Pa zbog
tambura mangupi
zatarabe trg Osječku javnost prije nekog vremena
razveselila je najava skorog koncerta Đorđa Balaševića. Značaj tog događaja, najavljenog za 13. rujna ove godine, nedvojbeno nadilazi i samo uveseljavanje vjernih
Balaševićevih obožavatelja, budući da se radi o vrijednoj točki u kalendaru osječkih kulturnih događanja koja bi svojom primamljivošću mogla odjeknuti i šire od Osijeka, zbog čega valja izraziti
zadovoljstvo. Rečeno zadovoljstvo održavanjem tog koncerta dijelimo i mi, potpisnici ovog pisma, istovremeno izražavajući zabrinutost da je, u općem pozitivnom raspoloženju koje je izazvala spomenuta najava, Osječanima u njoj promaknula jedna vrlo
važna i problematična stavka na koju ovim putem upozoravamo.
Naime, osječki koncert Đorđa Balaševića prema najavama organizatora – agencije
Luminis i udruge Grupa građana – trebao bi se održati na Trgu Svetog Trojstva u Tvrđi, zbog čega bi na dan održavanja taj središnji trg stare gradske jezgre morao biti
zatvoren svim građanima koji
ne posjeduju ulaznicu za koncert. Tu činjenicu, koja je u uvodnim priopćenjima o koncertu predstavljena tek usputno i sasvim
bezazleno, smatramo nimalo dobroćudnim pokazateljem zadiranja
privatnog u javni interes, i to u obliku koji se na sasvim izravan način tiče svakoga od nas. Tim povodom, ovim pismom želimo
artikulirati naš jasan stav da u potpunosti neprihvatljivim smatramo zatvaranje javnog prostora u svrhu održavanja privatnog komercijalnog događaja na koji je ulaz dopušten samo onima koji
plate ulaznicu.
Gradski trgovi nesumnjivo su
"najjavniji" od javnih gradskih prostora, budući da od najranije urbane povijesti funkcioniraju ne samo kao zajedničke površine za potrebe
prometovanja – poput ulica – već omogućuju i susretanje, okupljanje, druženje i povezivanje građana. Utoliko nije neobično što se trgovi doživljavaju rodnim mjestima urbanog života te aktivnim jezgrama svakog pojedinog grada. U taj koncept mjesta susreta i
aktivne jezgre grada sasvim se prikladno uklapa i trg kao koncertni prostor, stoga nemamo zamjerke na održavanje koncerta na trgu, već su uvjeti održavanja ono što nas brine. Svijet, Hrvatska pa i sam
Osijek pamte doista nezaboravne koncertne događaje na trgovima i drugim javnim prostorima, no upravo je
javni karakter – karakter otvorenosti – te događaje učinio nezaboravnima. Postavljanje željeznih ograda oko jednog gradskog trga te time grubo ukidanje njegovog karaktera javnosti nikako se ne uklapaju u tu sliku.
Upravo Đorđe Balašević poznat je po održavanju brojnih koncerata javnog karaktera na otvorenim gradskim površinama, no predviđeni osječki koncert samo je
simulacija nastavka takve priče jer ne predstavlja poklon Grada svim građanima, nego ustupak privatnoj trećoj strani, koja će najljepši gradski trg moći iskoristiti kao prostor za ubiranje profita. Simulacija je tim više cinična što se u najavama koncerta ističe da će audicijom odabrani građani pozornicom prošetati kao korzom, budući da je – kao što je Osječanima dobro poznato –
gradski korzo svojevremeno bio još jedan od tradicionalnih širokih, otvorenih prostora susreta širom kojih se aktivno izlagao i događao grad, dok će "korzo" 13. rujna biti otvoren tek statistima koji su svoju pristupnicu platili.
Nadalje, dokidanje javnog karaktera javnog prostora tim je više
problematično s obzirom na činjenicu da je Trg Svetog Trojstva središnji trg barokne Tvrđe. Takvo okruženje izuzetno je atraktivna kulisa koja daje osobitu dimenziju svakom kulturnom događaju. No kulturna vrijednost
osječke Tvrđe ostavština je generacijā današnjim stanovnicima grada, njima pripada i njima je dana na uživanje – stoga je opravdano pitati se tko ima pravo izvlastiti ih, ograditi ih od tog prostora i komercijalno ga iskorištavati. Pritom, vrijedi posebno istaknuti, ne smatramo da baštinu treba izolirati, ostakliti i promatrati tek kao muzejski eksponat. Naime, Osječani s Tvrđom oduvijek ostvaruju živ odnos koji spaja povijesnost i aktualnost utoliko što u njoj – između ostalog –
stanuju, rade, piju kave, odmaraju se, izlaze, uživaju u raznim manifestacijama, pa čak i u onima koje su koncertnog karaktera, susreću se na sve moguće načine… bez da su za pristup njezinim ulicama i trgu ikada morali platiti kartu.
Na pitanje o tome tko ima pravo izvlastiti građane i njihovu baštinu dati na iskorištavanje trećoj strani, pravnici bi možda lakonski odgovorili upućujući na Grad Osijek. No mi se pitamo koje je to mjerilo kojim gradske vlasti mogu procijeniti
"vrijednost" prostora kakav je Tvrđa? Tko može izračunati prikladnu cijenu najma neprocjenjive povijesne jezgre, opstrukcije normalnog života građana, aproprijacije prostora koji jednako pripada svima nama…? Ako bi se postavljanje takvih pitanja nekome učinilo pretjerano u odnosu na jednokratan događaj, vrijedi razmisliti i o tome imaju li građani Osijeka garanciju da je takva situacija doista jednokratna? S obzirom na atraktivnost spornog prostora, sasvim je opravdana bojazan da bi se slične situacije mogle ponavljati u budućnosti, a
potkrepljuju je i najave jednog od organizatora – agencije Luminis – da se u ovom slučaju radi o "svojevrsnoj premijeri novog koncertnog prostora u Osijeku".
Problemi s okupacijom i
uništavanjem javnog prostora učestalom komercijalnom uporabom Osječanima se možda čine dalekima, a upozorenja prenapuhanima, no situacije diljem Hrvatske pokazale su da pretjeranih razloga za optimizam nema: od zagrebačkog glavnog trga, koji
zakrčen šatorima većinu godine nalikuje
nomadskom naselju, preko starih ulica u centru grada koje su žrtvovane za prilaze
šoping-centrima i podzemnim garažama (Cvjetni trg i Varšavska), pa sve do brojnih sličnih primjera devastacije prirodnih i kulturnih dobara najviše kategorije diljem jadranske obale (Srđ). Dovoljno je jednom prihvatiti cijenu po kojoj neki prostor prestaje biti javan kako bi se poslala trajna poruka takvog sadržaja.
Naposljetku, čitava nas ova priča dovodi i do pitanja
kulturne politike i odnosa prema kulturi u Osijeku, koje se nalazi u potki problema. Naime, nije nepoželjno imati što više zainteresiranih aktera u prostoru organizacije kulturnih događanja, niti je nužno problem što će netko u toj djelatnosti ostvariti profit. Međutim, kultura je pitanje od javnog značaja koje se nikako ne smije prepustiti privatizaciji i komercijalizaciji. Obveza grada da skrbi o tom pitanju uključuje i organizaciju kulturnih događanja, kao i
zaštitu i promicanje kulturne baštine. Te zadaće gradska vlast ne smije izbjegavati skrivajući to neodgovornim prepuštanjem javnog prostora privatnim akterima i interesima, a konkretan osječki slučaj čini se kao upravo to – privatno se iskorištavanje javnog prostora maskira prividom obogaćivanja kulturne ponude za sve građane i valjanog gospodarenja javnim prostorom, a u stvaranje tog privida nedavno se uključilo čak i osječko sveučilište organiziranjem predavanja Đorđa Balaševića kao počasnog gosta u gradu.
Zaključno, koncert Đorđa Balaševića u Osijeku raduje nas, no ukoliko su i gradske vlasti dijelile to mišljenje te smatrale vrijednim ugostiti ga u javnom prostoru – morale su se pobrinuti da i narav tog koncerta bude javna! U protivnom, ukoliko ga ipak
nisu smatrali dovoljno vrijednim takvog angažmana,
privatnim se organizatorima u najam trebalo ponuditi prikladniji koncertni prostor, izbjegavajući tako nezdrav brak privatnog i javnog interesa čiji bi zabrinjavajući nusproizvod bilo profitom motivirano prisvajanje javnog prostora.
Tekst: dr. sc. Branimir Belaj, Denis Božić Bogović, dr. sc. Dubravka Božić Bogović, Davorin Ćuti, Igor Dmitrić - Muto (Gužva u 16ercu), Zvonimir Glavaš, mr. sc. Danijel Jelaš, dr. sc. Sanja Jukić, dr. sc. Ljubica Matek, Luka Matić, Nikolina Mijatović, Silvestar Mrak (Grupa Tvog Života), Demian Papo, Robert Paulić, Andrej Paulus, Luka Pejić, dr. sc. Boško Pešić, Miren Špek, Željko Šreng, dr. sc. Goran Tanacković Faletar, Domagoj Tomas, dr. sc. Dinko Župan
Pročitajte i..
Balašević u Osijeku! [2014.] (open-air)
Đorđe Balašević: "Ako ne budete učili završit ćete kao ja, uz dosta sreće"
[FOTO i VIDEO] Balašević do suza nasmijao predstavnike medija na mini koncertu u Arheološkom muzeju