Po uzoru na
USA, koju svako malo zapljusne neki
novi lifestyle trend, tako se i kod nas krenulo s time. Ali osim što radimo sve isto kao Ameri, također kopiramo i sve njihove trendove, jer Ameri imaju strahovito jak PR, tu je i
Hollywood, koji je doduše jako oslabio zadnjih godina, zatim
fast-food, muscle auti, Las Vegas, plavuše sa sisama od pola kubika i nogama od dva metra koje ima završavaju taman negdje ispod
krajnika i općenito ta umjetno proizvedena
iluzija slobode i bogatstva koja djeluje kao narkotik na ostatak svijeta. No
industrija zabave je američki najjači adut, uz pomoć kojeg se uspješno nameću cijelom svijetu kao primjer koji svi trebamo slijediti. Najnoviji trend koji je krenuo i još se uvijek kotrlja vrlo uspješno cijelom planetom je
zdrav život - lifestyle.
Pokrenuta je čitava nova industrija
zdravog života, sporta, prehrane, njege i brige za tijelo, koja dakako, automatski po definiciji same sebe djeluje i na um. Industrija zdrave hrane, industrija eko proizvoda, industrija organskog uzgoja, teretana, biciklizma, kućnih sprava za vježbanje i DVD video snimki s čudotovornim vježbama i dijetama koje će vas u samo tjedan dana pretvoriti iz trola koji izgleda kao Shrek u
sex-bombu. Stoga ćete biti sretniji, uspješniji, pametniji, duhovitiji i uglavnom puno bolje prihvaćeni u društvu ako postanete dio te industrije. Dobit ćete bolje poslove, veće plaće i preko noći će vam se dešavati čudesa. Nažalost,
život ne funkcionira tako naivno. No ključna riječ u svemu tome jest...industrija. Stalno u novinama, uglavnom žutim poput
24sata, čitamo imbecilne članke prepune podataka prepisanih s interneta o tome kako je rajčica superzdrava i kako su bademi bogati omega 3 kiselinama, te nam pomažu u borbi poput upala i djeluju blagotvorno na probavu. Kako su čokolada i kava pune antioksidansa i trebamo ih jesti i piti svaki dan. Onda odjednom sljedeći tjedan čokolada više nije zdrava, već je najveće zlo na svijetu krivo čak i za tektonske poremećaje koji uzrokuju
tsunamije. No, ako volite čokoladu i ne možete živjeti bez, samo pričekajte tjedan dana dok se opet ne vrati u modu i postane superzdrava hrana bez koje čovječanstvo neće preživjeti. Jer kao što rekoh, ključna riječ u svemu tome je...industrija.
Živimo u vrijeme kapitalizma, a kapitalizam je opće poznat i definiran kao
ekonomija pohlepe. Kapitalizam sam po sebi ne priznaje ljudsko biće,
nije namijenjen dobrobiti čovjeka i ne radi u interesu čovjeka, niti je to cilj sustava. Samo se hrani ljudima i koristi ih kao gorivo kroz razne oblike industrije. Stoga, po zakonima kapitalizma sve što u sebi nosi riječ industrija mora donositi profit, inače se jednim potezom gasi, kao svijeća, puhneš i nema više. Čim neka firma počne raditi s gubitkom, proglašava se stečaj, bankrot i ono malo imovine što još ima neku rezidualnu vrijednost se prodaje u bescijenje, da bi neki novi budući tajkunčići na tom istome mjestu mogli nastaviti prakticirati te iste zakone ekonomije, čiji je cilj samo gomilanje kapitala, sve dok tržište ne odluči da im treba novi trend, stoga se opet kreće iznova...stečaj...bankrot...prodaja, pa nova tvornica, rezanje crvene trake od strane lokalnih političkih lešinara, svečano otvaranje...itd. A pošto industrija zdravog života cvate, očito je da donosi i veliki profit.
Stalno po televiziji, radiju i internetu slušamo o nekakvim kampanjama za zdrav život tipa,
„Pokreni se“...“Jedi zdravo“...“Sport je rješenje za sve“...“
Nemoj ići u dućan, bolje kupi organski uzgojene jagode koje koštaju i do osam puta više od onih u dućanu“. Još uvijek
nisam uspio dokučiti kako je moguće da jagode koje su navodno uzgojene samo na suncu i vodi, mogu koštati osam puta više od onih u koje je uložen trud, rad, proučavanje i laboratorijsko usavršavanje sjemena, mineralna gnojiva, herbicidi, pesticidi, fungicidi i što sve ne? Te stvari su skupe...jako skupe. I ako je organski eko uzgojena hrana toliko skuplja u odnosu na klasično uzgojenu, zašto onda naši seljaci uporno špricaju pšenicu, kukuruz, soju, suncokret?? Stvarno su kreteni...neka ostave to sve na
suncu i vodi i samo opale osam puta veću cijenu i riješeno. Svi sretni i zadovoljni. Potrošači dobiju super zdravu pšenicu, a seljaci svi redom si kupe novi Porsche. Ako urod kojim slučajem i bude čak upola manji od uobičajenog, zbog svih mogućih bolesti, parazita i drugih napasti, nema veze, ionako je cijena osam puta veća, opet smo zaradili. Jedino što je tada takva pšenica bolesna, infektivna i uglavnom nezdrava. A to nas opet vraća na ono što sam maloprije spomenuo, kapitalizam je ekonomija pohlepe i dobrobit čovjeka, konzumenta i ljudi ne postoji u takvoj ekonomiji, jer se jednostavno
ne uklapa u računicu.
Industrija sporta je još bolja, vidim da je kod nas po
Osijeku nastala prava poplava
bicikala i biciklista. Bicikl je nekada bio samo prijevozno sredstvo, danas je već trend, odnosno lifestyle. Neki malo bolji bicikl, od poznatijeg proizvođača košta od
nekoliko tisuća, pa sve do nekoliko desetaka tisuća kuna?!? Pa
ne bih toliko platio ni za pacemaker, a kamoli bicikl!! Ako netko baš ima namjeru voziti
Tour de France, u redu, vjerujem da mu treba i pravi profesionalni bicikl za utrke, ali većina naših ljudi kupuje bicikl da bi se eventualno nedjeljom popodne provozali do tetke na palačinke, koja stanuje šest ulica dalje. Al još je bolje kad mi neki ponosni vlasnik takve „bijesne pile“ kaže kako mora odvesti bicikl na servis i platiti oko 400 kuna za to. ŠTA?!? Servis za bicikl...pa ima dva točka, lanac i pedale?! U moje vrijeme, odnosno kad sam bio klinac svi smo jahali one Limexove bicikle, takozvane
Mountain Bike, s 12, 18 ili 21 brzinom. Bili su isti kao ovi danas i ako je nešto trebalo popraviti, ili zategnuti trebao vam je samo ključ 13. Ja sam kao klinac od 10-11 godina, redovito prčkao i šarafao po svom biciklu i drugima također obavljao neke sitne popravke i nikome nisam ništa naplatio. Jebiga, trebao sam. Ali nisam mogao, jer tada to još nije bio trend na kojemu se mlati lova, već normalno ponašanje i racionalno razmišljanje, a danas si luđak i budala ako kreneš sam nešto popravit, jer ćeš sigurno još više štete učiniti, stoga bolje odvezi bicikl u servis da ti vrate lanac na zupčanike. Jer nema gore nego kad ti padne lanac, to može oštetit hrpu nekih drugih dijelova, a istekla mu je garancija. Koja jebena garancija?!? To je bicikl, a ne akcelerator čestica! Isto je i s teretanama, umjesto da se ljudi bave sportom tamo gdje bi trebali, u prirodi, na svježem zraku, odlaze u klimatizirane podrume i dijele znojne sprave s drugima, a kad im to dosadi i žele još više, tu su uvijek brižni i stručni fitness-treneri koji će im preporučiti kreatine, proteine, pa kad im i to bude premalo, počnu si upucavati još i steroide direktno u vene. Jebeš
srce, jetru i bubrege...to ionako ne mogu napiriti, a i ne vide se izvana, ali biceps i triceps se vide.
Činjenica je da se
sport i zdrava hrana kose s ljudskom prirodom iz jednostavnog razloga što su ljudi, jednom rječju, hedonisti. Vrlo je malo onih koji zaista iskreno vole sport, kojima je to strast i zadovoljstvo, što opet u neku ruku predstavlja oblik hednonizma za takve ljude. Ali velika većina ne mari za trčanje i teretane. Ljudi ne trče, jer ne žele. Nemaju potrebu, davno smo izgubili tu potrebu, ljudi su zadnji put morali trčati prije tisuće i tisuće godina kada su lovili svoju hranu i živjeli u plemenskim zajednicama. Onda su s vremenom naučili uzgajati žitarice, voće, povrće i životinje i skužili da je to puno lakše nego trčati za nekom životinjom i patit se dok ju uloviš, ubiješ i sve to. Na kraju nam je i uzgajanje hrane postalo teško, danas više nitko ništa ne uzgaja, jer su nam supermarekti i frižideri omogućili da još više vremena provodimo ležeći na kauču i gledamo Big Brother, dok utapamo i to malo preostalih
moždanih stanica u alkoholu. Imam jednu prijateljicu koja ima više od sto kila i stalno se žali i kuka kako ne može smršaviti i kako bi htjela biti vitka, lijepa i privlačna. Pošto je svjesna svoje težine, koja joj očigledno jako smeta, pokušava postati privlačna na druge načine, tako da ode u frizeraj i pljune 400 kuna za novu frizuru. I na taj način zavarava samu sebe, jer nema snagu volje riješiti glavni
uzrok svoje depresije, već se zadovoljava nekim trivijalnim sitnicama. Ona je zapravo tipičan primjer svega što sam naveo ranije. Industrija zdrave bio, eko, organske hrane, makrobiotika i šta ja znam. Na svakom pakovanju takve hrane piše ime tvrtke koja ju proizvodi i zemlja porijekla...i to je sve! Kako ja mogu biti siguran da je to stvarno bio, eko, organsko?? Nikako! Ali ljudi svejedno masovno pohode takve trgovine u uvjerenju da će im te namirnice donijeti fenomenalno zdravlje. Industrija biciklizma...ljudi kupuju skupe bicikle, jer misle da je skuplje bolje. Nije! Jednako ćeš
nabiti kondiciju i smršaviti i na jefitnom biciklu, ali ga moraš voziti svaki dan po 50km! A za to je potrebna samo snaga volje i ništa drugo. Industrija blendera i miksera, sokovnika i ostalih naprava koje garantiraju zdrav život. Ljudi spale 1000 kuna na nekakav blender koji im koristi da si prave one superzdrave smoothie napitke, stave dvije banane, mlijeka, jabuke i nekih sjemenki, jer su negdje čuli da je to dobro. Popiju dvije takve šalice tjedno i gotovo. Misle da su s te dvije šalice riješili sve svoje zdravstvene probleme. Odmah se osjećamo bolje, lakše i nekako ugodnije. Možemo navečer negdje na ćevape ili bečku šniclu i pomfrit. Ako se slučajno prejedemo roštilja, sutra ćemo si opet napraviti smoothie od dvije jagode i tri borovnice da
vratimo ravnotežu. Želim reći da je hedonizam duboko urođen u svima nama i da hedonisti jako površno shvaćaju teme zdravlja, sporta, dobre kondicije i zdrave hrane. No, industrija zdravog života, fitnesa i ljepote je uspjela kroz svoj agresivni marketing uvjeriti sve te hedoniste da mogu preokrenuti svoje živote i drastično poboljšati zdravlje uz minimalne napore. Tako da jednostavno kupe sve te skupe, divne, čudotovorne proizvode. Blendere od 5000 kuna, bicikle od 8000 kuna, kućne trake za trčanje i sprave za vježbanje od 12000 kuna i slično. Nisam nikada shvatio sobnu spravu za trčanje? Zašto? Mogu trčati i vani. Poanta je da nećete ništa postići bacanjem love na sve te gluposti. Jer ako imate snagu volje i uma da nešto promijenite po pitanju zdravlja, onda vam novac nije uopće potreban. Ako nemate tu volju, onda ćete potrošiti ogroman novac da bi ugušili svoju savjest i pretvarali se da ste učinili nešto za svoje zdravlje...ustvari kupujete
običnu iluziju i ništa drugo, kupujete kratkotrajni duševni mir.
Ja znam da je sport izuzetno koristan za moje zdravlje, znam da bih, ako trčim
triput tjedno po deset kilometara, drastično poboljšao svoju kondiciju i zdravstveno stanje općenito, ali me ne zanima trčanje.
Niti želim trčat. Ne zanimaju me ni teretane također. Znam da bi me jako puno svježeg voća i povrća dnevno također preobrazilo i djelovalo kao afrodozijak na moj imunitet i zdravlje, nisam idiot, svjestan sam da je svježe voće i povrće najbolja i najzdravija blagodat prirode, ali isto tako volim pojesti dobar roštilj također. I popiti odlično crveno vino...preporučujem Gregureka iz Kneževih Vinograda. Hedonist sam i to priznajem. I to će mi priznanje donijeti puno
veći duševni mir i radost, nego bilo koja sprava za vježbanje, ili bicikl od tisuću eura. Samo posebni ljudi imaju u sebi tu fanatičnu volju i nagon da se bave sportom, profesionalno ili rekreativno nije važno, ali bitno je da se bave sportom. I to pravim sportovima koji iziskuju nadljudske napore i opterećenja od kojih se morate oporavljati danima. Ja nemam tu volju, ali bar neću zavaravati samog sebe, nego ću to otvoreno priznati. Isto kao što samo posebni ljudi imaju tu fanatičnu volju da si važu svaki zalogaj i broje količine vitamina, minerala, željeza, proteina, kalija i drugih čudesa. Jedu makrobiotiku, ptičju hranu i alge koje izgledaju kao da ih je probavila koza prije nego što su ih zapakirali. Ali smatram da su to sve gluposti. Jer danas nema zdrave hrane nigdje, a naročito ne u dućanima i bio-eko trgovinama. A pogotovo ne u supermarketima. Supermarketi su groblja hrane. Ja se ne opterećujem time, jer ne želim provesti životu ustrahu od svega i svačega lošeg, jer loše stvari će se ionako dogoditi. Koliko god jeli s
alate i tikvica, svejedno ćete završiti na istom mjestu kao i oni koji se ubijaju u prasetini svaki dan...dva metra ispod zemlje.
Zaključak je jednostavan...ako se želite dovesti u red
fizički i psihički, bavite se sportom. Ali nemojte kupovati preskupe
sobne sprave za vježbanje, bicikle i ostale gluposti. Kupite si tenisice i trenirku i počnite trčati, vani na svježem zraku. A ako ste onaj drugi fanatik koji se želi zdravo hraniti, nemojte bacati tisuće kuna na bio-eko đumbir, čileanske bademe, konoplje i šta ja znam. Nađite si mirni komad zemlje i posadite svoj vrt, samo sunce i voda, bez gnojiva, pesticida, herbicida i ostalih otrova. I imat ćete najzdraviju moguću hranu koja će biti puno ukusnija i ljepša nego ona u dućanu. Živimo u Slavoniji gdje je dovoljno pljunuti bilo kamo i nešto će već izrasti. Imate trešnje, višnje, jabuke, breskve, maline, kupine, ribizle na svakom ćošku...samo ih treba ubrati i oprati. I najvažnije od svega opustite se...jer sasvim je u redu biti hedonist. Samo budite umjereni hedonist, jer to je najbolji put do dobrog zdravlja. Ravnoteža i umjerenost u svemu će vam donijeti više blagodati i zdravlja nego bilo koja čudtovorna dijeta, teretana, sprava za vježbanje ili čileanski bademi. Uživajte do sljedeće nedjelje i nove kolumne, a ako želite možete me pratiti i na facebook stranici
Liječeni cinik, gdje nekad objavim komentare na neke vijesti, dogođaje i slično, nevezano za kolumne. Pozdrav!
Tekst: Severus
Živimo u doba iskrivljene stvarnosti, poremećenih prioriteta, u kojem nam svakodnevno stotine i stotine terabajta točnih, netočnih i većinom besmislenih informacija siluju mozak i grade nam potpuno lažnu sliku realnosti od one u kojoj zaista svakodnevno živimo. U vremenu u kojem je apsurd općeprihvaćen način života, a zdrav razum ekstravagancija. Živimo u doba
klikova, lajkova, šerova, fanova, pregleda...u kojem se svako postignuće mjeri beznačajnim brojkama koje na kraju ispadaju važnije od sadržajaiza tih brojki. Živimo u doba u kojem svatko ima nešto za reći, ali nitko nikoga ne sluša. U kojemu će ti prije pomoći potpuni stranac, nego
najbolji prijatelj. U kojemu je lakše
prihvatiti tuđe stavove i mišljenja, nego razviti svoje. U kojemu je kultura postala moda za pokazivanje, a moda kultura koja nam odgaja djecu. Ja nastojim govoriti u ime manjine koja se još nekako odupire ovoj iskrivljenoj stvarnosti...a na vama je da odlučite da li sam u pravu, ili ne?
Nebitno
