Marin Franov, nagrađivani osječki fotograf, predstavio je u petak, 21. 12. 2012., u Kavani Waldinger svoju najnoviju izložbu od 15 fotografija pod nazivom
"Model: 2/1", obilježivši tako na simboličan način najavljivani smak svijeta, odnosno datum kada se Sunce poravnalo sa središtem galaktike Mliječni put koju su Maje nazivale
"Utrobom velike majke“. Umjetniku koji je posljednjih 8 godina u dodiru s fotografijom i koji danas živi isključivo od fotografiranja, ovo je 7. samostalna izložba koja će za sve posjetitelje biti otvorena
do veljače 2013. godine. Više o radu tog ekscentričnog kreativca zainteresirani mogu pogledati na njegovoj web-stranici
www.marinfranov.com, a o detaljima postavljene izložbe fotografija razgovarali smo sa samim autorom:
Marine, odakle potječe ideja za izložbu „Model: 2/1“?
- Izložba je napravljena u 7. mjesecu ove godine, no imao sam u planu izložbu postaviti upravo na dan pretpostavljanog smaka svijeta, dakle 21. 12. 2012., jer je to dan kada će ljudi očekivati nešto katastrofično, kaotično, a kako sam znao da ga neće biti, pokušao sam tu kaotičnost prikazati na jedan fotografski način. Ideja je bila naglasiti činjenicu da se promjena ipak događa, da će ovo biti jedno novo doba, a same fotografije predstavljaju njegovo rađanje, odnosno umiranje doba neoriginalnosti.
Nešto se svakako promijenilo toga 21. 12., ali promjena je vidljiva isključivo na individualnom planu. Katastrofe nije bilo niti će je biti, bit će samo ono što mi sami želimo, a to je, ako mene pitate, jedan novi pogled na stvarnost.
Kako je ta ideja primjenjiva na prostor u kojem živiš i djeluješ?
- Ovo je mali grad s tradicionalnim viđenjem umjetnosti i života uopće i nešto se u vezi s tim mora mijenjati. Sama činjenica da sam u ovom prostoru postavio takvu izložbu znači da se nešto ipak pokreće. Podržavam svako probijanje granica, osobito jer u ovom gradu postoje ljudi koji zaista puno rade upravo u tom smjeru, no, kako sam rekao, bit je u prostoru koji mora biti dovoljno hrabar da dopusti javno prikazivanje umjetnosti koja znači promjenu, bilo da se radi o glazbi, književnosti, filmu, fotografiji itd. Ovaj grad ima takve umjetnike, ali mora im dati priliku za djelovanje. Jedino će tada ta aktivna promjena biti moguća.
Kako je došlo do tvoje suradnje s Lidijom Belaj, modelom s fotografija izložbe „Model: 2/1“?
- Lidija Belaj pronašla je mene preko moje prijateljice Goge Kovačević, dakle nisam ju čak morao niti nagovarati, sama se javila. Htjela je snimiti nešto novo i drugačije. I inače mi se modeli sami javljaju, osobito oni koji žele nešto novo i pomaknuto jer znaju da sam ja dovoljno lud da im upravo to i dam iako nikad ne znaju što ih čeka. Tako je bilo i u ovom je slučaju, ali je dobro završilo - na Lidijino i moje zadovoljstvo.
Kako je proteklo samo snimanje fotografija?
- Što se samog snimanja tiče, sve su fotografije snimljene samo 3 dana prije negoli se rodila Lidijina Tira, pod iznimno teškim uvjetima, s pravim bršljanom koji ima bodlje i koji ju je poprilično izrezao. Samo mjesto snimanja bilo je prljavo i u svakom smislu nehigijensko, osobito za jednu trudnicu, stoga moram priznati kako se i sam divim njezinoj hrabrosti. Nije znala što ju čeka, ali sve je odlično izdržala.
Tekst i foto: Marina Tomić/Osijek031.com
Nebitno
