Jučer je zajedničkim treningom i druženjem bivših i sadašnjih članova u OŠ Franje Krežme
Karate klub Osijek Žito proslavio
40 godina svoga rada.
Klub je, pod nazivom Karate klub Osijek, utemeljen davne
1973. godine objedinjavanje svih tadašnjih osječkih karate klubova. Iako su se neki članovi odvajali i osnivali nove klubove, Karate klub Osijek neprekinutom je djelatnošću aktivan sve do današnjih dana.
Klupska je povijest bogata u mnogočemu. Klub je petnaestak godina nositelj kvalitete karate sporta u Gradu Osijeku, iz njega je izniklo na desetke vrhunskih sportaša. Tri su kata tima nastupala za Hrvatsku na
europskim i svjetskim prvenstvima. ženski seniorski kata tim (Sanja Uzun, Valentina Škugor i Silvija Beljakov), muški juniorski kata tim (Dinko Stanković, Davor Dujak i Bojan Ostojić) te ženski juniorski kata tim (Tea Šojat, Kristina Šobota i Matea Cikoja), a
Dražen Gorjanski,
Davor Dujak,
Silvija Beljakov,
Matea Cikoja i
Tea Šojat predstavljali su državu i u pojedinačnoj konkurenciji. Osvojene su stotine medalja na natjecanjima u zemlji i inozemstvu.
Osim sportskih rezultata klub je bio rasadište niza novih djelatnosti: prvi je uveo
redovite liječničke preglede kod upisa članova, tečaj autogenog treninga i meditacije, a jednako je tako prednjačio i u izdavaštvu objavivši prijevod M. Nakayame – Vrhnuski karate, zbirku Zen priče te autorski rad D. Gorjanskog: Karate do. Dolaskom novih, digitalnih medija, klub je objavio
CD za početnike Karate 1 te zbirku učeničkih kata Karate 2.
Klub je organizirao i najveću karate manifestaciju na ovim prostorima –
turnir Osijek open koji je po mnogočemu bio osobiti. Valja istaknuti kako je upravo Osijek open 2000. bio razlogom prvog posjeta japanskog veleposlanika Osijeku. Bilo je to u sklopu započetog projekta "Dani Japana u Osijeku" tijekom kojega se uz turnir održavala i izložba japanskih eksponata u Muzeju Slavonije, a na Pedagoškom je fakultetu prof. Vladimir Devide održao predavanje o zenu, prvo takve vrste u Osijeku. Na žalost, tadašnja gradska uprava nije imala razumijevanja za ovaj projekt te se on više nije ponavljao.
Klub je, kao pravi član svoje zajednice aktivno sudjelovao u uređenju dvorane OŠ Franje Krežme, u dva je navrata dvorana u cijelosti obnovljena, o prošle je godine uvedena i rasvjeta.
-
Ponosan sam na sve što je klub do sada učinio. Tijekom tih godina kroz naše je redove prošlo više od tisuću vježbača. Imali smo velikih sportskih dostignuća koja su nam iznimno važna, no, osobno sam najviše ponosan što vjerujem kako se vježbanje karatea pozitivno ugradilo u brojne karateke, kako im je vježbanje karatea obogatilo živote. Nekima je to karate učinio kroz druženje i stjecanje prijatelja, nekima kroz sportski uspjeh i slavu, neki su tijekom vježbanja našli svoje ljubavi pa i buduće supružnike, neki duhovnu okrjepu. Sada, poslije 43 godine života s karateom, ne mogu reći što je od toga vrednije – čini se kako je riječ o različitim oblicima iste stvari. Sve sam više uvjeren kako je karate prebogata riznica raznolikih darova u kojoj svatko uzima ono što mu se najviše sviđa. Tek na kraju shvaćamo kako je najvredniji od svega zapravo sam boravak u riznici - govori
Dražen Gorjanski, predsjednik kluba i osoba koja je u klubu od njegovog osnivanja.
No, i tako duga tradicija jednog
amaterskog kluba ne bi bila moguća bez pomoći brojnih dobrih ljudi koji su svojim sredstvima ili radom pomagali kluba: Miljenka Uzuna, Milorada Anušića, Vladimira Vučinića, Nedjeljka Škugora, Jadranke Kusik, Ivana Cikoja, Ivana Lončarića i Marka Pipunića, spomenimo samo najistaknutije od njih.
Foto: Jasmina Gorjanski
Nebitno
