Pali su zadnji dogovori: idemo na 6. Ferragosto Jam! Već ugodno uhodan festival koji se održava od 2. do 4. kolovoza na Orahovačkom jezeru. Svi smo se razveselili skorašnjem dobrom provodu. Spavali smo u vikendici koja je bila odmah iza DJ stagea te smo ispred iste uparkirali aute u petak popodne.
Video: DJ Nikola
Kratko smo prozujali po kući, donijeli stvari i najbitnije - pronašli odličnu terasu, sjeli i počeli cugati. Prijateljica i ja smo zaključile kako ćemo radije posjetiti DJ stage što je na kraju ispala odlična odluka. Ljudi su bili nekako sretni i rasplesani. Što je bliže jutro dolazilo, pozitivna energija se širila više, a broj nazočnih nije se smanjivao. Zadnji DJ nam je pripremio zbilja specifičan završetak prvoga dana festivala pustivši nam pjesmu Miše Kovača "Svi pjevaju, ja ne čujem". Nakon nekoliko sekundi, svi sa veseljem prihvaćaju pjesmu te se uz dočekano novo jutro i raširene ruke opraštam(o) sa prvim danom festivala i vraćamo na terasu u potrazi za onima koji su još budni. Saznajemo da su oni cijelo vrijeme bili na koncertima, a zaključak je jednoglasan - svi su prezadovoljni. Grupa tvog života je, kažu, bila vrh, a ništa manje loše nisu bili ni Pips, Chips & Videoclipsi. Navodno su trajali kreće nego što je publika očekivala. Nakon njih pozornicu zauzimaju Brkovi, koji su standardno izazvali opće dobro veselje i zezanje te zagrijali ionako toplu noć. Koncert je bio gotov oko dva sata iza ponoći, tako da je velika većina ljudi nastavila druženje po cijelom kampu.
Subota je bila pravi ljetni dan: kupanje u jezeru, sunčanje i sve ostale ljetne vesele aktivnosti koje su nas popratile dok nismo shvatili da je vrijeme da se krene natrag u vikendicu. Dečki su lagano pijuckali svoje pivo i roštiljali dok smo se mi lagano spremale za tek drugu, a već zadnju večer! Ovaj put plan nam je bio drugačiji. Druženje uz jezero sa ostalima pa gdje završimo. Moglo se vidjeti svega. Od klinaca kojima su tijela prekrivena potpisima markerima, sve do "oldskul" partijanera koji imaju svojih 50-ak godina. Čulo se tu raznih priča pa i jezika i naglasaka. U našim je redovima čak i onih koji su do Orahovice iz Osijeka putovali punih sedam sati i svi samo sa jednim ciljem - dobro se zabaviti.
Majke su definitivno dobile titulu najkomentiranijih na cijelom festivalu. Nakon što se Goran Bare pojavio na pozornici uz riječi: ''Nemojte se drogirati. Nije to dobar život. Ja se zato od 1990. do danas ne sjećam ničega.'', započeo je pjevati i posjetitelji su napokon mogli uživati u glazbi. Barem su tako mislili. Uskoro se Bare, umjesto pjevanja, počinje obraćati publici i upućivati im razne psovke (koje ne smijem natipkati) te se ponaša toliko neprimjereno da popriličan broj ljudi odlučuje napustiti koncert. Nakon što sam neke od njih upitala koji je razlog odlasku, odgovor je bio gotovo identičan: "Zbilja je pretjerao. Nismo platili kartu da nam netko psuje i ovako nas vrijeđa, već da uživamo u glazbi."
Nakon što su Majke napustile pozornicu, na red napokon dolaze naša domaća ekipa koja nas baš svaki put raspleše - Pullover! S njima je uvijek čaganje veselo, tako da smo ih u tom tonu i ispratili i krenuli prema DJ stageu. Putem smo se zaustavili barem tisuću puta, ali ionako nismo žurili i uživali smo u druženju. Došli smo na klupu i tamo smo se smirili, sjeli i smijali. Jako i od srca! I valjda mi je zato ovaj festival odmah postao drag jer je od prvog trenutka obilježen iskrenim smijehom i veselim druženjem. U nadi da će takav i ostati, s nestrpljenjem iščekujem i iduću godinu. Iako je cijeli vikend prošao poprilično brzo, bez obzira na to svi smo skupili lijepu uspomenu na Orahovicu kojoj se sigurno vraćamo prvom prilikom.
Tekst: Mia Matković
Foto i video: skupina autora (Mia Matković, Antonio Shala, Davor Skender, Mateja Dašek, Mihaela Bilobrk, Ema Pavlović, Melita Skoric, Matija Sakač, Ferragosto Jam 6, Youtube ...)
Nebitno
Pali su zadnji dogovori: idemo na 
