Intervju s Kocom iz Debelog precjednika

Intervju s Kocom protegao se k'o zima na Antarktiku: prvi dio odradili smo prije otprilike godinu dana i negdje pred kraj razgovora mi je riknula baterija na diktafonu. Dogovor je bio da se nađemo za nekoliko dana i dovršimo ga, i tih nekoliko dana proteglo se eto na cijelu godinu. Tako da s velikim zakašnjenjem imate priliku pročitati vrlo zanimljivo štivo o VBK, glazbenoj sceni u Osijeku nekad i sad, o Sauronu u Mostaru i biciklističkim stazama i nešto malo o Debeljacima, čisto reda radi...

Hadžo: Evo nalazimo se u kafiću "Fair" na Vijencu Ivana Meštrovića, bivšem VBK. Zapravo smo ga htjeli raditi u kultnoj birtiji "Mursa", ali je ona bila ispunjena do posljednjeg mjesta kronerima, pa smo došli ovamo. Ajde za one koji nisu iz Osijeka, reci nešto o VBK, to je i naziv EP-ja koji dolazi uz vaš posljednji album...
Koca: To je naselje u kojem se nalazimo. Nekoć se zvalo Vijenac Borisa Kidrića a danas je Vijenac Ivana Meštrovića.
H: Rekao sam u jednoj recenziji da skraćenica VIM više zvuči k'o sredstvo za pranje...
K: Ne k'o nego identično (smijeh). I meni isto VBK zvuči puno bolje nego VIM; da se razumijemo, a i nitko ovdje ne koristi tu skraćenicu. Stanovnici VBK nemaju ništa protiv mijenjanja imena ulica, nije bilo nikakvih prosvjeda tipa "Vratite nam VBK2, jednostavno nikada nisu prihvatili novo ime. Nitko kad ga pitaš odakle je ne kaže. "S Vijenca Ivana Meštrovića" već jednostavno "S Vijenca". I to je to. Znači nema plakanja oko povratka imena kad se za velik broj ljudi ono nikada nije ni promijenilo (smijeh).
H: Vijenac se još zove i Planeta majmuna...
K: Da, a mislim da taj naziv dosta objašnjava sam po sebi (smijeh). Nije to tako opasno naselje kako se priča; vidiš, mi dođemo, sjednemo ovdje i popričamo na miru i to ne samo zato što me ovdje poznaju (smijeh) nego ono, nisu ovi ljudi nasilni ali su opaljeni do bola. VBK je najmanje od svih poznatih osječkih naselja – Jug 2, Retfala, Bosutsko, Sjenjak – ali je tolika koncentracija budaletina ovdje da je to svjetski fenomen (smijeh). Sad, pričati o dogodovštinama iz povijesti Vijenca moglo bi ispuniti cijeli tvoj blog. Samo Babilonov život je priča za sebe. Ja sam dugo imao ideju, i ona još uvijek postoji, da radim dokumentarac o tom opičenom liku i čim uhvatim malo slobodnog vremena i skupim nešto love to ću i napraviti. Ja se inače bavim novinarstvom tako da bih ovo radio u svojoj produkciji kao što sam i spot za pjesmu "Zaboravi" napravio, totalni lo-fi dokumentarac, ali o tom potom.
VBK je radničko naselje, čak je bilo poluvojno naselje jer dobar dio Vijenca činile su zgrade bivše JNA iz kojih su se za vrijeme rata ljudi iselili pa su se naselili neki drugi ljudi pa se malo i identitet naselja u posljednjih 20-ak godina promijenio, znaš, ali nekako imam osjećaj da se ona neka glavna nit tih budaletina zadržala i naselje još uvijek ima svoj identitet. Uglavnom, lijepo naselje kad se sve skupa zbroji i oduzme. Ja sam tu sa svojim psom znao uživati: usred grada imaš oazu mira gdje se šetate ti i tvoj pas, slušalice u ušima, neki pop punkić, to je lijek za dušu.



H: Naziv Planeta majmuna objašnjava zašto se pavijani nalaze na omotu vašeg zadnnjeg albuma i moram reći da je sličnost s vama frapantna (smijeh). Koliko vas još uvijek živi na VBK?
K: Nitko. (smijeh)
H: To je kao Hladno pivo, bend iz Gajnica a više nitko ne živi u Gajnicama?
K: Tako je. Doduše, mi smo svi još uvijek vezani uz VBK jer ovdje smo počeli svirati i ovdje još uvijek imamo probe u Atomcu (atomsko sklonište) dva puta tjedno. Znači, mi na neki način nikada nismo otišli s Vijenca. A od petorice članova benda, trojica nikada nisu ni živjela na Vijencu, samo smo ja i gitarist Šanac odavde. Ali ostatak benda je stalno dolazio ovamo, evo sad već 19. godinu, jer ako smo počeli '93. a prvi koncert je bio u prvom mjesecu '94., eto, skoro 20 godina. Mi stalno govorimo da bend postoji 18 godina, vidiš, mi krijemo ne samo svoje godine nego i godine benda (smijeh)
H: Kad si već spomenuo te početke, možemo se malo vratiti na taj početak 90-ih, kako je bend uopće nastao?
K: Pa znaš priču, klinac si u srednjoj školi, zbog buntovništva, živiš u naselju u kome živiš...
H: Većina punk bendova kod nas i u svijetu dolazi upravo iz ovakvih radničkih naselja – od Manchestera, Londona pa do Novog Sada...
K: Baš tako. I ono, previše negativne energije u tebi i to moraš sve nekako ispoljiti van. Čak smo imali i problema raznoraznih kad smo bili klinci zbog takve naravi i zbog takvog okruženja i onda se muzika činila kao jedan logičan izbor, pogotovo punk koji je, kao što si i sam rekao, oduvijek bio glas potlačenih, gaženih, pokradenih, silovanih... Sva sreća da smo se ćopili muzike jer tko zna, vjerojatno bih sad bio u zatvoru... Mi u početku nismo znali svirati, nije da se to nešto u ovih 20 godina promijenilo (smijeh) – malo je, znaš, kad slušaš današnje albume i one iz '94 ipak se nešto naučilo, ali ne pretjerano.
H: I ovaj pavijan s naslovnice bi naučio nešto za 20 godina... (smijeh) Zašto ste od početka preferirali tekstove na engleskom i tek povremeno ste pjevali na hrvatskom?
K: U samom početku smo preferirali tekstove na hrvatskom, naš prvi demo je cijeli bio na hrvatskom. Ljudi koje smo mi gledali kao uzore, bendovi poput Why stakla, snimali su na hrvatskom ali su više voljeli američke bendove i bendove s engleskog govornog područja i mi smo počeli slušati više takve bendove. Čini mi se da su možda upravo oni bili ti koji su predložili: "Vi svirate taj melodični punk, možda bi vam bilo bolje da pjevate na engleskom". Ali mi nikad nismo rekli: OK, sad će to biti to. Jednostavno, ovo ponavljam stalno u intervjuima kad me pitaju to pitanje jer je jebeni kliše ali jebeno istinit kliše – muzika je jezik za sebe. Stvarno nije bitno na kojem jeziku pišeš ako se razumije poruka i emocija. Ali evo, na zadnjem albumu smo se malo vratili hrvatskom jer nam je to bilo zanimljivo i intrigantno a sad što će biti sljedeće – nemamo pojma. Vjerojatno će opet biti neka mješavina obadvoje.



H: Kad govorimo o tim ranim 90-ima i 90-ima uopće, imam utisak da je unatoč ratu i svemu imali jako dobru underground scenu koja se prelila dijelom iz 80-ih i nekako kao da je tada bilo mnogo bolje nego danas.
K: Apsolutno se slažem s tobom. 90-e i poslijeratno razdoblje bilo je vrlo zajebano. Jako se to odrazilo na nas iako smo mi u to vrijeme bili još klinci i možda to nismo ni kužili ali sad, u retrospektivi, kužiš koliko se to odrazilo na nas. A punk i underground općenito, ali pogotovo punk, je glas svih tih ljudi koje sam nabrojao – potlačenih, siromašnih – možda je baš zato u to vrijeme bio toliko dobar. Meni je punk i underground scena u 90-ima bila puno bolja nego u 80-ima iako je to nastalo na nasljeđu 80-ih. Evo, Why stakla, po meni i dan danas najbolji bend u Hrvata svih vremena, COG je svirao, svirali su rock'n'roll bendovi tipa B.L.U.D. i Leave, pa Die Hausers koji su već bili etablirano ime, Gužva je tada počela, HC Andersen, Pučka kuhinja, masa metal bendova...

Zašto je muzika 90-ih u Osijeku bila dobra? Zato što je i u svijetu bila dobra, Nirvana se probila početkom 90-ih, sredinom 90-ih drmali su Green Day i The Offspring u onom svom pravom, izvornom izdanju, ne ovom dadašnjem razblaženom, tako da su se pratili svjetski trendovi, malo zakašnjelo doduše, s godinu-dvije, kako to kod nas obično ide.

Bila je dosta povezana scena, sjećaš se? Naš prvi koncert 1994. bio je na drugom po redu "Anti techno partyju"i pol' Vijenca je došlo samo zbog nas. Cijela scena je bila jako dobro povezana tada, a zašto to danas nije tako budući da je situacija i dalje crna i okružje u kojemu živimo i dalje je poticajno za punk bendove da dignu svoj glas – pojma nemam. Gledaj, mislim da je netko na državnom nivou krivo shvatio poruku iz Robina Hooda pa pljačkaju siromašne da bi se dalo bogatima, kao Superhik u "Alanu Fordu" (smijeh). Tako da je vrijeme idealno za punk bendove i sve ljude kojima je pun kurac svega. Ti danas ne možeš samo tako otići ni u narodnjački klub jer ti treba dvije-tri stoje za viski koji želiš popiti. Na kraju krajeva, tendencija u svijetu u svemu, pa tako i u muzici, je da se sve vrti u krug i da sve dođe na početak nečega, tako da mislim da je vrijeme da se taj full circle zatvori i da 2010-e budu nove 90-e. Znači da se danas cijela scena u svijetu mora promijeniti da bi se promijenila i kod nas. Ovo je idealan teren za punk, to su stare Strummerove riječi, nisu to moje. Punk je uvijek značio govoriti o sranjima u društvu počevši od Strummera, preko Biafre, Bad Religiona pa do današnjih bendova tipa Rise Against, iako oni žive jako dobro ali pjevaju o sranjima koja se događaju drugima oko sebe ili koja su se njima događala prije nego što su se sad "oparili".



H: Spomenuo si grunge u 90-ima, ja bih rekao da je grunge bio posljednja rock revolucija samo što je kratko živio dok nije implodirao. Nama danas fali nešto takvo, nešto što bi prodrmalo i protreslo scenu...
K: Baš tako. Ja sam u 90-ima volio okrenuti taj MTV, pa slušati "120 Minutes" pa "Headbanger's Ball", a danas je MTV pun reality showova s nekim sisatim i guzatim curama i onda kad krene neka muzika, kažem si "Ajd' da vidim što se danas u svijetu sluša", pa to je bljutavo, to je neslušljivo! I negledljivo.
H: Sjećaš se da smo u 90-ima imali jako mnogo koncerata po mjesnim zajednicama i vatrogasnim domovima, tamo sam i vas gledao par puta, to je tradicija prenesena iz 80-ih. To je u 90-ima još dobro funkcioniralo ali unatrag 10-12 godina toga više nema, da li zbog novih vlasti ili tko zna zbog čega, ali jedan od problema Osijeka danas je nedostatak takvih manjih prostora za svirke.
K: Bilo je duha svirati u tim mjesnim zajednicama, po atomskim skloništima, to stoji. Ali mislim da tu nije samo nedostatak takvih mjesta u igri – i u 80-ima je Osijek živio na jednom pravom rock klubu, a to je bio Oks. Mi danas nemamo bendova, imamo šačicu dobrih bendova i znaš da je meni čudno kad me ljudi pitaju tko u Osijeku danas svira a ja im odgovorim: "Pa, Gužva u 16-ercu i Debeli precjednik" (smijeh). OK, ima bendova, Praxitens su zanimljivi, pa InFormation koje smo nedavno gledali zajedno na koncertu, mogu izdvojiti i Vortex kao ozbiljan, strašan thrash metal bend i to je to.

Recimo, ja sam se bavio između ostalog i organizacijom koncerata i malo malo nešto radim i kad zovem neke ozbiljnije bendove tipa NoMeansNo ili Hanson Brothers ili prijatelje Pase iz Rijeke, ja nisam znao kojeg ću od osječkih bendova staviti kao predgrupu. A znam kad smo mi bili klinci i organizatori koncerata su nas zvali to nam je bilo super za afirmirati se, svaki koncert se prihvaćao, ali ja danas ne znam koga bih zvao. Ja bih uvijek zvao Vortex recimo, ali ni oni više nisu klinci i imam osjećaj da ako ih zovem da nastupaju ispred takvih bendova da ih malo kočim čak. Jednostavno, veći je problem nedostatak bendova a ne nedostatak prostora.
H: Da li u Osijeku uopće postoji publika koja još sluša rock?
K: Pa, ima jedan nukleus ljudi koje viđaš na 70% koncerata...
H: Da, mahom isti ljudi, to je vrlo incestuozno okruženje (smijeh)
K: Znam iz svojih iskustava da postoji jedna šačica ljudi koji još dolaze na rock svirke zato što to vole i podržavaju scenu. To ti je nekih 50 ljudi koji se pojavljuju na svakom koncertu. Onda imaš studente i mlađariju koji dolaze ciljano na bend koji vole i to je to.
H: U zadnjih 20 godina ti nemaš bend iz Osijeka koji se uspio baš ono ful probiti i etablirati.
K: A kad ga je bilo?
H: Možda Kandžija donekle, ali što smo mi imali u posljednjih 20 godina? Vas koji tvrdoglavo ostajete u alternativnim vodama, Gužvin seljo-beljo pop punk, što još? Osijek živi na legendama iz prošlih epoha, Dado Topić i Dinamiti, Kićo Slabinac, Zlatko Pejaković, vidimo gdje su oni danas i u što su se pretvorili...
K: Zato se to i zove underground, zato što nije mainstream. Mi smo u 90-ima imali možda najbolju underground scenu na cijelom području Hrvatske pa čak i šire. Ne mogu reći u cijeloj regiji ali znam da su bendovi s tadašnje osječke scene kotirali jako dobro i u Srbiji i u Sloveniji i u Bosni... Opet, ti ni u 90-ima nisi imao niti jednog afirmiranog izvođača osim Letećeg odreda...
H: Koji su iz Valpova, a postali su popularni tek odlaskom iz Osijeka za Zagreb.
K: A znaš i sam da biti popularan ili biti na televiziji nikada nije bila potvrda kvalitete. Ne govorim to da bih branio nas ili Gužvu, to je jednostavno tako. Pasi su fantastičan bend i meni je čudno kako ni oni nisu uspjeli steći širu popularnost, pogotovo danas kad se u punku otvorila ogromna rupa odlaskom Idijota u povijest smrću Tuste i odlaskom Hladnog piva u mainstream. To je velika rupa za koju sam siguran da bi ju Pasi mogli popuniti budući da pjevaju na hrvatskom, imaju fantastičan zadnji album, uživo rasturaju i imaju veliki broj poklonika u undergroundu, tako da ne znam kako to da oni nisu već isplivali do sad. Možda oni sami to ne žele, neću u to ulaziti... Ali eto ti, izuzetno kvalitetan bend, okolnosti koje im idu u prilog pa opet nisu ispunili tu rupu, tu prazninu.

(Ovdje otprilike je crkla baterija pa sad zamislite godinu dana koja je prohujala dok se mi konačno opet nismo našli oči u oči u birtiji "Kesten", jednom od omiljenih sastajališta onog sitneža od rock publike što još postoji u Osijeku...)[/i]
H: Ono što se dogodilo u posljednjih nekoliko mjeseci je to da je Osijek ostao na jednom jedinom prostoru za live svirku, a to je Exit, bar dok se Epic (bivši Mini Teatar) službeno ne otvori. Kakva su tvoja razmišljanja o tome, treba li Osijeku zapravo više od tog jednog kluba uopće?
K:Naravno da treba, sve što se otvori u Osijeku je super, samo što je letargija i što se ništa ne događa, to je prožvakana priča koju mi stalno pričamo po birtijama, pa i nas dvojica kad se vidimo. Osijeku treba ne samo jedan klub, Osijeku treba scena. Super je to što su u Exitu uradili ovi punk partyji u zadnjih godinu dana, oni su doslovno držali scenu na životu...
H: Ili na aparatima... (smijeh)
K: ...dovodili su autorske bendove, stvarno su se trudili. Uskoro se službeno otvara Epic i čini mi se da će to biti bolja priča od Teatra. Mali Zoki je krenuo s "dc" partyjima, "donesi cugu" partyjima. Znaš da se svi žale kako ljudi neće dati deset kuna za upad i deset kuna za pivo jer im je to preskupo pa stoje ispred kluba i cugaju. Sad više nemaju izgovor: dođi unutra, poslušaj bendove i donesi svoju vlastitu cugu! Meni se čini da je to dobra priča i sad ćemo vidjeti kako će proći ovaj veliki koncert 25. siječnja sa šest bendova. Samo se nadam da će klub pregrmiti sve one dječje bolesti tipa počinjanje koncerata na vrijeme i tih pizdarija. Sve što nam preostaje u ovom trenutku je nadati se da će Exit biti OK i zahvaliti se punk partyjima i Exitu. A što se tiče bendova, jebo te jel' moguće da u Osijeku nema mladih bendova, ja to sad tebe pitam?
H: Znaš šta, ja često idem u šetnje po gradu zbog srca i to i čujem bendove kako vježbaju u garažama od Retfale do Zelenog polja. Možda ih jebe to što nemaju mogućnosti negdje se predstaviti publici pa nakon nekog vremena jednostavno dignu ruke od svega. Ili im odgovara ne izlaziti iz garaže...
K: Ne znam šta bih ti rekao, kad smo mi bili mlad bend, a to je davno bilo, evo točno 20 godina je prošlo od našeg prvog koncerta u siječnju 1994., dakle, kad smo mi bili mlad bend mi smo čupali nokte, lomili kosti, vukli ljude za rukav govoreći "Ej, ajde da sviramo" Nije bilo toga: "Ja sviram u nekom podrumu i zadovoljan sam sa sobom". To mogu ja sa 20 godina drkanja, razumiješ? Mladi bendovi nemaju izgovor za nesviranje. Evo, imaš te punk partyje, kontaktiraj ih, Remba i dečki su vrlo otvoreni za sve, pitaj ih možemo li svirati i oni će ti reći "Dapače!". Evo, nedavno je svirao beogradski Tea Break bez predgrupe. Svima bi bilo u interesu da dođe neki osječki bend da otvori svirku, pozove svojih 15 prijatelja, proda 16 piva i to je to. Ali to je do mladih bendova, nije do organizatora. Oni su ti koji moraju vući ljude za rukav.
H: Na koji način onda vi matore džombe možete pomoći mladim bendovima da se ipak čuje za njih?
K: E sad ću ti reći pička ti materina (smijeh), to je vezano uz onaj tvoj tekst o Pulloveru. Mi to stvarno radimo. Nismo Rancid koji ima milijune iza sebe pa može organizirati tour busove i turneje drugim bendovima, mi tih kapaciteta nemamo. Ali ako nas pozovu svirati, otpjevati nešto, pomoći oko organizacije koncerata, na to se ne govori "ne" nego "dapače" i to je ono što sam napisao u komentaru na taj tvoj tekst. To se ne radi zbog toga da bih ja preko tog mladog benda došao do nekih pičaka ili slave, to se radi upravo zato da bi se podržala scena. Ako te netko pita za gostovanje, to se odgovara pozitivno.

Druga stvar: kad god mi se javljaju mladi bendovi, i ne samo mladi bendovi i pitaju "Koca, gdje se svira u Osijeku?", ja ih preusmjerim na ekipu iz punk partyja, sad ću ih usmjeravati i na ekipu iz Epica. Javite se dečkima, dečki su super odgovorni, profesionalni, a uz to su dobra i zabavna ekipa i ako ti mogu pomoći, pomoći će. Ja nemam svoj klub, ne mogu organizirat svirke ali scena funkcionira na način da su bendovi umreženi i onda kad god me neki, recimo makedonski bend, pita gdje se svira u Hrvatskoj, ja imam spremnu šprancu svih likova, klubova, ljudi koji su pouzdani i koji dobro rade. Ako netko od njih zajebe, ako ne isplati bend, ja ga brišem ne samo s liste nego i iz života i posla. Jebiga, tako to ide! U zadnje vrijeme ima jedna ekipa koja radi jebene stvari, to je Good Vibrations iz Zagrega, vrlo odgovorna, profesionalna,vesela i pijana ekipa!
H: Znači baš ekipa po tvojoj mjeri, he he he (smijeh)
K: Oni rade u Vintage Baru, jesi bio tamo nekad?
H: Ne, Vintage je otvoren dugo nakon što sam ja napustio Zagreb...
K: Klub je jeben, južnjački rock'n'roll, ono, ekipa s bradama ZZTop, istetovirani bikeri, piju Jamieson viski i vole rock'n'roll. Ali to je Zagreb, a što se tiče Osijeka imat ćemo ta dva kluba i to je to. Sjećaš se, prije nekoliko godina u Osijeku su postojala dva kluba, United i Mini Teatar, jebote maltene je rat nastao između ta dva kluba, a nema razloga za to. Ispostavilo se da Osijek nema kapaciteta za dva kluba, da mi nemamo toliko talenata i scenu kakvu često mislimo da imamo. Malo nas je i pičke smo ali stvarno se trebamo držati zajedno, pička mu materina!
H: Ti ratovi između klubova, to podmetanje klipova, to se i dan danas zna dogoditi. Klubovi ne znaju i nije ih briga što drugi rade pa imaš dva koncerta za istu publiku iste večeri. Nedavno smo imali koncert Cold Snapa u Oxygenu, a istu večer je bio i metal koncert u još neotvorenom Epicu. I metal publika se podijelila pa je bilo poluprazno i ovdje i tamo...
K: Pa gledaj, u normalnom gradu to je baraža izbora. To ti je kao kad odeš u trgovinu: hoćeš običnu čokoladu, bijelu čokoladu, običnu kavu, bez kofeina... To je demokracija i u Zagrebu recimo to funkcionira. A ovdje kod nas oko toga izbija rat. Kako možeš raditi koncert kad ga ja radim? Načelno je to dobra stvar, ali možda je nama u Osijeku stvarno dva kluba previše? Ja se iskreno nadam da nije.
H: Evo jedno pitanje koje nije vezano za glazbu. Ti si između ostalog i novinar i u svojim tekstovima na albumima Debeljaka bavio si se i likom i nedjelom Branimira Glavaša koji je donedavno vladao gradom.
K: Donedavno?
H: Ajd dobro, još uvijek vlada, ali nominalno se vlast promijenila. Da li se u gradu što promijenilo u ovih osam mjeseci nove lokalne vlati?
K: Je! Manji je pritisak sekte, mislim na HDSSB, ali s druge strane da ne ispadne da sam pristaša ove vlasti, ovo je isto loše. Osamstranaka, osam gladnih usta koje Vrkić treba nahraniti, to nije dobro. Ali, da li je bolje nego ranije? Je! Manji je pritisak Saurona (smijeh) iako, koliko čujem, ne drma ni on više strankom kako je prije drmao. Neke su se ličnosti – Šišljagić, Bubalo, Burić, Drmić – etablirale kao dosta jake ličnosti i počeli su voditi politiku kako njima paše što je ovoga sigurno uzdrmalo koliko god on bio moćan. U zatvoru ipak nisi toliko moćan...
H: Misliš li da mu prijeti sudbina Čačića?
K: Ne znam, do kada je ono on u zatvoru, do 2017.? Kad mu istječe kazna, koji je vremenski rok, k'o na pudingu? (smijeh) Hoće li on biti još moćan ili će biti prestar ili će ga pojesti njegova vlastita ekipa, ne znam i, iskreno, boli me kurac. S druge strane imamo ovu novu vlast koja isto nije baš blistava. Nama treba neka nova, mlada opcija, koja će uistinu kadrovirati po sposobnosti. E sad, može li se to u Osijeku dogoditi, koliko ljudi žele takve promjene, nisam siguran. Sve sam pesimističniji u vezi toga ali jebiga, ako moram birati između zločina i nesposobnosti, biram nesposobnost.
H: To se isto može reći i za vlast na državnoj razini. Jedna od dobrih stvari u vezi Osijeka ja ta da je grad postao vrlo bicycle-friendly mjesto za bicikliste. Pa obzirom da si ti strastveni biciklist, što ti misliš o tome?
K: Ja nemam automobil, baš sam totalno bike-friendly tip. Nisam biciklist koji će obući dres i voziti 60 km dnevno ili tako nešto, ali ja dnevno odvozim sigurno 10-15 km po gradu. Evo, i sad sam na intervju došao biciklom. Osijek je idealan za bicikle. Do prije par godina to nije bio slučaj, ali zbog Pannonian Challengea, zbog udruge BikeMyDay, zbog silnih biciklističkih staza... Evo, mogu ovdje pohvaliti malo i bivšu i sadašnju vlast: napravili su neke stvari konkretno za bicikliste. OK, možda su povukli glupu žutu crtu ali su povukli glupu žutu crtu, znaš? Ja svima preporučam da dođu u Osijek, po mogućnosti biciklom, da se voze po gradu, da dođu na Pannonian i to je stvarno jedna super stvar, win-win situacija. Trebao bi i ti sjesti na bajs, to ti je dobro za srce...
H: Evo za sam kraj ovog monstruozno dugačkog intervjua, koji su planovi Debelog precjednika i svih ostalih frakcija, side projekata?
K: Neke side projekte smo morali ugasiti, ozbiljno ti kažem. Prvo, Debeli precjednik, za naš 20. rođendan ove godine pripremamo novi EP s četiri pjesme s kojim sam jako, jako zadovoljan, to su oni klišeji koji se stalno govore...
H: Da, uvijek je zadnji album najbolji koji ste do sad napravili...
K: Da, meni se ne svira više "Pobuna" i "Farmersko", Volim kako ljudi reagiraju na to, da se razumijemo, ali ne uživam u tome, pogotovo na probama. Na koncertima uživam jer upijam tu energiju ljudi, ali na probama mi to preskačemo. EP bi se trebao zvati "Povijest bolesti: Prvih 20 godina". Snimljeno je ovdje u Osijeku, miksat ćemo u Beogradu, a nakon toga idu promocije, koncerti, pijančevanja, zajebavanja, znaš i sam. Bit će angažiran EP opet.
H: Na hrvatskom ili na engleskom?
K: 2:2, neriješeno, kao rezultati NK Osijek (smijeh). Imamo novih prinova u bendu: Bubi ima blizance, Dak ima malo dijete, Šarac ima jedno dijete, drugo je na putu u trećem mjesecu... Sigurno će ga zbog roditeljskih obaveza mijenjati Buda, to funkcionira dobro, probali smo u Orahovici. Side projekti: Sizif se morao ugasiti. OK, možda se nije ugasio već je na indefinite hiatus: svi imamo previše obaveza i da se nije ugasio Sizif vjerojatno bi se ugasio ili This Day ili Debeli precjednik, pa smo se prijateljski dogovorili ovako. Što je šteta jer Sizif ima drugi album album a nismo ga snimili. Hoćemo li to ikada napraviti ne znam; mi u nekim našim pijanim fazama subotom navečer jedan drugom govorimo "Daj, ajmo to snimit" i svi su za, a onda u ponedjeljak "Ej, nemam vremena". Jebiga. Možda to i snimimo jednom kad se dovoljno napijemo ili nadrogiramo... (smijeh)
H: Hvala ti drugar.
K: Hvala i tebi.






Tekst i foto: M.M./Osijek031.com

Svaka cast odlican intervju. Samo imam jedno pitanje. Zasto saljes mlade bendove na punk parti? Iskreno ja osobno volim sav koncept punk partija i bio sam na vise koncerata i stvarno bude odlicno. Punk parti nas mlade bendove ne prima iz nekakvih skepticnih razloga. nije istina da nas ima, ali ima nas malo. Pitanje jel bi vas uopce neko zamjetio da ste sad poceli, a ne 93. i normalno da nismo zadovolji dok sviramo stalno po garazama i podrumima, ali koliko god grizemo nalazimo jako malo svirki. Nemojte mi nista zamjeriti jer vas volim podrzavam i postujem! Pozdrav!