Na opće oduševljenje učenika i profesora
II. jezične gimnazije Osijek, Ekonomsko-upravne škole Osijek i Doma za odgoj djece i mladeži Osijek, povodom
Međunarodnog dana tolerancije proveden je program
Mirotvorac za
1.500 učenika i profesora. Provedbi programa prisustvovao je županijski pročelnik za prosvjetu, kulturu,šport i tehničku kulturu gospodin
Andrej Bičak, kao i djelatnici Dubrovačko-neretvanske županije koji iščekuju provedbu Mirotvorca i u njihovim školama.
Neozbiljno bi bilo raditi na
izgradnji mira, a da se pritom ne osvrnem na ratove, kao i na najveću grupaciju suvremenog svijeta pa nužno moram konstatirati da su i Ujedinjeni narodi sve lijepo osmislili i napisali: Ujedinjeni narodi predstavljaju najveću grupaciju država suvremenog svijeta. Osnovani su 1945. godine usvajanjem
"Povelje Ujedinjenih Naroda", kojom su se države potpisnice obvezale da će poticati izgradnju globalnog mira i sigurnosti, razvijati prijateljske odnose među narodima, dogovorno rješavati međunarodne probleme i zajednički djelovati na postizanju općih ciljeva čovječanstva..; iz njihove povelje proizlazi i Deklaracija o temeljnim načelima glede doprinosa javnih glasila jačanju mira i međunarodnog razumijevanja, unaprjeđenju ljudskih prava i sprječavanju rasizma, apartheida i rata.
Ispravno je ako razmišljamo i ako se zapitamo koliko je aktivno njihovo djelovanje. Jesu li i oni takozvani teoretičari ili? Ako uzmemo u obzir da nije prošao ni jedan dan a da na svijetu nije bilo rata, sigurno je da ćemo se kritički osvrnuti, no ne zaboravimo da i drugi imaju pravo kritički se osvrnuti na nas tj na naše nečinjenje.
1996. godine skupština Ujedinjenih naroda prijekorno se očitovala o djelovanju čovječanstva. Zaključili su da ljudi zaboravljaju svrhu i namjenu tolerancije te su pozvali zemlje članice da ustanove Dan tolerancije u skladu s Deklaracijom o principima tolerancije. Od tada se
16. studeni obilježava kao
Međunarodni dan tolerancije.
Rezime ovog uvoda je da mi ljudi preispituju i kritiziraju institucije, institucije nas, uvijek nam je netko za nešto kriv, uvijek netko ima obvezu prema nama i netko nešto mora. A mi? Zapitajmo se što je s našim nedjelima i djelima. Moje mišljenje je da svaki pojedinac mora preuzeti odgovornost za svoje postupke,svaki pojedinac mora razmišljati i djelovati neovisno o (ne)nametnutim "pravilima", već po svojoj savjesti.
Prema definiciji
UNESCO-a tolerancija je poštovanje, prihvaćanje i uvažavanje bogatstva različitosti u našim svjetskim kulturama, naša forma izražavanja i način da budemo ljudi. Zasnovana je na znanju, otvorenosti, komunikaciji i slobodi mišljenja, savjesti i uvjerenju. Ona nije samo moralna dužnost, već i
politički i zakonit zahtjev.
Tolerancija podrazumijeva priznavanja prava na različitost kada su u pitanju stavovi, vrijednosti, životni izbori, ali i obilježja pojedinaca poput
etničke pripadnosti, religije, rase i sl. Važno je shvatiti da naša vjerovanja, misli, ideje, način života i slično, nisu jedini ispravni te da su jednako vrijedni baš kao i svih drugih. Jedino se na taj način može razvijati zdravo, kvalitetno i sigurno društvo. S druge strane, to ne znači da nam se sve različitosti moraju sviđati i da ih moramo voljeti i prigrliti zanemarujući svoja prava.
Kao i sve, i tolerancija se uči u najranijem djetinjstvu i tu veliku odgovornost snose prvenstveno roditelji. Uz netoleranciju među djecom pojavljuje se
nasilje, zato je važno razvijati osjećaj tolerantnosti u djece postupno, već pri prvim kontaktima u socijalizaciji. Tolerancija nije jedini odgovor u
prevenciji nasilja, ali je svakako snažno sredstvo u izgradnji zdravog društva koje ne odobrava i ne dozvoljava nasilje i bilo kakve oblike prisile. U obitelji se treba raditi na spriječavanju razvoja stereotipa i predrasuda prema drugačijem od vjerovanja stavova pojedine obitelji.
Većina ljudi ima averziju prema nečemu/nekomu što im je nepoznato i strano i što ne mogu shvatiti. Kada netko izgleda, ponaša se i razmišlja drugačije od nas, u nama se javlja prirodan strah od nepoznatog jer nismo u stanju predvidjeti reakcije drugačijih od nas i nismo sigurni kako se prema njima odnositi. Iz tog se straha javlja odbojnost i neprijateljstvo,sve češće dolazimo u dodir s nepoznatim nam i stranim kulturama. Nastavno tome, čini se da je straha sve više, a tolerancije sve manje.
Hoće li tolerancija biti sustavno ugrađena u politčko – pravni sustav te nastoji li se ona poticati kao dio političke kulture, ovisi o našim političarima, a mi, građani, moramo ustrajati na povećanju tolerancije, posebno ako očekujemo toleranciju od drugih, vodeći računa da se tolerancija često brka s relativizmom ili obvezom prihvaćanja tuđeg načina života ili tuđih vrijednosti.
Želimo li upoznati ili prepoznati sebe moramo bez predrasuda, realno upoznati druge ljude, druge kulture, shvatiti njihove želje, vjerovanja i nade. Istaknuo je
Marijan Gubina, predsjednik humanitarne neprofitne udruge AUXILIUM
Nebitno
