NK Osijek - HNK Rijeka 1 : 3 (0:1)
Novaković 66.; Kvržić 29., Kramarić 64., Močinić 79.
Nekim dobrim starim vremenima, vremenima u kojima
Rijeka za pobjedu u
Osijeku nije znala od
2009. došao je kraj. Današnja utakmica samo je nastavak šamaranja teško izlječivog bolesnika kojem vječiti optimisti daju nekoliko postotaka šanse za preživljavanje uz pomoć revolucionarnog američkog lijeka, dok su pesimisti davno okrenuli leđa i najradije bi isključili aparate i skratili muku.
Najviše od svega boli činjenica što su
Bijelo – plavi u današnjoj utakmici po prikazanom bili manje loš protivnik, ali slabu Rijeku, koja je unatoč takvom izdanju postigla tri gola, djelomično se i može amnestirati zbog teškog gostovanju na
Gerlandu u četvrtak. Ono što je neoprostivo je činjenica da Osječani, usprkos tome što su odigrali otprilike upola manje utakmica od svojih današnjih gostiju, trkački nisu bili dominantnija ekipa. Tko god u
bijelo – plavom taboru radi na fizičkoj spremi igrača – radi to prilično loše.
Iz domaćeg kuta utakmica je krenula opasno po život. Riječani su u svega pet uvodnih minuta uspjeli uputiti otprilike jednako toliko udaraca. Potom se domaćin ipak malo pribrao i počinjao sve više prijetiti.
Dugandžić je nakon lijepog solo prodora pogodio stativu. Nažalost, nakon što
Borna Barišić sa svega pet metara nije uspio zabiti stopostotnu šansu kazna je stigla s druge strane. Tko će kome, ako ne svoj svome. Od pet osječkih legionara u Rijeci koban je bio najopasniji među njima,
Zoran Kvržić, koji je iskoristio nezainteresiranost osječke obrane nakon intervencije
Mikulića i loptu snažnim udarcem spremio u mrežu. Osijek je nastavio prijetiti do kraja poluvremena, a najozbiljniji u pokušajima nakon prekida bio je
Saša Novaković. Na poluvrijeme se ipak otišlo s prednošću gostiju.
Drugi dio otvoren je lijepom prilikom Osijeka, ali Dugandžić nije stigao na vrijeme reagirati na ubacivanje
Josipa Barišića. Ali zato je s druge strane itekako priseban bio
Andrej Kramarić, koji je u 64. minuti iskoristio naivno ispadanje najuže Osijekove obrane i nakon udarca
Leona Benka svladao nemoćnog Mikulića. Dva odbijanca – dva gola. Činilo se tada kako su Osijekove šanse bile ravne nuli, ali samo dvije minute kasnije prvi gol nakon punih pet utakmica zabio je Saša Novaković, lijepo matiravši
Vargića udarcem glavom. Osijek je tada navalio nošen probuđenom publikom, koja se u zadnje vrijeme itekako naučila zadovoljavati sitnicama. Nažalost, uslijedilo je prizemljenje nakon kojeg više nije bilo povratka. Najbolji Rijekin pojedinac danas,
Ivan Močinić, okrunio je sjajnu partiju pogotkom s ruba 16 metara nakon, pogađate, odbijanca i još jedne u nizu nezainteresiranih reakcija obrane domaćina. Utakmica je tada uplovila u mirnije vode, a dojam je da su akteri od tog trenutka samo čekali posljednji sučev zvižduk.
Teško je nakon samo jedne utakmice donijeti zaključak hoće li ova posljednja promjena trenera Osijeku donijeti pomak. S neke taktičke strane promjene su vidljive. Dok je
Rupnik od
Bijelo – plavih pokušao stvoriti napadački orijentiranu ekipu koja će kroz aktivnu igru tražiti rezultat,
Kulešević je momčad vratio u neke realnije okvire. Osijek se danas ipak odlučio za nešto defenzivniji nogomet obilježen kontrama koje su se uglavnom odigravale dugim, visokim loptama na napadački tandem Dugandžić – Barišić. Na trenutke je Osijek doista i djelovao opasno, ali stare boljke su ostale; kronična neefikasnost pred golom i rijetko viđena konfuzija u obrani. Hoće li Kulešević uspjeti promjeniti Osijekove šanse za ostanak pokazat će vrijeme, kojeg je sve manje, ali kojeg još uvijek ima dovoljno.
Rat hrvatskih navijača protiv
Hrvatskog nogometnog saveza u svom je zenitu. Zakopane su ratne sjekire među navijačima pa je u Osijeku
Armada bila smještena ni manje ni više nego na
istoku Gradskog vrta. Do prije koji tjedan takav scenarij bio je teško zamisliv, ali čuda se ponekad događaju. Ujedinjene u zajedničkom cilju,
Kohorta i Armada (uz često priključivanje
istoka op., a.) vrhušci hrvatskog nogometa jasno su dale do znanja kako je vrijeme za mijenjanje trendova. Sigurno je, pak, kako je vrijeme za mijenjanje trendova u Osijekovoj igri, jer ako
Bijelo – plavi nastave ovako, aparati za održavanje na životu mogli bi definitivno pregoriti. Spasiti nas tada ne bi mogao niti izvjesni
David Coppferfield...
Tekst i foto:
Mladen Kovačević