Slušalice u ušima, glazba na najjače… Odličan način kako potencijalnu opasnost ne uočiti na vrijeme i kako se sve može loše završiti. Na članak ove tematike ekipu iz
BikeMyDaya potaknuo je e-mail čitatelja Predraga Šipoša .
“Osjećam veliko olakšanje kad izbjegnem nesreću”
“Već nekoliko dana razmišljam o vožnji bicikla i slušanju glazbe sa slušalicama u ušima. Jedna tako slatka stvar svima nama, a to je slušanje glazbe dok vozimo bicikl, zapravo može biti jedna od izuzetno opasnih stvari koju si možemo priuštiti.
Svaki dan se srećem sa situacijom kada nailazim tramvajem na križanje na kojem stoji biciklist preblizu pruzi i ja uporno zvonim jer imam izazov zaustaviti vozilo težine 14 tona, a oni ne reagiraju jer ne čuju zvono upozorenja. Isto tako postoje situacije gdje biciklist vozi usporedno sa mnom i bez naznake promjene smijera skrene pred mene jer želi prijeći cestu, a ne čuje me jer sluša glazbu.
Ne mogu opisati osjećaj u tom momentu i misli koje mi prolaze glavom. Kada uspijem zaustaviti vozilo ili netko tko stoji pored bicikliste ga upozori lupkanjem po ramenu osjećam veliko olakšanje.
Znam da ovaj mail nije baš pun ljubavi prema biciklistima ali je apel i poziv u pomoć. Trebalo bi upozoriti bicikliste na ovo ponašanje i možda tako spasiti nečiji život”, napisao nam je gospodin Šipoš, a mi smatramo da je u pravu."
Utjecaj glazbe na ponašanje
Svaki put kada vozimo bicikl i ne osluškujemo prostor (tj. promet) oko sebe, dovodimo se u
veliku opasnost. Zapravo, prije nego što vidimo najčešći izvor opasnosti – nadolazeće vozilo – često ga prvo čujemo.
Eliminiranjem osjeta sluha tijekom vožnje biciklom uskraćujemo sebi i drugima
pravo na sigurnost u prometu, bez obzira radilo se o vožnji u gradskoj vrevi ili izvan grada, pa čak i u prirodi, izvan prometnica.
Nadalje, još od davnina poznat je utjecaj glazbe na
oblikovanje ljudskog ponašanja, a suvremena znanost još je više istražila i dokazala te fenomene. Primjerice, klasična glazba nas može potaknuti na sanjarenje, a žestoki i brzi riffovi na agresivniju vožnju, a ni jedno ni drugo ne predstavljaju poželjno ponašanje u prometu.
Uz to, vozači nam mogu dati zvučni znak i misleći da smo ga registrirali nastaviti upravljati vozilom kako su zamislili. Međutim, mi ga nismo registrirali pa ni ne možemo reagirati na zvučni signal (na primjer: da se sklonimo s puta ako vozimo kolnikom “u paru”; što je inače zabranjeno činiti), te na taj način može doći do nesreće.
Stoga apeliramo na sve bicikliste da prilikom vožnje ne slušaju glazbu, nego da što više svim osjetilima obrate pažnju na prostor i promet oko sebe, radi svoje i tuđe sigurnosti.
Uostalom, nije li ljepše prilikom vožnje prirodom slušati pjev ptica, ili u gradskoj vožnji komunicirati sa sugrađanima, nego odvrnuti “volume” na najjače i pritom ugroziti sebe i druge?
Tekst i foto: BikeMyDay
Nebitno
Muško
