
U osječkoj Galeriji Kazamat će se u
srijedu, 24. veljače 2016., s početkom u 18 sati održati otvorenje izložbe
Promemorija, autorice Jelene Kovačević.
U osječkoj Galeriji Kazamat će se u srijedu, 02. ožujka, s početkom u 18 sati, održati razgovor sa umjetnicom, Jelenom Kovačević, nakon čega slijedi stručno vodstvo kroz izložbu PROMEMORIJA. Posjetitelje će kroz izložbu provesti voditelj Galerije Kazamat, Igor Loinjak i autorica izložbe Jelena Kovačević.
O izložbi
Vizualna umjetnica Jelena Kovačević predstavit će radove tematski naslonjene na intimističko promišljanje vlastite pozicije, a preko nje i sebe same. Već neko vrijeme svjedočimo nešto učestalijem tematskom oslanjanju umjetnica na intimne i osobne teme. Opravdano se pitati zašto je tome tako. Mogući sam odgovor na to pitanje čuo u jednom eseju pročitanom na Trećem programu Hrvatskoga radija u kojem autor ili autorica ističe kako feminizam (i feminizmi) do danas nisu uspjeli definirati status ženskoga identiteta pa ga svaka generacija uvijek iznova postavlja, kreće od ništice. S druge pak strane, kulturološko osiromašenje osobnoga identiteta u korist onoga medijski oblikovanog, pokazuje se kao opravdana osnova intimističkim umjetničkih strategija. Ivana Meštrov o Jeleninu radu piše: 'Promemorija je za Kovačević njezin osobni podsjetnik, svojevrstan katalizator posljednje tri godine, zaokružen kroz umjetničku formu i vizualne jezike. Svi mi, na ovaj ili onaj način, stvaramo svoje promemorije kako bismo se lakše nosili s vlastitim egzistencijalnim korakom. Neki ih upisuju u planere, drugi zapisuju kao dnevničke zapise, ovisno o životnim fazama. Umjetnost, prema Kovačević, upravo je dobra alatka za praćenje i bilježenje vlastitih misli, opservacija, aspiracija, razračunavanje s njima, ali i njihovo otpuštanje.' Ali ne samo to! Nešto kasnije u tekstu bilježi: 'Tako i Jelena Kovačević, kroz svoje umjetničke forme, nepatvoreno, nježno i bez celofana ubacuje i samog gledatelja, promatrača, u ko-emociju. I sjećanje.' Postavlja se stoga pitanje u kojoj mjeri intima pojedinca može postati arhetipski obrazac kroz koji bi se moglo promatrati ne samo društvo, nego i čovječanstvo, odnosno čovjek kao takav.
