Korisničko ime: Lozinka:
Naslovna Forum 031 Galerija 031 Oglasi 031 Novi korisnik!
Novosti
Najave i reporti
Kolumne
Gost priče
Interaktiv
Podrška
O nama

[FOTO] Maha Kumbh Mela: 30 milijuna ljudi i stotine golih pustinjaka

Prethodna tema View printer-friendly version Pošalji prijatelju ovu temu kao e-mail Tražilica Ispiši broj poruka na ovu temu svakog postera Snimi cijelu temu u text datoteku Sljedeća tema


Započnite novu temuOdgovorite na temu
Autor Poruka
Katty
Offline
Ukupno postova: 85
Lokacija: Mumbai
Spol: Žensko Žensko
Post Postano: 24.02.2013. 18:20 
Naslov:  [FOTO] Maha Kumbh Mela: 30 milijuna ljudi i stotine golih pustinjaka
Citirajte i odgovorite[Vrh] 

Neka iskustva su iznad riječi i slika – prvi puta sam to shvatila u Agri, stojeci ispred Taj Mahala. Sve priče koje pročitaš i sve slike koje vidiš nisu ni približno ravne doživljaju vlastitih očiju. A i tada se pitaš je li to moguće ili je to tek neka čudnovata iluzija. Nakon toga slijedi samo muk, divljenje i spoznaja koliko si ti sam malen i ništavan i koliko je beznačajno sve što si do sada mislio da znaš.

Isto je tako teško pisati o iskustvu Maha Kumbh Mele kada te dogadjaj ostavi bez riječi.

Galerija 031: Maha Kumbh Mela 2013.
[Foto: Abhishek Vijay][10.02.2013. India]
Napomena: Fotke pregledavate KLIKOM na fotku ili strelicama lijevo-desno, kao na Facebooku ;-)

Kumbh Mela je hinduističko hodočašće na jednu od svetih indijskih rijeka, gdje vjernici dolaze na ritualno kupanje za čišćenje od svih grijeha u nadi za iskupljenje iz ciklusa ponovnog rođenja.

Mela” znači “sajam”, a “kumbh” je brončani vrč u kojem vjernici drže svetu vodu. Položaj zvijezda određuje povoljne datume za kupanje i Kumbh Mele se događaju u trogodišnjim ciklusima, rotirajući između četiri grada: Allahabad, Varanasi, Nasik i Haridwar. Svakih 12 godina održava se posebna Kumbh Mela koja u svojem imenu dobiva pridjev “Maha” ili “Velika”.

S procijenjenih 100 milijuna ljudi koji dolaze na hodočašće tijekom perioda od 55 dana, Maha Kumbh Mela je najveće religiozno okupljanje na Zemlji. Najbolje vrijeme za ulazak u rijeku se također određuje prema položaju Sunca, Jupitera i Mjeseca. “U rane sate 10. veljače kada se Mjesec pomakne u Vodenjaka, započet će najpovoljnije vrijeme velikog kupanja ili Mauni Amavasya”, uzbuđeno mi je kolega na poslu objašnjavao osnove astrologije. Loš sam učenik za astrologiju, u glavi se samo vrtila pjesma “When the Moon is in the Seventh House, and Jupiter aligns with Mars…” Dovoljno. Procjene su bile da će se u tu noć, sa subote na nedjelju, 30 milijuna vjernika spustiti na Triveni Sangam – posebno sveto mjestu gdje se susreću rijeke Yamuna, Ganges i mitološka rijeka Saraswati (rijeka koja se spominje u svetim Rig Vedama, a koja se isušila uslijed klimatskih promjena).



Abhishek i ja smo krenuli iz Mumbaija. Pa kako ne otići i ne vidjeti događaj takvih razmjera, osobito kad smo tu, na tek 1500 kilometara od Allahabada?

Moj suprug, Abhishek, je rođen u hindu obitelji ali se deklarira ateistom. Njegovi roditelji štuju Krishnu i smatraju da nema smisla prisiljavati djecu na religiju. Ja potječem iz katoličke obitelji i što više putujem to više razumijem koliko je moj svjetonazor definiran kršćanstvom. Želim reći da nismo išli u Allahabad zbog religije nego zbog – radoznalosti. Abhishek je prepoznao izvrsnu priliku za fotografiranje, a ja za promatranje ljudi i kulture. Ravno onome kad ljudi u šokačkim selima iznesu hoklicu pred kuću i zasjednu saznati što ima novoga “na putu”.

Stigli smo u subotu predvečer, 9. veljače u Allahabad, odlučili povečerati i odmah ići na Melu. Područje Kumbh Mele se prostire na 20 kvadratnih kilometara izvan grada, na naplavnim obalama rijeke Ganges i Yamune. Srce terena je ušće Yamune u Ganges, zvano Sangam, gdje se događa najveći broj kupanja. Prema sjeveru uspostavljena je privremena stambena četvrt sa tisućama šatora za hodočasnike. S druge strane rijeke, postavljeni su šatori za svećenike, gurue raznih hindu sekti i pustinjake (da, oni pravi, s dreadlocksima, turbanima, šarenom odjećom, oni koji meditiraju, prakticiraju jogu, ne posjeduju nikakva ovozemaljska dobra i dostižu neke druge razine svijesti u dimu marihuane).

Ostale konstrukcije na Meli uključuju privremene hramove, tržnicu, štandove s hranom, bolnicu i ambulante (homepatske, alopatske i ayurveda), nadzorni toranj (koji je služio kao centar za pronalaženje izgubljenih hodočasnika), 18 pontonskih mostova, novinarski centar, 35.000 privremenih toaleta i mnogobrojne kabine za presvlačenje. Putevi su bili ograđeni dvostrukom ogradom i posuti hrpicama vapna u prahu za dezinfekciju. Između dvije ograde na svakih par metara stoji jedan od 30.000 policajaca ili specijalnih vojnih jedinica.



Razglas je prekrivao cijelo podrušje – osim ponekih molitvi, većinu vremena je služio za oglasavanje izgubljenih osoba. Ove godine je na Kumbh Meli 40.000 ljudi registirano kao izgubljeno-pronadjeno. Tehnologija je stala na kraj lajtmotivu bolivudskih filmova kada se tragični članovi obitelji izgube na Kumbh Meli i slučajno pronađu nakon 20-tak godina.

Nakon desetak km hodanja (vozilima nije dozvoljeno kretanje na područjue Mele) stigli smo na Sangam prije ponoći. Oko mene je bilo više ljudi nego što živi u cijeloj Hrvatskoj! Ocean ljudi je stajao na obalama rijeke, svatko po svom poslu – neki su se spremali na kupanje, drugi su tražili svoje obitelji drhtureći mokri u donjem rublju, žene su presvlačile sarije ne mareći za čednost, neki su zvakali neem, biljku za čišćenje zubi i češljali mokru kosu, a drugi su već sve to obavili i spavali na plastičnim najlonima koji su ih štitili od noćne rose. Zene su hodale u redovima, drzeci se na krajeve sarija u strahu od razdvojanja. Vođe grupa su mahali zastavicama visoko iznad glava vjernika. Oni koji su Kumbh vidjeli kao priliku za zaradu su prodavali cvijeće za molitvu i mirisne štapiće u malim papirnatim brodićima. Neki su pakirali kanisteriće koje su napunili vodom iz rijeke. Ne mogu reći da je bio kaos – svatko je nekamo išao s nekim ciljem na umu.

Zaključak je bio očit: Kumbh Mela ne pripada šarenim golim akstecima s džointima u ruci; nije vlasništvo lažnih guura s debelim švicarskim bankovnim računima, ne pripada hipi strancima koji traže iskupljenje od zapadnjačkog konzumerizma i definitivno ne pripada urbanim tipovima poput nas koji smo se laktarili sa svojim prevelikim aparatima za što bolju fotku. Kumbh pripada ovim milijunima ljudi koji su te noći bili oko nas prije nego je parada gorespomenutih krenula u zoru. Pripada ljudima niže srednje klase koji su došli iz indijskih sela; starijim ljudima koji nisu sigurni hoće li doživjeti sljedeću Kumbh Melu i koji su požurili obaviti svoje rituale u rijeci dok još mogu; ženama koje su držale razapete sarije da se osuše nakon kupanja; sijedim muškarcima koji su, zavijeni u deke u hladnoj noći, budno stražarili nad usnulim članovima obitelji; pripada onim obiteljima koje su došle na prekrcanim vlakovima u Allahabad i pripadala je onima koji se nažalost nikada neće vratiti kući jer su izgubili život u stampedu na željezničkoj stanici.



Procesija vjerskih vođa je krenula prije svitanja. Trebalo nam je dobra dva sata da zauzmemo pozicije. Naša grupa novinara i fotografa se prepolovila – ovi pravi, s press karticama, su požurili zauzeti mjesto na novinarskim tornjevima, mi, hobi-entuzijasti, smo krenuli tražiti najbolje mjesto među narodom. Prvo smo se probili do same obale rijeke, ali su nas ubrzo policajci s pendrecima otjerali. Indijski narod se nije suprostavljao policajcima i borio za svoja građanska prava, nego su gledali da ih ne dohvati njihov udarac. Jedan zapadnjački novinar se upustio u svađu i prijetio policiji tužbom jer ga sprječavaju u obavljanju posla. Htio je predati svoju press karticu policajcu i demonstrativno napustiti Kumbh. Policijaca nije bilo manje briga.

Mi volimo bit pametniji – sprijateljili smo se s policajcima koji su jedan po jedan prilazili da čuju trač kako je Indijac oženio bijelu ženu. Ubrzo smo bili promovirani u međuprostor dvije ograde, rame uz rame sa specijalnom policijom. Prva grupe su krenule u karnevalskoj maniri – gurui i swamiji na vrhu vozila ukrašenih cvijećem i okruženi svojom pratnjom. Za vozilima su hodali sljedbenici dotične sekte i pustinjaci zvani sadhui. Sadhui su askeci koji su ostavili sve materijalno i emocionalno ovoga svijeta i posvetili se učenju svetih knjiga i životu u hramovima. Nerijetko lutaju mjestima kao prosjaci i šire hinduističku filozofiju. Hinduizam (kao i budizam koji je iz njega proizašao), je prije filozofija nego religija i iako ima određene svete knjige, hinduizam više živi u usmenoj predaji nego u interpretaciji knjiga. S 330 milijuna bogova i nebrojenim sektama, hinduizam je kompleksan i višedimenzionalan. Redalo se nebrojeno mnogo grupa ljudi odjevenih u najpopularnijem narančastom tonu šafrana.

Galerija 031: Maha Kumbh Mela 2013.
[Foto: Abhishek Vijay][10.02.2013. India]
Napomena: Fotke pregledavate KLIKOM na fotku ili strelicama lijevo-desno, kao na Facebooku ;-)


A onda su stigle zvijezde hodočašća – slavni Naga Babas, goli sadhusi koji tradicionalno prvi odlaze na sveto kupanje i otvaraju ritual. Gomila sadhua, noseći samo vijence marigolda (nevena) oko vrata, je umarširala u stilu pred narod, a osobito fotografe, željne da ih vide. Njihova tijela su bila prekrivena svetim prahom – pepelom. Pravi Naga Babas žive u celibatu nakon inicijacijske kastracije – rituala koji ukljucuje kidanje kožice spolovila. Međutim, lokalne novine kažu da se sekte međusobno natječu jedna s drugom u broju sljedbenika i da su često lokalni prosjaci unajmljeni u Naga Baba ulogu tijekom Mele. Naga Babas su svjesni svoje popularnosti i tašto su pozirali pred kamerama. Oni su sljedbenici Shive, red koji koristi marihuanu (tzv. chillume) u svojim ritualima i u Indiji imaju pravo na legalno posjedovanje ovog opijata. Zapadnjački turisti rado odlaze u područja znana po sadhuima gdje je marihuana lako nabavljiva. More čudnih lica i odjeće. Jedan red sadhua je poznat po svojoj agresivnosti, jer su tradicionalni vojnici – čuvari hinduizma. Drugi su poznati kao kanibali – koji žive na krematorijima, meditiraju nad vlastitom smrću i hrane se ostacima spaljenih leševa. Napušeni sadhui su se kesili od uha do uha i bacali cvijeće po nama. U svoj svojoj bizarnosti su zapravo bili simpatični. U glavi su mi ponovno krenuli stihovi “Golden living dreams of visions; mystic crystal revelation….

Sunce je već dobrano zaoralo jutro i dan se rasvijetlio. Uputili smo se prema mostovima na Sangamu i po prvi puta otvoreno vidjeli koliko je zapravo velika masa vjernika na obali Gangesa. Da sam new age pratitelj istočnih religija mislim da bi točno ovo bio trenutak duboke spoznaje. Ovako sam samo stajala na mostu i divila se prizoru bez kraja.



Ono kad ostaneš bez riječi, bez misli, i samo postojiš, sam, među nebrojenim ljudima, ali istovremeno i dio njih.

Odlazak s Mele se pokazao puno težim zadatkom nego dolazak. Do tada već nismo spavali preko 30 sati, nakon napornog radnog tjedna, a zadnjih smo 15 sati proveli hodajući prvo po noćnoj hladnoći, a potom skidajući sloj po sloj odjeće na prijepodnevnom suncu. Bili smo već i gladni i žedni i u potrazi za toaletom koji nije u poplavnom stanju. Na jednom od mostova smo zapeli u uskom grlu od dobrih pola sata. Test živaca i strpljenja. Definitivno nije za klaustrofobične. Počeli su me nervirati guruiji na krovovima auta koji su našli za shodno provoditi svoju povorku baš u najgušćem dijelu Mele. Jedan me je dotaknuo po glavi da se odmaknem od automobila - dobro da ga nisam smlatila dolje s auta. Neki mladac s druge strane me je zadirkivao i postavljao iritirajuća pitanja odakle sam. Prepustila sam Sheku da odgovara u moje ime. I moja tolerancija ima granica. Sunce je baš ugrijalo i osjetila sam kako mi lice gori. Korak po korak, u moru ljudi, dokopali smo se novinarskog centra i prve hrane toga dana. Podne je već dobrano prošlo. Za Maha Kumbh Melu treba biti fizički izdržljiv. Zaspala sam na kauču.

Okuražili smo se i krenuli izlaziti prema gradu. Plan je bio da pronađemo neku rikšu koja ce nas prevesti do kuće nasih ugostitelja. Nekim čudom (i cjenkanjem) u naumu smo i uspjeli. Sljedeći dan smo krenuli za Lucknow u unajmljenom taksiju. Na prvom odmorištu za doručak sreli smo grupu sadhusa na putu za Jaipur. I oni su putovali autom nakon nesreće na željeznickom kolodvoru. Rekli su da je puno više ljudi nastradalo i da mediji ne žele širiti paniku. Čestitali su Abhisheku na bijeloj zeni i komentirali kako obrazovanje ruši sve granice. Iskoristili su pumpu na odmorištu da se okupaju. Oni su otišli na Kumbh radi rituala kupanja u Gangesu i cijela se grupa razbolila. Zagadjenost rijeke postaje očiti problem.

Po putu smo još jednom prešli Ganges i zaustavili se za par fotografija. Par kilometara od Kumbh Mele i zivot na Gangesu je izgledao sasvim drugačije… normalno… na prvi pogled rijeka me je podsjetila na Dunav – isto onako siroka, mirna i onako veličanstvena. Oko rijeke - pastoralna idila. Na jednoj strani mosta starija žena je plijevila povrće. U daljini su dva dječaka vozila bicikl po prtenom putu. Na rijeci su ribari plovili u drvenim čamcima. S druge strane mosta grupa muškaraca se pripremala za kremiranje pokojnika. Tijelo omotano u bijelu plahtu ležalo je u vodi.

Ne, Ganges ipak nije kao Dunav.

Galerija 031: Maha Kumbh Mela 2013.
[Foto: Abhishek Vijay][10.02.2013. India]
Napomena: Fotke pregledavate KLIKOM na fotku ili strelicama lijevo-desno, kao na Facebooku ;-)


Tekst: Katarina Karalić - Katty
Photos by: Abhishek Vijay



Pročitajte i ostale Kattyne priče iz Indije i Šri Lanke...
Skitam i pišem: Indija, Šri Lanka


Katarina Karalić je diplomirani psiholog sa Sveučilišta u Zagrebu. U studentskim danima proputovala je veći dio Europe kroz AIESEC radionice i treninge. Nakon diplome, godinu i pol dana radila je u Colombu, Šri Lanka, u firmi dizajnerskog nakita kao osoba odgovorna za ljudske resurse. Zadnje tri godine živi sa suprugom Abhishekom u Mumbaiju i radi kao trening menadžer za Procter&Gamble India. Katarinine kolumne o Šri Lanci s portala Osijek031.com su objavljene u izdanju šrilankanskog konzulata u Zagrebu, 2009.



Zadnja promjena: Katty; 28.02.2013. 13:09; ukupno mijenjano 1 put.

Korisnički profil  Download Poruke   Ocijeni poruku  
MissTake
Offline
Avatar

Ukupno postova: 8773
Lokacija: Somewhere over the Rainbow
Spol: Nebitno Nebitno
Post Postano: 24.02.2013. 20:00 
Naslov:  
Citirajte i odgovorite[Vrh] 

Naravno opet dobra Katarinina kolumna, super što je ovaj put uvrstila i fotogaleriju... Ali ovaj pregled fotografija je iritirajući... Vrijeme je za modernizaciju portala...

_________________
► Play ♫♫♫ ılılllıllıı ♫♫♫ ılılllıllıı Pause ll

SVI SMO MI VUCO
Korisnički profil  Download Poruke   Ocijeni poruku  
ilija
Offline
Avatar

Ukupno postova: 389
Spol: Muško Muško
Post Postano: 25.02.2013. 10:32 
Naslov:  
Citirajte i odgovorite[Vrh] 

Odlična kolumna, zbilja vrijedi pročitati i pogledati fotke. Nešto kvalitetno i pozitivno u moru negativnog i nebitnog smeća koje vlada na većini portala...

_________________
“as you get older, you lose interest in sex, your children want nothing to do with you and your friends drift away. There are other advantages, but these are the main ones.”
Korisnički profil  Download Poruke   Ocijeni poruku  
dacho99
Offline
Ukupno postova: 37
Spol: Nebitno Nebitno
Post Postano: 25.02.2013. 12:19 
Naslov:  
Citirajte i odgovorite[Vrh] 

Uživam čitajući Katarinine kolumne.Hvala Katty.

Korisnički profil  Download Poruke   Ocijeni poruku  
 



 Skoči u forum: