NK Osijek – NK Slaven Belupo 2 : 1 (1:1)
Vitaić 36. min (pen), Šorša 58. min; Gregurina 40. min (pen)
Četvrta sreća!
Bijelo – plavi su u četvrtom kolu napokon dobru igru pretvorili u nešto konkretno. U tri boda od velikog značaja, tri boda koja su ih podigla sa začelja, tri boda koja su donijela vjeru u vlastite mogućnosti. Ne vratila, već donijela, jer većina ovih momaka silom prilika danas igra prvu ligu. Prvu ligu koja možda nije najbolja do sada, ali je sigurno najzahtjevnija, najstresnija. Usput su priuštili užitak za otprilike
1,500 najvjernijih, pa i potpisnik ovih redaka prvi put nakon nekoliko sezona kući ide u potpunosti zadovoljan, jer utakmica NK Osijek doista je postala užitak, a ne mučenje...
Osijek je od početka utakmice zagospodario terenom, doduše ne tako izraženo kao u utakmici protiv
Lokomotive. Igralo se bez izrazitih prilika, sve do 36. minute, kada u kaznenom prostoru
Rodić ruši
Barišića za kazneni udarac Osijeka. Siguran je s bijele točke bio povratnik u redove
Bijelo – plavih Frane Vitaić. Potom se Osijeku dogodilo isto što i u utakmici s Lokomotivom i
Zadrom – vodstvo nije uspio sačuvati. Samo četiri minute kasnije
Škorić pravi nepotreban prekršaj u kaznenom prostoru koji u pogodak pretvara
Mario Gregurina. Splasnula je u tim trenutcima i atmosfera na tribinama
Gradskog vrta, svi kao da su se pobojali scenarija prethodnih utakmica...
Drugo poluvrijeme započelo je poluprilikama gostiju, ali u 58. minuti
Pongračić, koji je zamijenio
Dugandžića, nakon sjajne minijature na rubu 16-erca pogađa stativu. Na odbijenu loptu pravovremeno natrčava kapetan
Šorša i zabija je u prazna vrata. Potpuno zasluženo vodstvo Osijeka i nagrada za veliku požrtvovnost prikazanu na terenu. Osijek je do kraja utakmice u dva navrata propustio matirati goste. Neshvatljivo su promašivali Barišić i Pongračić u situacijama kada su bili usamljeni pred Rodićem, ali ovaj put to nije bilo kažnjeno. Srećom nije, jer tko zna kako bi ova mlada ekipa Osijeka po treći put zaredom podnijela razočaranje.
Osijek je danas svojom igrom zaslužio pobjedu, ali teško da bi do nje i došao da nisu postojala dva bitna faktora. Iskustvo na terenu u vidu povratnika
Valentina Babića i Frane Vitaića i publike koja je ponovno prepoznala da ovi momci u svakom trenutku ne zaslužuju ništa drugo do pljeska.
Ova momčad nije daleko od ekipe koja bi konkurirala za vrh hrvatskog nogometa, NK Osijek je nažalost taj koji je daleko od tog vrha. Jer teško da me itko može uvjeriti da su
Hajdukovi klinci nadareniji od juniorskih prvaka
Hrvatske! Sve će, nadam se, ubrzo doći na svoje, jer u klubu su se pojavili ljudi kojima je do Osijeka doista i stalo. Ljudi koji su pokazali, počevši od marketinga, koliko je nisko NK Osijek bio sve ove godine...
Tekst i foto:
Mladen Kovačević
Nebitno
Muško
