Sinoć je u osječkom
Arheološkom muzeju održano zanimljivo predavanje profesora
Hrvoja Petrića, povjesničara s Odsjeka za povijest zagrebačkog Filozofskog fakulteta. Tema predavanja bila je "
Ekohistorija Drave u ranom novom vijeku".
G. Petrić je predstavnik ekohistoriografije, kod nas dosta
nepoznate grane povijesti koja se bavi poviješću okoliša više nego poviješću ljudi, iako prati i odnose ljudi i okoliša kroz dulja vremenska razdoblja.
Predavanje je bilo zamišljeno kao prikaz djelovanja
rijeke Drave na ljude te, u manjoj mjeri, uticaja ljudi na Dravu kror razdoblje
novog ranog vijeka, odnosno od
16. do početka 19. stoljeća. U tom razdoblju događali su se važni procesi koji predstavljaju ishodište scena poplava koje danas sve češće viđamo na TV ekranima.
Naime, po Petrićevim riječima sve rijeke, pa tako i Drava, imaju svoju dinamiku na koju su u razdoblju kraja
18. i početka 19. stoljeća uticala tri važna čimbenika: klimatske promjene, jače naseljavanje uz Dravu te pokušaji ljudi da rijeku reguliraju (brane, nasipi, kanali...). To je razdoblje velikih klimatskih promjena, prelaska iz tzv.
"malog ledenog doba" u toplije razdoblje, ali i razdoblje kada se gradovi uz Dravu, uključujući Osijek, razvijaju i šire, tako da već u 18. stoljeću u Osijeku imamo prve
nasipe i kanale za odvodnju, a 1751. izgrađen je javni vodovod, među prvima u Hrvatskoj, kao i sustav kanalizacije.
Suživot ljudi i Drave
nije uvijek bio moguć, pa su tako kroz povijest mnoga naselja nestajala s lica zemlje ili su promjenama toka Drave gubila na svojoj važnosti i postajala marginalizirana (npr. Legrad). U nekim krajevima čitava su naselja morala biti izmještena zbog promjena toka Drave, a najpoznatiji primjer u Hrvatskoj je grad Varaždin koji se morao povući dublje u unutrašnjost nakon što su shvatili da rijeku neće moći ukrotiti. S druge strane, neki gradovi poput
Maribora, Ptuja pa i Osijeka u velikoj mjeri uspjeli su uspostaviti suživot s Dravom i ona danas predstavlja veliku turističku znamenitost.
Petrić je važnost ekohistoriografije objasnio na primjeru velikih poplava kojima danas sve češće svjedočimo diljem Hrvatske, kao rezultat
klimatskih promjena ali i nepoznavanja povijesti rijeka i kraja u kome ljudi žive. Njihova želja da imaju kuće tik do rijeke,
"u prvom redu do mora", bez poznavanja terena, djelovanja rijeke a često i protivno savjetima struke rezultirala je stotinama oštećenih kuća tijekom recentnih poplava.
Nakon sat vremena zanimljivog predavanja uslijedio je razgovor s prisutnima, mahom
studentima povijesti, a jedno od pitanja bilo je i je li ekohistoriografija grana
"na rubu znanosti" (jer je predstavljena u jednoj od TV emisija pod tim nazivom). Petrić je odgovorio da je u Hrvatskoj ta grana na rubnim rubovima znanosti jer se kao predmet može slušati samo u Zagrebu, dok je vani to veoma propulzivan i bitan dio učenja povijesti, a upravo su okolišni povjesničari među najtraženijim zvanjima u akademskoj zajednici danas i očekuje se kako će njihova važnost biti sve veća i veća bez obzira djelovali na globalnoj ili lokalnoj, mikro razini.
Tekst i foto: M.M./Osijek031.com
Nebitno
