Učenje u
Školi primijenjene umjetnosti i dizajna Osijek nerijetko izlazi iz okvira provjerene metode prenošenja znanja unutar školskih učionica. Tako je, uz ostale brojne i zanimljive nastavne
aktivnosti planirane za ovu školsku godinu, uvrštena i jednodnevna stručna
ekskurzija u Beč u organizaciji profesora
Tihomira Taborskog te profesorice
Ivone Peko.
U 4 sata poslije ponoći, ispred Škole primijenjene umjetnosti i dizajna Osijek, bilo je neočekivano živahno za to doba noći. Broj učenika koji su uzbuđeno čavrljali ispred škole, bez problema bi premašio i najveću gužvu velikog odmora. S nestrpljenjem se iščekivao dolazak autobusa. Nedugo nakon smještaja u autobuse i polaska, nastao je muk i svi su neko vrijeme odlučno žmirili i skupljali energiju za cjelodnevni posjet
Beču. Predviđeno vrijeme dolaska u to glavno carsko i kulturno središte 18. stoljeća bilo je već oko 11 sati. Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju i otvaranjem granica, europski gradovi postali su nam
dostupniji te je organizacija takvih ekskurzija uvelike olakšana, stoga se prirodno nametnula i potreba Škole za iskorištavanjem te nove okolnosti. Ušavši pod okrilje Republike Austrije, u autobusima je postalo živahno i učenici su s nestrpljenjem iščekivali izlazak iz autobusa na Trg Marije Terezije. No, prije našeg odredišta, čekao nas je prolazak kroz glasovitu
Ringstrasse, urbanistički pothvat 19. stoljeća, kojim Beč uvijek iznova oduševljava. Redom su se nizali
Muzej primijenjene umjetnosti,
Stadtpark,
zgrada opere,
vrata Hofburga, a kroz procjep ulica izvirivala je i golema
Karlskirche, djelo Fischera von Erlacha. Pred nama su se stvorile i dvije veličanstvene zgrade,
Kunsthistorisches i
Naturhistorisches museum, koje svojim zrcalnim odnosom tvore veliki trg – mjesto našeg izlaska.
Ovoga puta nismo imali vremena posjetiti ta dva muzeja čije bi eksponate rado posjedovala svaka galerija. Mi smo, naime,žurili prema Albertini - galeriji svjetskoga glasa (i opusa) koja je trenutačno dio svojih prostorija ustupila putujućoj izložbi pod nazivom
„Matisse i fovisti“. Kao i s Nacionalnom galerijom u Budimpešti, ostvarili smo izvrsnu suradnju s Albertinom, gdje su nam bile osigurane besplatne ulaznice za sve trenutačne i stalne postave. Izložba „Matisse i fovisti“ oduševljava smjelošću korištenja boja. Odiše vremenom u kojemu umjetnici svojim djelima zahtijevaju nov način (iz sadašnje perspektive, usudila bih se reći i jedini pravi način) promatranja likovnih djela. Sve većom popularnošću fotografije, postaje gotovo apsurdno slijediti dotadašnji način slikanja, stoga djela fovista, kao i sva djela umjetnika 20. stoljeća, ne trpe tematsku i konformističku (vidim ono što poznajem)analizu djela. Ona u prvi plan izvlače umjetničku formu, one najmanje jedinice umjetničkog govora – likovne elemente. Posebno je bilo zanimljivo vidjeti kako u Galeriji već od vrtićke dobi djeca uče gledati umjetnička djela, diveći im se i aktivno sudjelujući u razgovoru.
Nakon obilaska izložbe, slijedilo je slobodno vrijeme za razgledanje jednako tako zanimljivog Beča – grada galerije. Polazak kući dogovoren je u 19 sati s
Trga Marije Terezije. Nakon cjelodnevnog obilaska galerija i grada, obuzeo nas je umor koji ipak nije bio dovoljan da spriječi poneku otpjevanu pjesmu i ispričani vic uz autobusni mikrofon. Sretni i puni dojmova, stigli smo pred našu školu pred kojom su već čekali roditelji.
Tekst i foto: Ivona Peko/Škola primijenjene umjetnosti i dizajna Osijek
Nebitno
