Nema nešto starijih Osječanki ili Osječana koji bar jednom u životu nisu, na putu na kojem sila ne bira, bili ispraćeni pogledom "
babe sere" - zanimanja zbog kojeg je posjedovanje sitniša u tom trenutku značilo biti ili ne biti. Ponekad bi se tkogod i provukao uz molećiv pogled, ponekad uz oprezno ignoriranje, a bilo je i onih koji su arogantnim nastupom probijali put svoje sile. "
Baba sere" su se s pravom nazivale pretorijankama bijelih bastiona olakšanja.
Taj "
dobri duh" javnih WC-a bio je i koliko-toliko jamac urednosti, čistoće i nezaobilazne mješavine parajućeg mirisa sredstva za čišćenje i cigaretnog dima. Ah, taj hodnik
Hotela Central ponekad se činio beskonačno dug, ali već s prvim opuštanjem sfinkera (bilo kojeg), sve su pločice postale savršeno bijele, sve cijevi bez korozije, sve slavine funkcionalne, a "
baba sere" - prirodne plavuše u
slow motion trku na proljetnoj livadi... U tom trenutku sjedinjenja sa Svemirom, samo je sitniš narušavao
jedinstvo Čovjeka i Svega.
Prije koji dan se opet otvorio novi
javni WC na Trgu slobode. Ovaj put pod nadzorom i upravljanjem
Unikoma (čistoća) i
Vodovoda (instalacije, oprema) i s radnim vremenom
od 07 do 19h svakog dana.
Umjesto dugog hodnika i spuštanja u podzemlje, ulazi se u crnu staklenu građevinu, crnu poput obeliska iz
Odiseje 2001. Kad je sila dovoljno jaka, vide se i zvijezde.
Umjesto "
baba sere" - žetoni, semafori i elektronika. Molećivi pogledi ne pomažu, samo čvrsta metalna valuta u apoenima od
50lp,
1kn i
2kn. Ne pomaže ni bahato igorniranje, a ni kusur se ne vraća. Osim sitniša, ništa nije potrebno dirati rukama - vrata jedne od dvije kabine se sama otvaraju kad se
mašina nahrani dovoljnom količinom kovanica.
Unutrašnjost poput "
space shuttlea" - nehrđajući čelik već na prvi pogled prema podu, zidovima i elementima ulijeva povjerenje. U slučaju "
havarije" valjda je dovoljno mlazom kipuće vode sve dobro očistiti, dezinficirati.
Senzor pisoara točno "
osjeti" trenutak kad sustavu treba signalizirati puštanje vode. "
Look ma', no hands!"
Rolnu papira (još) nitko nije ukrao. Vrijedi li manje od dvije kune ili ju još nisu otkrili?
Tekućeg sapuna ima, tople vode nema, al' se preživi. Sušilo za ruke je, čini se, dimenzionirano za ručice.
"
Nakon rezanja ili pucanja u venu, molimo alat odložite u odgovarajući spremnik!"
Gumb za izlaz, nema kvake na koju se uvijek sumnjičavo gleda.
Nakon izlaska - zadovoljstvo u svakom pogledu... i zamišljen pogled s pitanjima o prolaznosti života, zamjenjivosti, nestajanju poštenih radnih mjesta...
Tekst & foto: Cacan
Nebitno
