Nedjeljni sajam automobila na početku Ulice sv. Leopolda Bogdana Mandića redovito okuplja velik broj znatiželjnika i tragača za jeftinom, a ipak donekle korisnom robom. Uz ponudu rabljenih limenjaka, osječka popularna “autopija” stjecište je različitih tipova i neobičnih marketinških poteza koja ponajviše sliče onima koje koristi Delboy, popularni televizijski lik utjelovljen u još popularnijoj seriji “Mućke”. Osječka je autotržnica nedjeljom zanimljivo mjesto na kojem možete okusiti najfiniju janjetinu, pljeskavicu ili ćevapčiće, kupiti kućnog ljubimca, isklesanu skulpturu Djevice Marije, zbirku pjesama Janka Polića-Kamova ili možda automobil koji nije skuplji od 800 eura. Samo posegnite u džep i cjenkanje može početi...
Tamošnji se prodavači natječu u privlačenju pažnje stalnim isticanjem uobičajenih termina: popust, akcija, sniženje, kupi dva - plati jedan s neograničenim trajanjem! Praktički, pogodnosti nikada ne prestaju, samo su svaki put napisani drugom bojom flomastera na komadu kartona. Dosjetljivi preprodavači automobila, “odmila” prozvani švercerima, izvor su najneočekivanijih marketinških poteza. Tako zgodna žena smještena na suvozačevo mjesto privlači više pažnje pa uz nju i korozija na pragovima petnaestogodišnjeg Yuga 45 izgleda manja. Uz cijenu uvijek izraženu u eurima često zna stajati i dodatak “pun rezervoar” ili poneki natpis humoristično-sarkastičnoga prizvuka “Nije turbo!” ili “Sažalite se...”. Uz jednu staru Opel Asconu, snalažljivi je majstor prilijepio etiketu “Rano proljeće 1988”! Ipak, onaj koji traži, zasigurno će naći automobil za sebe, radilo se o godinu dana starom Mercedesu S klase ili punoljetnom “jugiću”.
Ostatak ponude na autotržnici je omiljen šetačima željnim trošenja kalorija prije nedjeljnog ručka, izuzev ako se ne radi o namjernom dolasku na pečene janjeće butove u papirnatom tanjuru s lukom i plastičnim priborom sa strane. No, većina se odluči tek za dobro nasoljenu masnu langošicu. Osim gurmanskih delicija slavonske ravni, kulturnjaci, ribiči ili “hausmajstori” idealni su kupci za robu skrojenu po njihovoj mjeri. Zaželite li se poezije ili beletristike, a platežni uvjeti u gradskim knjižarama su nepovoljni, “autopija” i za taj problem ima rješenje. Janko Polić-Kamov gotovo da i nema hrvatskog izdavača, ali dobro očuvana zbirka njegovih pjesama na ovom se mjestu nađe za 25 kuna. Ribički štapovi Ron Thomson, koji predstavljaju klasu za profesionalce i cijenom su nedostupni običnom puku, na “autopiji” postaju komadi grafita za 300 kuna po primjerku. Nadalje, odjeća i obuća lako se kupuje prema klasičnoj shemi “Sve po 30 kn”, jednako kao i bušilice, ili neki drugi rotori i statori u rabljenom kućištu. Jedan je prodavač postigao zapažen uspjeh ponavljajući naglas svoju marketinšku krilaticu: “10 čarapa za 10 kuna! Ajmo, navali narode, ima i lijeva i desna!”. U pauzi između tih sugestivnih parola još je zviždao u nekakvu plastičnu zviždaljku. Sve u svemu, ponuda je doista šarolika, a nakon “upikiranog” proizvoda, cjenkanje je obvezno.
Tekst&photo:
D. Đurović
Prenosimo s
Glas-Slavonije.hr
Muško
