Predstavljanje monografije održat će se u četvrtak, 13. veljače 2014., u 13 sati, u Galeriji likovnih umjetnosti u Osijeku
Monografiju će predstaviti recenzenti dr. sc. Irena Kraševac s Instituta za povijest umjetnosti u Zagrebu, predsjednica Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske, i dr. sc. Dragan Damjanović s Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Josip Leović bio je osječki slikar, grafičar, kipar, restaurator, muzejski djelatnik i likovni pedagog. Ovaj pomalo zaboravljeni i nepravedno zanemareni osječki umjetnik, bio je jedan od važnih protagonista na osječkoj likovnoj sceni u razdoblju između dvaju svjetskih ratova.
Skriveno:
Tijekom nekoliko posljednjih godina, istraživanjem Leovićeve biografije i umjetničkog opusa bavio se mr. sc. Daniel Zec, viši kustos Galerije likovnih umjetnosti u Osijeku. Rezultate svog istraživanja isprva je predstavio u obliku Leovićeve retrospektivne izložbe, priređene u Galeriji likovnih umjetnosti u Osijeku 2012., kao i u znanstvenim radovima objavljenim u stručnim časopisima, a sada i opsežnom publikacijom, odnosno monografijom posvećenom Josipu Leoviću, ali i nekim drugim povijesno-umjetničkim temama. Monografija ima opseg 312 stranica, a dovršena je u studenom 2013. godine.
Iz recenzija:
Knjiga mr. sc. Daniela Zeca kategorizira se kao znanstveno djelo. Posjeduje izuzetno visoke jezične i terminološke kvalitete te pokazuje zreli i samostalni pristup u primjeni metodologije znanstveno-istraživačkog rada i suvremenih teorija pri proučavanju opusa središnje osobe likovne scene međuratnog Osijeka. Namijenjena je ponajprije povjesničarima umjetnosti i povjesničarima, no i svima koji se zanimaju za kulturnu povijest ponajprije Osijeka, no i drugih dijelova Hrvatske u prvoj polovini 20. stoljeća. Izdavanje ove monografije uvelike će unaprijediti znanja o povijesti umjetnosti u Osijeku u 20. stoljeću.
(dr. sc. Dragan Damjanović)
(…)
Gotovo proročki danas zvuči konstatacija Grge Gamulina otprije gotovo četvrt stoljeća, da ,,Leovićev veliki opus još čeka nekoga tko će ga umjeti skupiti i proučiti.“ (Grgo Gamulin, Hrvatsko slikarstvo (sv. I), Zagreb, 1987.). Zahvaljujući povjesničaru umjetnosti Danielu Zecu, Leović s margine ulazi u fokus stručnog istraživanja. Usporedno s traganjem za umjetničkim djelima, Zec minuciozno rekonstruira i Leovićev životopis na temelju izvornih dokumenata i sjećanja koja su još živa medu starijim Osječanima. Rukopis Daniela Zeca vrsna je povijesnoumjetnička studija, sa svim odlikama znanstvenog teksta.
Za Leovićevo umjetničko stvaralaštvo od izuzetne je važnosti bilo poznanstvo i prijateljstvo s Rudolfom Povischilom, pripadnikom tzv. industrijske buržoazije koji je bio i ljubitelj umjetnosti, te mecena i kolekcionar. Daniel Zec ulazi u detalje poticajnog odnosa mecene i umjetnika koji je rezultirao brojnim djelima za opremu Povischilovih osječkih kuća te vila i ljetnikovca izvan grada. Zasebno poglavlje posvećeno je zbirci umjetnina koju je prikupio Rudolf Povischil, a koja se uglavnom sastoji od djela austrijskih simbolista.
U okviru hrvatske povijesti umjetnosti rijetko se pristupa temeljitijoj obradi djela stranih majstora u domaćim muzejskim i galerijskim zbirkama. Galerija likovnih umjetnosti u Osijeku baštinila je umjetničku kolekciju Rudolfa Povischila 1946. godine koja je dosada bila gotovo potpuno nepoznata i neistražena. Za razumijevanje Leovićeva opusa te kulturne i umjetničke situacije u Osijeku između dva svjetska rata od osobite je važnosti poznavanje upravo Povischilove umjetničke zbirke koja se sastoji ponajvećim dijelom od slikarstva i kiparstva austrijskog simbolizma čime pokazuje naročitu sklonost i senzibilitet kolekcionara.
Rudolf Povischil prikupio je djela tada suvremenih umjetnika koji su poglavito pripadali dvama vodećim bečkim umjetničkim udruženjima – Secesiji i Hagenbundu. Premda su njihova imena i danas u Hrvatskoj poprilična nepoznanica, riječ je o vrlo značajnim autorima i važnim predstavnicima austrijskog slikarstva s prijelaza 19. u 20. stoljeće, npr. Karlu Wilhelmu Diefenbachu, Ernstu Stöhru, Albinu Egger-Lienzu, Friedrichu Gorniku i Wilhelmu Dachaueru. Svakom od ovih umjetnika Daniel Zec posvećuje zasebno poglavlje i kontekstualizira njihova djela iz fundusa osječke Galerije. Na taj način nudi razumijevanje simbolizma u Leovićevu slikarstvu i zaključuje da je za njegovo formiranje od izuzetne važnosti poznavanje bečke umjetničke scene prve polovine 20. stoljeća i kasnije poznanstvo s Rudolfom Povischilom u Osijeku.
Autorova interpretacija simbolizma u slikarstvu Josipa Leovića ponajbolje dolazi do izražaja u poglavlju posvećenom jednoj Leovićevoj slici, Božanska iskra, datiranoj oko 1915. godine. Iscrpnom analizom likovnog sadržaja i njihova simboličnog smisla u kojem povezuje kršćanske i astrološke simbole i njihova značenja, Zec otkriva interpretativne mogućnosti tumačenja skrivenog smisla ovog zagonetnog Leovićeva djela, ponovno upućujući na neizbježan Povischilov svjetonazor i misticizam. Jednako tako vrsne su analize i interpretacije tzv. ,,Plavih slika“ i antologijske Osječke katedrale (točniji naziv: Osječki trg, 1918.–20.), te skulpture Quo vadis? vjerojatno iz 1927. godine.
(dr. sc. Irena Kraševac)
O Josipu Leoviću:
Josip Leović rođen je 14. 8. 1885. u Osijeku, gdje je proveo djetinjstvo i pohađao osnovnu i srednju školu. Prvu umjetničku naobrazbu stekao je u Beču, učeći klesarstvo na Obrtno-nastavnoj školi (Gewerbliche fortbildungsschule) i u radionici Eduarda Hausera (1904. – 1908.). Nakon školovanja radio je kao klesar i kipar u Beču, te Grazu i Caransebeşu. U Zagrebu 1911. upisuje Privremenu višu školu za umjetnost i umjetni obrt koju završava 1915. Ostaje godinu dana kod M. C. Crnčića na specijalizaciji u bakropisu, a 1916. ponovno odlazi u Beč te studira na specijalnoj grafičkoj školi (K.u.K. Graphische Lehr- und Versuchsanstalt) gdje usavršava litografiju. Godine 1917. vratio se u Zagreb, a potom u Osijek, gdje živi i radi do smrti. U Osijeku između dvaju ratova priređuje brojne samostalne slikarske izložbe i sudjeluje na skupnim izložbama osječkih umjetnika. Početkom 20-ih Leović se upoznao s bogatim osječkim industrijalcem Rudolfom Povischilom, koji mu je postao blizak prijatelj, ali prije svega mecena preko koga dobiva različite likovne narudžbe. Cijeli svoj životni vijek, izuzev faze školovanja, proveo je u Osijeku, ostavivši za sobom golem slikarski, kiparski, pedagoški i muzejsko-konzervatorski rad. Umro je u Osijeku, 22. 1. 1963. godine.
Iako je u svojim umjetnički najzrelijim godinama bio jedna od središnjih ličnosti likovnog života Osijeka u razdoblju između dva svjetska rata, Josip Leović je, na žalost, pripadao onim autorima koji su previdom ili površnim ocjenama kritike ostali krajnje marginalizirani. Ova knjiga posvećena je novom upoznavanju i prevrednovanju složenog i slojevitog, no nedovoljno poznatog stvaralačkog opusa Josipa Leovića, te njegovom novom i drugačijem uključivanju u korpus osječke, pa i hrvatske likovne povijesti.
Monografiju Leović moći će se kupiti u Galeriji likovnih umjetnosti u Osijeku, kao i u većim knjižarama u Osijeku i u Zagrebu, po cijeni od 220,00 kn. Na sam dan predstavljanja, monografiju će se prodavati po promotivnoj cijeni od 150,00 kn.
kontakt:
- mr. sc. Daniel Zec, viši kustos
- 031/251-294
- daniel.zec[at]gluo[dot]hr
Nebitno
Predstavljanje monografije održat će se u
