Vrlo zanimljiva tribina pod nazivom
"Vizualni identitet grada" održana je sinoć u Svečanoj dvorani Umjetničke akademije u Osijeku. Tribina je održana u okviru programskog ciklusa knjižnice Umjetničke akademije pod nazivom
"Susreti u knjižnici". Na tribini su govorili
Helena Sablić Tomić, dekanica Umjetničke akademije;
Danijela Lovoković, dogradonačelnica grada Osijeka;
Marin Topić, fotograf te
Miroslav Pavlinić, arhitekt.
Marin Topić je u uvodu naglasio kako je, između ostaloga, uloga fotografa prikazati grad u ljepšem svjetlu, što je on i činio kao autor više
fotomonografija o gradu Osijeku. Rekao je i kako Osijek nažalost ima dovoljno materijala i za jednu dobru anti-monografiju, ali će taj zadatak ostaviti nekom drugom. Ukazao je i na veliki problem arhitekture u odnosu na fotografiju: fotografiju možeš baciti s jučerašnjim novinama, ali ružne građevine ostaju i ostat će još desetinama godinama.
Helena Sablić Tomić govorila je o kolegiju "
Čitanje grada" gdje se studenti Kulturologije i Umjetničke akademije usmjeravaju da kritički razmišljaju i propitkuju vizuru grada. Naglasila je primjer Radićeve ulice kao savršene
multikulturalne i multifunkcionalne ulice koja na jednom mjestu objedinjuje željeznički kolodvor, rijeku Dravu, tržnicu i fakultete u različitim stilovima. Upozorila je i na problem ružnih zgrada sa svih strana kada se ulazi u Osijek (Strossmayerova, Vinkovačka, Divaltova) te na problem zapuštanja centra u smislu migracije ljudi i sadržaja na periferiju u shopping centre.
Danijela Lovoković je na tribini nastupila u dvije funkcije, kao dogradonačelnica grada ali i kao arhitektica i dugogodišnja pročelnica grada Osijeka za urbanizam. Naglasila je kako se i njoj kao arhitektici kosa diže na glavi kada vidi neke
od užasa na gradskim ulicama, ali ukoliko je riječ o privatnim parcelama do veličine 400 m2, Grad i njegovo Povjerenstvo za ocjenu arhitektonske uspješnosti nemaju nikakve ingerencije. Zakonski propisi idu u korist investitora, a naglasila je i kako nove izmjene zakonskih propisa na području izgradnje predviđaju daljnje smanjivanje ovlasti lokalne uprave s ciljem jačanja ulaganja što bi moglo u sljedećih nekoliko godina imati porazne posljedice. Navela je i kako je u mnogo slučajeva urbanizam postao žrtva kapitala, ne samo u Osijeku već i u cijeloj Hrvatskoj te da se Grad trudi tome parirati kroz javne natječaje poput i
dejnih rješenja za budući Građevinski fakultet, Sveučilišnu knjižnicu ili
Sveučilišni centar.
Miroslav Pavlinić je nastupio ispred
Društva arhitekata grada Osijeka upozoravajući na problem politike kada se miješa u rad struke, što je često slučaj. Naveo je kako političari traže brze i vidljive rezultate te stoga naglasak stavljaju na igrališta, biciklističke staze ili trgove jer se oni brzo i lako daju napraviti, dok mnogi važniji i značajniji projekti čekaju godinama jer ne donose glasove birača. Upozorio je i na nedostatak snažnog savjetodavnog i operativnog tijela kakvo je u bivšem sustavu bio Zavod za urbanizam te na devastaciju cijelih četvrti Osijeka gdje su se nekoć nalazile isključivo obiteljske kuće (Industrijska četvrt, Donji grad) a koje su danas naružene velikm i ružnim peterokatnim betonskim gromadama koje su u potpunosti izmijenile vizuru tih dijelova grada.
Kroz zanimljiv razgovor s okupljenim studentima i građanima, tribina se dotakla i pitanja Blok centra 2 i Uskih njiva kao primjera ružnih naselja,
"radijatora" i spomenika braniteljima u kampusu kao primjera ružnih intervencija u prostoru te željezničkog kolodvora kao građevine koja zahtijeva hitnu obnovu, ali će do daljnjega ostati kakva je jer je riječ o državnom zemljištu i Grad tu ne može ništa napraviti. Slična je situacija i s prekrasnom vilom Batory, bivšom Ortopedskom bolnicom na uglu Radićeve i Reisnerove ulice, koju su nasljednici vratili državi, a država ju je donirala
osječkom KBC-u koji za sada neuspješno traži sredstva za njezinu obnovu i stavljanje u funkciju.
Tekst: M.M./Osijek031.com
Foto: Daniel Antunović, Cacan, S.Dolezal/Foto-arhiv 031
Nebitno
Žensko
Muško
