U želji otvaranja
Akademije prema široj zajednici jučer su na
UAOS predstavljeni novi programi
cjeloživotnog obrazovanja Odsjeka za kazališnu umjetnost vezanih uz njihovu specijalizaciju koje izvode vrhunski stručnjaci i pedagozi, zaljubljenici svog područja.
Dva su
teorijska. Povijest drame i kazališta na pregledan način priča zanimljivu priču o kazalištu poput krimića: kako i zašto je sve počelo, kako su se smjenjivale velike epohe, tko je
"ubio" koju epohu te tko danas
"vlada" u kazalištu i zašto. Budući da je suvremenost prevrednovala ove stare epohe iz vlastite vizure, pa neke veliča (renesansa, klasicizam), neke tumači na drugačiji način (antika), a neke prezire (srednji vijek, barok, romantizam) pokazat će se kakve su te epohe doista bile i upravo zato analizirati ona kanonska djela koja se često tumače iz prilično uske današnje vizure (
Sofoklo Edip, Shakespeare Oluja, Calderon Život je san, Freudenreich Graničari). Drugi program je Suvremena europska drama koji prolazi kroz temeljne oblike dramskog pisma 20. stoljeća kroz kanske pisce (
Ibsen, Gorki, Čehov, Pirandello, Brecht, Beckett…) s naglaskom na hrvatsku dramu i s posebnim bonusom – pregledom američke drame.
Programi se izvode kroz
tri modula (6, 12 i 36 sati prema interesu polaznika) a izvode ih red. prof. dr. sc.
Sanja Nikčević i ass.
Alen Biskupović. Namijenjeni su onima koji se bave kazalištem ali bi rado sistematizirali znanje (od praktičara poput
scenografa i kostimografa, voditelja kazališnih družina preko administrativnog osoblja koje vodi kazalište ili radi u državnoj upravi), onima koji pišu o kazalištu ili profesorima hrvatskog jezika koji bi ta znanja mogli primijeniti u nastavi te kazališnoj publici kao onima koji su zaljubljeni u kazalište i koji možda traže odgovor na pitanje zašto je kazalište danas takvo!
Šest je lutkarskih programa pod zajedničkim nazivom Upotreba lutke u odgoju i obrazovanju što je zapravo uvođenje polaznika u šest osnovnih lutkarskih tehnika (
1. ručne lutke – ginjoli, 2. ručne lutke – zijevalice, 3.
štapne lutke, 4. stolne lutke, 5. kazalište predmeta i 6. animacija dijelova tijela).
Uloga lutke kao nastavnog instrumenta pospješuje dječje učenje jer razvija kognitivne procese, olakšava komunikaciju te razvija osjećaj za
likovnost i estetsku svijest. Lutka budi maštu djeteta, potiče grupnu dinamiku, zahtijeva finu motoriku i tjelesnu koordinaciju, te pospješuje pravilan razvoj govora. Lutke se koriste za pripremu lutkarskih predstava, ali su i izrazito važne kao sredstvo improvizacije, korištene u spontanim ili planiranim igrama u odgojno nastavnom procesu (za kreativno i humanije učenje gradiva pojedinih predmeta) ili u vannastavnim aktivnostima. Zato su programi namijenjeni prije svega predškolskim odgojiteljima, učiteljima i profesorima osnovnih škola, kao nositeljima odgojno-obrazovnog sustava, ali i široj javnosti jer razvijanje kreativnost i sposobnosti ludičkog rješavanja problema izvan zadanih okvira važno je ne samo za djecu za nego i za svakog od nas koji je već ušao u život –
od softverskim inženjera do kuhara!
Lutkarske programe izvode doc. dr. sc.
Livija Kroflin (teorija), doc. art.
Saša Došen Lešnjaković i doc. dr. art.
Ria Trdin (likovnost, oblikovanje i tehnologija pojedinog tipa lutke) te doc. dr. art.
Maja Lučić i doc. art.
Hrvoje Seršić (animacija).
Programi cjeloživotnog obrazovanja trebali bi krenuti
od jeseni, nudit će se javnim natječajima na web stranicama ali će UAOS ići i zainteresiranim ciljanim skupinama (profesori hrvatskog jezika, odgajateljice, itd…) predstaviti ih i ponuditi kako u Osijeku i Slavoniji tako i u cijeloj Hrvatskoj.
Tekst i foto: Irena Kelemen
Nebitno
