Jeste li znali da se 2
najstarija artefakta iz povjesti Osijeka nalaze oba na istoj lokaciji? Jedan je iz davne 1394., a drugi iz 1425.? Sigurno ste ih vidjeli...
Na današnji dan 1732. godine je otvorena
franjevačka crkva sv. Križa (zaštitnik sv. Antun Padovanski). Franjevci, koji je nastanjuju, su osim istaknutog vjerskog rada bili zaslužni i u promicanju znanja i pismenosti → 1735.-1783. djelovali teološko-filozofski fakultet (profesor je bio i istaknuti valpovački franjevac i pjesnik
Matija Petar Katančić i brodski gramatičar
Marijan Lanosović) te prvu gradsku tiskaru, a nakon ukinuća isusovaca preuzimaju i vođenje gimnazije. Glavna odlika reda je Kristovo siromaštvo (odricanje od materijalnog), pa su i danas karitativno aktivni.
Zanimljivo je za istaknuti kako su na ovom mjestu vjerski objekti kontinuirano od prvog pisanog spomena grada Osijeka (1196.) do danas i to idućim redom:
a) Romanička crkva sv. Trojstva – srednjovjekovna trobrodna crkva koju su podigli prvi gospodari osijeka → cistercitska opatija Cikador
b) Gotička crkva sv. Trojstva – velikaši Korogy su prenijeli izvorni romanički portal na novoobnovljenu crkvu u gotičkom stilu, u čijoj su kripti imali i obiteljsku grobnicu (ostaci spomenika Filipu IV. iz 1394. su i danas na sjevernom zidu crkve – najvredniji osječki srednjovjekovni spomenik) ; 1439. odlukom pape Eugena crkva ima pravo indulgencije tj. davanje oprosta vjernicima (utjecaj na razvoj protestantizma) ; uz crkvu se nalazio i kaštel baruna Korogya
c) Sulejman-hanova džamija – za vrijeme turskog perioda je na području Hrvatske podignuto 250 džamija (danas opstale samo 3 od tih građevina koje su pretvorene u katoličke crkve: Ibrahim-pašina džamija → Župna crkva Svih svetih u Đakovu, u Klisu iznad Splita džamija s česmom Tri kralja – danas crkva sv. Vida i Drniš) ; Osijek imao između 5 i 8 džamija
d) Crkva sv. Križa – nakon protjerivanja Turaka, u grad prvi nakon vojske ulaze redovnici (franjevci i isusovci) te opat Simon iz Bača 1697. ispred današnje crkve zabija veliki drveni križ (nestao pod krinkom noći – narod optužio isusovce)
- 1709. – 1732. podižu drugu crkvu (prva je bila mala drvena kapelica pored džamije koja se pokazala premalom) → crkva se dugo gradila jer su je sufinancirali vjernici (najdarežjliviji su imali pravo ukopa u kriptu) ; na ulazu u crkvu su kipovi sv. Antuna i sv. Roka (zaštitnik od kuge) ; toranj visok 38 m s 4 zvona unutar (nalazi se na mjestu nekadašnjeg minareta) ; na vrhu tornja je biskupski križ zbog skopskog nadbiskupa Mihaela Summe (živio i djelovao u 18.st., njegovi ostaci, bista i epitaf u crkvi zato što je 34 god. bio biskup Ostrogonske nadbiskupije kojoj je pripadala i osječka Tvrđa) ; crkva doživjela mnoštvo preuređenja i nadogradnji
Drugi samostan podižu
1733.-1761. (prvi je bio u sklopu crkve te u obliku slova L ) južno od Svodova (nekadašnji javni put), pa su ga naknadno iz praktičnih razloga nadsvodili lukom. 1786. su morali napustitit samostan za potrebe vojske te preselili u bivšu isusovačku rezidenciju (dekretom cara je isusovački red ukinut 1773.). U svoju crkvu i samostan će se vratiti tek 1938. g. Crkva je tijekom rata pretrpjela mnoga oštećenja, pa je bila i dugotrajna obnova.
Ovdje je ujedno i
svetište Gospe Osječke (nekadašnja Gospa Judska – kip je nastao 1425. od strane franjevaca u Koprivnici koji su ga naknadno sakrili na tavan za vrijeme turske opasnosti. Nakon protjerivanja Turaka je nađen i prenešen u ugarsko mjesto Mariagyud ili na hrv. Jud (zbog toga što je koprivničkoj crkvi je otada patron Antun Padovanski. Ondje boravio 1689.-1703. kada je donesen privremeno zbog tadašnje opasnosti, ali se zbog velike vezanosti ovdašnjih vjernika zadržao za stalno te se od sredine 18.st. zove Gospa Osječka). Osječani su joj pozlatili krunu nakon Domovinskog rata, u znak zahvalnosti što je spasila Osijek od sudbine koja je zadesila Vukovar.
U
Crkvi se štuje Antun Padovanski - katolički svetac porijeklom iz Portugala. Djelovao je kao propovjednik (većinom po Italiji) te umro u 37. godini (relikvije mu se čuvaju u Padovi). Štuju ga i mnogi vjernici drugih konfesija i religija. Svetac je zaštitnik u nevolji i potrebi (također i zaštitnik zaljubljenih, rudara, putnika, svih koji su izgubili nešto itd.). U likovnoj umjetnosti se prikazuje najčešće s knjigom i ljiljanom u ruci (svetkovina 13.6. kada je blagoslov ljiljana). Riječ je o popularnom štovanje od dolaska franjevaca u ova područja te na taj način izražavaju bliskost i suosjećanje s pukom.
Tekst: Tin Kovačević
Foto: Daniel Antunović/Foto-arhiv031
Tin Kovačević je rođen 1982. u Osijeku gdje i sada živi. Završava studij geografije i sociologije na
Sveučilištu u Zadru te od 2006. neprekinuto radi u struci kao profesor mnogih predmeta u Osijeku i okolici. 2013. na
Ekonomskom fakultetu u Osijeku stječe zvanje licenciranog turističkog vodiča za istočnu Hrvatsku te počinje aktivno raditi na samostalnim projektima i šetnjama. To je vrlo brzo prepoznala udruga za turizam i promicanje kulture putovanja „
Putovanja Slavonijom“, čiji je ponosni član od iste godine. Čitatelji portala Osijek031 mogu autora upoznati kroz njegov 5. Autorski projekt
Osječki kalendar.
Nebitno
