom 2014. raspodijelio 33.430.000,00 kn za ostvarivanje programa kulturne autonomije udruga i ustanova nacionalnih manjina i to za područje financiranja programa informiranja oko 16 milijuna kuna, izdavaštva oko milijun kuna, kulturnog amaterizma oko 7,5 milijuna, kuna te kulturnih manifestacija oko 6 milijuna kuna.
"Koja je razlika i postoji li ona uopće između programa izdavaštva i informiranja koja financira Ministarstvo kulture i onih koje financira Savjet nije ni na koji način prezentirano niti obrazloženo. Također je nemoguće ne uočiti i podatak da je Ministarstvo financiralo programe samo dvije manjine, srpske i židovske. Postavlja se pitanje je li moguće da se preostalih 20 manjina nije ni javilo na natječaje, a ako jesu, kako je moguće da su sve odreda imale manje kvalitetne programe od ove dvije navedene. Usporedbe radi, primjerice srpska manjina imala je čak 46 uspješnih programa", istaknuo je Ivan Radić.
"Nemali broj puta, na žalost, kada se govori o temama obuhvaćenim predmetnim Izvješćem, rasprava se svede na brojke i statistike, ista često nije lišena netrpeljivosti, a nemali broj puta zalazi se u domeni onoga što bi mogli nazvati i govorom mržnje", naglasio je Ivan Radić.
Zbog ovakve komunikacije često znaju promaći osobe kojima je ugroženo temeljeno pravo – pravo na dostojanstven život. U Izvješću se navodi da je u sklopu Regionalnog programa stambenog zbrinjavanja, RH dobila na raspolaganje sredstva donacija u iznosu od oko 12 milijuna eura, te da je planirana revizija izbjegličkog, prognaničkog i povratničkog statusa. Navodi se da će se preostale izbjeglice, prognanici i povratnici zbrinjavati u izgrađenim i kupljenim stanovima i kućama, te u institucijama socijalne skrbi.
"20 godina od završetka rata, 422 osobe su još uvijek smještene u organiziranom smještaju, odnosno u razne objekte kolektivnog smještaja na najmanje 11 različitih lokacija, od Petrinje, Nove Gradiške, Pule, Šibenika, Zadra, do Zagreba, Popovače, Varaždina i okolice Knina. Kako su u nekim od tih objekata uvijeti doista vrlo loši, teško je razumijeti da ne postoji rješenje za njihov trajni smještaj. Ako tome dodamo da u pojedinim selima još uvijek nema struje ni vode onda i ne čudi podatak da se tijekom 2014. na područje od posebne državne skrbi vratila samo 1 raseljena osoba", rekao je Ivan Radić.
Sve su to pitanja koja nemaju nacionalni predznak i predstavljaju nedopustivu ugrozu temeljnih ljudskih prava.
Tekst i foto: HDZ
Nebitno
