Marko Brecelj, bivši frontmen kultnog slovenskog
Buldožera, nakon mali milijun godina ponovno se ukazao u Osijeku. Kantautor i pjesnik, posljednjih godina poznatiji kao meki terorist, odnosno aktivist, anarhist i liberal koji se svojim umjetničkim instalacijama ruga institucijama države u kojoj živi ali i svjetskim velesilama, s Osječanima je proveo dva dana u sklopu svoje
Prijateljske ofenzive održavši
predavanje u kampusu i
nastup u kafiću Roko.
Koncert je bio zakazan za 21 sat, a mi, naivni k'o francuske sobarice, to smo shvatili ozbiljno i već oko pola 9 se nacrtali u Roku, a otprilike u to vrijeme stigao je i Breceljev prepoznatljivi TMBK – Tehnički i moralno besprijekorni krš , 35 godina star Renaultov kombi oblijepljen natpisima
"EUshit" i
"SLOshit" te su Brecelj i njegova suputnica (i supatnica ) Arijana odmah krenuli iz njega izvlačiti raznorazne kerefeke koje će koristiti u svom nastupu. Po dolasku u kafić Brecelj se prvo bacio na radove unutarnjeg uređenja. Nije mu se dopala lokacija gdje su ga organizatori odlučili smjestiti pa je odabrao drugu, skroz u dnu prostorije, kako bi ga svi zainteresirani mogli vidjeti.
U Roku se okupilo 40-ak ljudi podijeljenih otprilike pola pola: pola nas došli smo zbog starog barda, dok je druga polovica došla u Roko kao mjesto gdje i inače izlaze i nije ih zanimalo što to tamo neki matori drkelja (citiram izraz koji je upotrijebila jedna cura dogovarajući se s friendicom hoće li ući ili ne. Na kraju nisu ušle. Dobro za njih, još bolje za nas... U prvim redovima je vrlo brzo postalo nesnošljivo vruće jer su ugašena sva svjetla u kafiću, a Brecelj je upalio lampu koju je imao uz sebe pa je vrućina stvarno bila nesnošljiva.
Negdje oko 21:45 sati Brecelj je napravio nekoliko fotki publike za uspomenu i dugo sjećanje, podijelio je prisutnima primjerke letka kojim najavljuje festival Koperground od kraja srpnja do početka kolovoza a onda je, bez ikakve najave ili obraćanja publici, uzeo gitaru u ruke, uključio ju u pojačalo i krenuo s nastupom. Iznenadio je i konobare u kafiću koji su i dalje puštali glazbu s radija sve dok nisu skontali da je nastup počeo. Gitara se sasvim fino čula, ali glas ne. Brecelj i inače tiho priča, ali ovo je bilo pretiho. Pjeva uglavnom na slovenskom i već je tu jezična barijera, ali kad se obraćao okupljenima između pjesama, što je možda i zanimljivije nego slušati same pjesme, morao sam se približiti prvim redovima da bih išta razumio.
Brecelj mi je kao kantautor poprilična nepoznanica u posljednjih 30-ak godina otkako je napustio Buldožer i krenuo solo. Ima u njegovom nastupu duhovitosti i satire jednog Zappe, nepredvidivosti jednog Captain Beefhearta pa čak i razuzdanosti jednog Rockyja Ericssona, sve u jednom. Rijetko objavljuje albume, ali rijetko i snima nove pjesme, zaokupljen je drugim stvarima u životu, npr. gradonačelnikom Kopra Popovićem kome je bio protukandidat i u tijesnoj borbi izgubio (70% za Popovića, 2% za Brecelja) koga se također dotakao u jednom od svojih obraćanja publici rekavši da je lik kupio više od 200 palmi od kojih je svaka koštala brdo novaca da bi većinu njih uništila oštra koparska zimska klima. Zato je Breceljev set bio sastavljen od starih stvari poput "Ta stol" ili "Bolji sutra".
Pjesmu "Iznošeni osmijesi" posvetio je osječkoj politici koja je izgubila na posljednjim lokalnim izborima što je bitno za istaknuti jer Brecelj, iako naizgled rasijan i blago dementan, vrlo dobro razumije kontekst u koji dolazi u sklopu svojih prijateljskih ofenziva, pa je i ovaj nastup imao radni naslov "Drugu Rajhlu-Kiru i drugima", kao posvetu predratnom načelniku osječke policije. Na taj način Brecelj pokazuje da je svjestan svijeta oko sebe, za razliku od nekih nazovi zvijezda tipa Bareta koji ne znaju ni u kojem gradu te večeri nastupaju. A "iznošen osmijeh" je upravo opis kisele face bivšeg gradonačelnika Bubala dok je predavao vlast novoizabranom gradonačelniku pred hordom okupljenih novinara.
Tekst: Hadžo
Foto: Tatjana Ivegeš-Wilhelm
Nebitno
