Slavonska revolucija na dva kotača

Prije deset godina u Slavoniji nije bilo biciklističkih staza. U regiji čije stanovnike stereotipno opisuju debeljuškastim hedonistima koji vole kulen i kobasice, bicikl polako ali sigurno dobija bitku protiv automobila.

Izgradnja biciklističklih staza potakla je stanovnike Slavonije da prigrle sasvim drugačiji životni stil. Do prije nekoliko godina rijetki biciklisti su mogli birati između dvije solucije - da ih policija kazni jer se voze po pločniku ili da prihvate rizik prometne nesreće, teške ozljede, pa i moguće smrti, dok voze po kolniku i probijaju se između automobila, autobusa i kamiona. No kada su gradske vlasti počele izgradnju biciklističkih staza, i broj biciklista se enormno povećao.

Svojevrsna velocipedna renesansa dogodila se kada su građani prihvatili ono što im se nudi. Slavonska ravnica je zapravo idealna za bicikl kao prijevozno sredstvo, nema teških uzbrdica (zaprovo nema uzbrdica uopće), naselja su relativno blizu jedno drugom pa nema potrebe prevaljivati velike razdaljine, a Osijek sa svojih stotinjak tisuća stanovnika grad je idealne veličine za okretanje pedala. S jednog na drugi kraj grada nikada vam ne treba više od pola sata. Ako se u obzir uzme i umjerena klima koja dozvoljava prometovanje na dva kotača od ožujka do studenog, a uz sve veće cijene goriva i parkiranja, jasno je da je bicikl odgovor na mnoge prometne probleme.

U biciklističku evoluciju polako su se uključile i ostale jedinice lokalne uprave i nevladine organizacije. Novac za izgradnju staza obilato se koristi iz fondova EU-a, a prekogranična suradnja u izgradnji biciklističkih staza je već normalna stvar.



Povezani s Europom

Tako je Zaklada Slagalica iz Osijeka uspjela realizirati projekt vrijedan gotovo 400.000 eura, koji financira Europska unija u sklopu IPA prekograničnog programa Hrvatska – Mađarska. Riječ je o projektu “Zelena staza - staza koja spaja”, koji povezuje tri županije (Osječko-baranjsku, Virovitičko-podravska i Požeško-slavonsku) i dvije države 120-kilometarskom biciklističkom stazom koja počinje u mađarskom mjestu Kemeš, prolazi kroz Harkanj, preko graničnog prijelaza Dravaszabolcs/Donji Miholjac, Feričance, Orahovicu, Kutjevo, Našice a završava u Latinovcu. Nije samo riječ o biciklističkoj stazi nego o zaokruženom projektu koji će otvoriti mogućnosti lokalnom stanovništvu da preuzme aktivnu ulogu u razvoju eko/etnoturističkih potencijala, ostvaruje izravne prihode, održivo gospodare lokalnim izvorima te promoviraju aktivniji i zdrav stil života. Zelena staza dio je europske Greenway mreže koja spaja dobar dio Europe, pa tako možete sjesti na bicikl u Našicama i doći do Beča ili Praga.Zelena staza je zamišljena kao platforma za razvoj lokalnog gospodarstva i turizma, pa je unutar projekta uključeno i nekoliko desetaka osoba koje su educirane za servisere bicikala i turističke vodiče. Oni će dobiti i poduku iz engleskog i mađarskog jezika (u Mađarskoj će se podučavati engleski i hrvatski) kako bi bili spremni za pružanje usluga.

"Zaklada Slagalica zauzima se za unaprjeđivanje kvalitete života građana promoviranjem multikulturalnosti, socijalne i ekonomske stabilnosti, razvoja socijalnog kapitala, građanskog aktivizma i demokracije te očuvanja prirodnih i kulturnih vrijednosti", kaže upraviteljica Zaklade Slagalica Branka Kaselj i dodaje kako su Latinovac i Kemeš izabrali namjerno. „Kemeš u Mađarskoj i Latinovac u Hrvatskoj dijele sudbinu malih sela koje je zaobišao gospodarski razvoj. To je sačuvalo prirodnu raznolikost i tradicionalni način života, pa je vožnja kroz netaknutu prirodu poseban doživljaj“, kaže Slaven Getoš, vlasnik trgovine Extreme sport prodaje bicikle i opremu već 20 godina.

Promjena načina života

"Na početku su mi se neki prijatalji i smijali kada sam krenuo u posao, ali u ovih 20 godina svake godine imamo rast prodaje od pet posto. To svjedoči o konstatnom porastu, pa je sada jasno da nije riječ o samo trenutnoj modi, već o istinskoj promjeni načina života", kaže Getoš koji je ujedno i tajnik osječkog biciklističkog kluba, pa iz prve ruke može promatrati i razvoj sportskog i „civilnog“ biciklizma.

Ove trendove su prepoznale i druge općine. Baranjski grad Beli Manastir sudjeluje u EU - IPA prekograničnom projektu Mađarska – Hrvatska koji financira Biciklističku stazu Šećeransko jezero. Ono samo je dio zajedničkog projekta teškog 2,3 milijuna eura, čiji je nositelj prijateljski mađarski grad Mohacs, a partneri, uz Beli Manastir, Osječko-baranjska županija, Grad Belišće i Hrvatske vode. Projekt uključuje izgradnju biciklističke staze na Šećeranskom jezeru, ali i rekunstrukciju postojeće zgrade koja će postati informativni centar u funkciji turističke ponude.

U Belišću nadomak Valpova planira se gradnja više od dva kilometra biciklističke staze uz koju će biti 58 stupova javne rasvjete. U sklopu projekta postavit će se i edukacijska staza na jezeru Jugovača te kućice i oprema za promatranje ptica.

Posredne koristi od ove biciklističke promjene svijesti su nebrojne. Samo u Osijeku su se u posljednjih godinu dana otvorile četiri nove prodavaonice bicikla. Servisi i trgovine opremom imaju sve više posla. Smanjena je prometna gužva u samom centru grada, samim tim i značajno je opalo CO2 zagađenje. O blagotvornom učinku na zdravlje te smanjenju kardiovaskularnih i svih onih bolesti modernog doba ne postoje konkretni podaci, ali zasigurno su pozitvni. I dok su prije dvadesetak godina bicikle vozili samo djeca i oni koji si nisu mogli priuštiti automobil, od socijalno negativnog predznaka bicikl je postao upravo obrnut simbol. Biciklist je postao osoba koja je ekološki osviještena, vodi računa o svojem zdravlju i uživa u laganom okretanju pedala umjesto u mahnitom ritmu života. Biciklistima su počeli zavidjeti oni kojima život prebrzo prolazi i koji ga promatraju kroz vjetrobransko staklo.



Tekst: Vuk Tešija/dw.de
Foto: Dino Spaić, Daniel Antunović/Foto-arhiv031



Pročitajte i:
Postavljeni znakovi za bicikliste od Osijeka do Baranje
[VIDEO] Biciklistički vodič: Kako pripremiti bicikl za zimu? #13
[FOTO] Imaju li Osječani pravo na bicikl?
[FOTO] Kritična masa: stotinjak biciklista unatoč kiši osvijetlilo Osijek

Pa ja bih prije rekao da se vraćamo u neka vremena poslije 2 svjetskog rata gdje je bicikl bio prijevozno sredstvo radnika na posao i sa posla.
Vozila nije bilo puno, ni ceste nisu bile neke kvalitete, sporije se vozilo, pa su i biciklisti bili poštovani u prometu. A onda se pokrenula auto industrija bivše Juge, stigli fićeki, pa ako ima susjed, hoću i ja, bicikli pali u zaborav, ostatak znate.

Ako je to cijena napretka, onda sam ja za.

I valjda bi onda s povratkom u razdoblje prije 2. svjetskog rata trebale doći i neke tvornice, da ljudi imaju gdje ići raditi.

Osijek je grad koji prehodaš za 2h sa zapada na istok.

Primjerice, voziti se autom iz Retfale do Centra, parkirati i doći na destinaciju za istu količinu vremena koja je potrebna biciklom poprilično nema smisla, a ta razlika bi se daleko smanjila kompletnom biciklističkom infrastrukturom.

milo_moje je napisao/la: Pa ja bih prije rekao da se vraćamo u neka vremena poslije 2 svjetskog rata gdje je bicikl bio prijevozno sredstvo radnika na posao i sa posla.

     Definitivno jedan dobar dio biciklira, zbog cijena alternativnih prijevoza. Mjesečno se može uštedjeti poprilična svota, vozeći se bicom. O zdravstvenom aspektu takvog načina putovanja sve je već rečeno. Kamo puste sreće, da dogodi čudo (jer sve manje od čuda neće biti dovoljno), pa da se u Osijeku smanji nezaposlenost na neku normalnu brojku, i grad bude preplavljen biciklistima koji furaju na posao.

Redakcija 031 je napisao/la: Biciklistima su počeli zavidjeti oni kojima život prebrzo prolazi i koji ga promatraju kroz vjetrobransko staklo.

Biciklistima su počeli zavidjeti oni koji su shvatili da na biciklu možeš uštedjeti i preko 1000 kn mjesečno (sada kada je cijena eurosupera sve bliža 11 kn).

Mnogi se voze biciklom jer nemaju auto a bome ni za mjesečnu kartu a to je žalosno.
Kad sam kupila bicikl namjera je bila vožnja u slobodno vrijeme, vikendom i neradnim danom.
Onda sam ga počela upotrebljavati za odlazak na posao u periodu 4-9 mjesec kada je vrijeme pogodno. Tad je to bila ušteda.
Na taj način sam vratila uloženi novac za jednu sezonu.
Kasnije sam silom prilika morala ići na posao i u hladnijem periodu jer nisam dobivala redovito plaću, vjerujem da ima još puno takvih ljudi.
Ušteda ok, ali kada ti je to pod mus onda ti ta ušteda i nije ušteda već muka jer se ipak moraš pripremiti za snijeg, kišu..policiju koja ima ili nema razumijevanja itd.