Bilo bi lijepo kada bi se trg otvorio ,dakle za spomenik -pregradu ,ili kako ih nazivaju mladi- radijatori - uklonili na primjerenije mjesto.Dakle upitati građane ili peticija za taj problem uistinu ovakvim jednoumljem pregraditi trg nije u redu.
|
Građani neka se prvo informiraju pa onda sami sebe zapitaju neke stvar, prije nego javno iskažu nešto.
SPOMEN-OBILJEŽJE / VRATA (Koraljka Brebrić, dipl. ing. arh.; Mirko Buvnić,
dipl. ing. arh.; Maja Furlan Zimmermann, dipl. ing. arh.; Siniša Glušica, dipl.
ing. arh.)
Prolaz sjećanjem u središtu grada - na trgu, uz ulicu, iza ugla, u daljini, pored
nas. Iznenada, poput bljeska sjećanja spomen-obilježje predstavlja sedam pari
vratnica što stoje u Osijeku, na mjestu najživljih gradskih događanja, mjestu
susreta, odmora, na mjestu prolaza. Prvi prolaz je najuži, jedva dovoljan za
čovjekova ramena. On simbolizira tjeskobu, nelagodu i strah.
Svaki sljedeći par vratnica postupno se širi, tako da su sedma vrata 'širom
otvorena'. Ona zovu na prolaz i simboliziraju slobodu. Postupno otvaranje vrata
govori o snazi i žrtvi onih koji su dali svoje živote za slobodu, koji su za nas
otvorili velika čelična vrata, koji su tjeskobu pretvorili u sjećanje. Sjećanje na rat
nije ugodno. Naše su žrtve bolne i mi živimo s njima. Prolazeći pored spomenobilježja
moramo se sjetiti, zaustaviti korak za tren i pridružiti se onima koji su
dali najviše - svoje živote. Čelična vrata postavljena su na Trgu slobode tvoreći
njegov logičan završetak. Ona se otvaraju prema jugu propuštajući sunčevu
svjetlost na Trg. Ispred vrata oformljen je memorijalni plato na kojemu je uvijek
moguće zapaliti svijeću i na trenutak sjesti. Igra svjetla i sjene uvijek je prisutna
na Trgu poput sunčanog sata koji mjeri vrijeme. Kada zađe Sunce, vrata se
osvjetljavaju reflektorima iz podnožja i formira se svjetleća zavjesa koja rasijeca
tamu.
Vrata su izvedena od cor-ten čelika kojeg karakterizira smeđenarančasta boja;
boja dunavske teglenice što je dovela prognane u Osijek. Materijal od kojeg je
izrađen spomenik ima neograničenu trajnost. Njegova ga hrđa štiti od
propadanja, kao što nas rane štite od ponovnih ozljeda. Ne trebaju nam 'lijepi
spomenici', već vrata kroz koja ćemo prolaziti, uz koja ćemo se sjećati.