U
petak, 09. svibnja 2014. godine u galeriji Kazamat održat će se otvorenje izložbe:
"Tomislav Pavelić - 100 pokušaja (da se promjeni sve)" s početkom u
20h.
Izložba će biti otvorena do 30. svibnja 2014.g. Ulaz na sva događanja je
besplatan
Nakon tek protekle riječke izložbe (Mali salon, 28.3.-10.4.2014), u svibanjskom roku, Tomislav Pavelić izložit će drugih šest videa i jedan zvučni rad u osječkom Kazamatu.
Izbor može poslužiti kao promatračnica za njegove dosadašnje umjetničke preokupacije i detektor promjena – nekoć prisutne kućne teme samoće i zajedništva, izostanka identiteta i potrage za njim sasvim su nestale iz vidokruga novijih radova. Serija 100 pokušaja najavljuje da disfunkcionalnost egzistencije izlazi iz fokusa, a nadomješta je mogućnost ostvarenja iscjeljujuće sreće. Ipak, naslov u kojem osjećamo podsmijeh i autocenzuru, čini naše dojmove upitnima. Koristeći frazu kojom izražavamo emociju uzaludnosti – sto puta sam nazivao, sto sam puta rekao, ostavlja nas u nedoumici – je li riječ o ciničnom prokazivanju stvarnosti (i definitivnom odustajanju) ili o namjernom zavaravanju, namjeri da nas drži u nesigurnosti preispitivanja o čemu se tu uistinu radi? Stvar je osobnog nagnuća čemu ćemo se prikloniti, no zbog činjenice da ne ulaže minimalan napor u preciznost zaključaka i prepušta se površnim procjenama svakidašnjega govora, sasvim je prihvatljivo da 100 pokušaja da se promijeni sve objavljuje izmirenje s pukim postojanjem, najavljuje oslobođenje od postizanja bilo čega apsolutnog.
U svakom pojedinom videu bez prestanka ponavlja jednu jedinu radnju – leži, hoda, ljulja se, diže obrve, skače i puše, promašujući tako svrsishodnost i dokazujući izdržljivost. Stoga 100 pokušaja možemo shvatiti kao napad na utočište idealizma u kojem je još nedavno priželjkivao pronaći skrovište (Plamen sam, ja sam sâm; Božić, jaslice iz vremena 2005.–2007.). Ne nalazeći ga, sklon je napustiti društvo zaraženo klicom napretka i znanja, kada bi zamjena bila moguća. Umjesto toga, traga za načinom da se odmetne smislu, a da se s njim ne sudari, nekako mu doskoči sa strane, u dokolici raspuhujući maslačak, mičući ušima, skačući u more. Automatizmom, kakva su njegovali nadrealisti. Bezrazložno, kako su htjeli dadaisti. Zbog toga se posjetitelj možda susretne s déjà-vu situacijom, doživi zrcalnu identifikaciju ili ostane sasvim ravnodušan prema autorovim temama. Na to neće utjecati samo gledateljeva osjetljivost na određene teme, nego i postupak snimanja. Uhvaćena u običnosti svakodnevice, kamera kao da ne bira, već ili iz ruke u slobodnom hodu nehotice hvata neplaniran i nedotjeran kadar ili ga, češće, fiksira, ne mijenjajući rakurs. U oba slučaja stječemo dojam da pratimo hladno mehaničko oko, objektivni objektiv, u čemu Tomislav Pavelić ne sudjeluje. Ne računajući loop za predvođenje na izložbama, montaže nema – kamera prenosi realno vrijeme, bez minimalnog posezanja u snimljeno. Zbog prevlasti objektiviteta kamere, dogodi se preokret – osjećamo da je upravo kamera autorov rukopis. Isprva hladna, zatim angažirana, kamera naznačuje obrat u autorovu promatranju ukupnosti bivanja. U njoj je upisan njegov pogled, a ne samo u ponavljajućim prizorima koje nam podmeće da bi nas obeshrabrio, računajući da ćemo nasjesti na prvu loptu i uznemiriti se besmislom, umjesto zakoračiti u pomirenje (sa svime). Nagrada ide najustrajnijima.
Iz životopisa
Tomislav Pavelić rođen je 1964. u Zagrebu gdje 1990. završava studij arhitekture. Bavi se arhitekturom, esejistikom i vizualnom umjetnošću. Jedan je od pokretača emisije Stvarnost prostora, između poetike i politike (urednica Evelina Turković) na III. programu HRT-a.
Godine 2012. izabran za povjerenika/kustosa hrvatskog nastupa na 13. međunarodnoj izložbi arhitekture u Veneciji.
Samostalne izložbe / performansi (izbor):
- Studio Josip Račić Moderne galerije, Zagreb, 1996./97.
- Klub Otok, Art radionica Lazareti, Dubrovnik, 1997.
- Salon Galerije Karas (performans), Zagreb, 1999..
- Galerija PM (performans), Zagreb, 2001.
- ARL, Dubrovnik, 2005.
- Studio Josip Račić Moderne galerije, Zagreb, 2007.
- Galerija Bukovac, Cavtat, 2007.
- Galerija AŽ, Zagreb, 2010.
- Galerija Green room, Zabok, 2013.
- Galerija Greta (performans), 2013.
Nebitno
