Od 21. rujna do 15. listopada u atriju novonastalog
Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku otvorena je diplomska izložba
Tomislava Livaje pod nazivom
Arbor Mundi – stablo svijeta.
Kao što i sam naziv kaže, radi se o stablu, koje svoj koncept nalazi u
slavenskoj mitologiji u kojoj predstavlja os svemira i vizualnu predodžbu Slavena o svemiru. Slaveni su, a za njima i Šokci prinosili
žrtve stablima, žalili im se, povjeravali te im pristupali kao prema živim bićima vjerujući zapravo kako su stabla materijalizirana božanstva, naročito Perun, koji je kao vrhovni bog gromovnik smješten u krošnji stabla.
O vjerovanju u stabla govori i činjenica da se i danas kiti jelka za zimski suncostaj što je pretkršćansko slavljenje svih stabala, odnosno svijeta. Bor, staroslavenska riječ za šumu, krivo interpretirana, utjelovila se uistoimenoj vrsti iako su za slavlje u nekadašnja vremena Slaveni poštovali druga drveća, ovisno o regijama.
Ta stabla su stasita, stoljetna i
zaštita su od groma, na hrvatskim prostorima jasen i hrast.U doba industrijalizacije čovjekov odmak od prirode je katastrofalan. Upravo je zato skulptura spoj tradicije i tehnologije, utjelovljenje paradoksa, vizualizacija magijskog, u
21. stoljeću, u kontekstu destrukcije. Stablo nije niti jedna određena vrsta, nego arhetip stabla, svojom krošnjom podsjeća na putujući olujni oblak koji sijeva, a bijelom bojom prezentira materijaliziranu svjetlost, što je znak čistoće i božanske prisutnosti.
Isječeni papir nije slučajan jer ovdje se našao smrću ostalih stabala, učinjen
ljudskim djelovanjem, da bi se našao u božanskoj krošnji koja će povremeno žutjeti, kao što je požutjelo ljudsko stanje.
Deblo raste iz pijeska, probija se iz
ništavila, a u kontekstu atrija djeluje kao maleni bonsai, koji je ondje zatočen u kavezu, ljudski ljubimac. Međutim, bjelina krošnje dominira nad ostakljenim atrijem te se i ovdje stablo nameće u
prvi plan. U svojoj krošnji, pomoću led žarulja te pomoću računala i senzora,
Marin Jelić je napravio sustav koji omogućuje krošnji da svijetli u prisutnosti ljudi u okrugu stabla. Time je tehnologija još jednom oživjela magijski postupak iz davnina, vizualno predočila svetost slavenskog panteona.
Ideja za stablo nastala je u
listopadu 2012. godine, a realizacija je započela u
svibnju 2013. godine kao diplomski rad uz mentorstvo
Božice Matasić, profesorice na
Umjetničkoj Akademiji u Osijeku. Osnovni formalni problemi su konstrukcija i opna. Umjetnik je morao unaprijed znati problematiku transporta i skladištenja skulpture ovakvih dimenzija i zamjenjivost oštećenih dijelova, stoga je u centar svog projektranja stavio upravo skelet, rasklopivost i transport. Iako skulptura teži nešto više od pola tone i dugačka je
9 metara, djeluje iznimno lako i prozračno. Sastavljena je od
22 različita dijela koji joj omogućuju izlazak iz zatvorenog prostora. Krošnju sačinjava željezna armatura i
17 000 komada lišća, a deblo je sačinjeno od kaširanog platna.
Na ovom projektu umjetnik je morao pokazati ponajprije socijalne kompetencije bez kojih ne bi uspio spojiti brojne ljude u ovaj projekt. Umjetnik postaje koordinator, a u ovom slučaju se to jasno vidi jer je u izradu stabla uključeno desetak ljudi:
varioci, asistenti, programeri, elektrotehničari.
Unatoč tome što je otvorena izložba do 15. listopada, velika je šansa da stablo
ostane trajno u atriju Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku.
Foto: Sven Pothorski, Tomislav Livaja
Najava031: PFOS: otvorenje izložbe Arbor Mundi
Nebitno
Muško
Žensko
)
