Kao što je poznato,
Vlada je nedavno donijela odluku o
subvencioniranju međumjesnog učeničkog prijevoza u iznosu od
75%. Hvalevrijedna inicijativa, bez svake sumnje, ali ovo ne bi bila Hrvatska da sve ide
kao po loju. U praksi su se, naravno, pojavili brojni problemi.
Naime, Vlada je s ovom inicijativom krenula
prekasno, razgovori s predstavnicima županije (koja sudjeluje u sufinanciranju s 5% sredstava) obavljeni su početkom rujna, par dana pred početak nove školske godine, a i osiguranih 70 milijuna kuna za prvo polugodište iz državnog proračuna možda će biti nedovoljno obzirom na stalno
rastuće cijene goriva.
Problem je i vrlo
kompliciran izračun cijene prijevoza (zašto jednostavno ako može komplicirano?). Umjesto da država jednostavno plati 75% od redovne cijene karte, cijena prijevoza izračunava se po nekoj
čudnovatoj formuli, koja uzima u obzir razne varijable, uključujući cijenu prijevoza po učeniku, po kilometru te unutar pojedinih jedinica lokalne samouprave. Ne samo da tu formulu ni Einstein ne bi shvatio, već to u konačnici može imati za posljedicu da će učenicima biti subvenciorano
manje od 75%, ovisno o tome koliko je skup prijevoz u njihovom kraju. Prijevoznici su pokazali razumijevanje za ovu zbunjujuću situaciju i izdali učenicima karte za rujan, no pitanje je što će biti kasnije tijekom školske godine.
Problema ima i kod prijevoza
željeznicom jer je Ministarstvo u odluci navelo kako pravo na subvenciju troškova prijevoza vlakom ostvaruju sva djeca koja imaju prebivalište
kilometar i pol ili više zračne linije od željezničkog kolodvora te je naložilo županijskim uredima za prosvjetu, kulturu i sport da naprave popis takvih učenika bez da su im u priloženim uputama o provedbi odluke rekli kako to učiniti.
Problemima tu nije kraj. Samo u
Osječko-baranjskoj županiji ima oko
6.600 učenika koji ostvaruju pravo na subvenciorani prijevoz i za svakog učenika škole trebaju izdati mjesečne potvrde, koje zatim ovjeravaju škola, roditelji i prijevoznici, a potom se pohranjuju u nadležnom županijskom uredu. Toliko o kompjuterizaciji, smanjenju papirologije i birokracije.
Problema sa subvencioniranjem učenika ima i u osječkom
Gradskom prijevozu putnika, GPP-u. Iako
Grad Osijek svake godine sufinancira prijevoz učenika u iznosu od
10 milijuna kuna, zbog čega osječki učenici plaćaju najjeftinije mjesečne karte u Hrvatskoj, odlukom grada iz 2009. godine cijene javnog prijevoza su bitno smanjene što dovodi do gubitka GPP-a od oko 7.5 milijuna kuna godišnje. Kad se tome doda rast cijena goriva i drugih energenata u posljednje tri godine, ukupan gubitak GPP-a penje se na više od 10 milijuna kuna.
Ostalo je i nekoliko otvorenih pitanja: odnosi li se odluka Ministarstva i na djecu iz grada Osijeka koji putuju do škole
više od 5 kilometara (znači, nije međumjesni prijevoz) te tko u konačnici sklapa ugovor s prijevoznicima – županije ili Ministarstvo.
Kako bi olakšali život učenicima i roditeljima, u osječkom GPP-u donijeli su samostalno odluku da će izdavati pokaze učenicima iz
Čepina i
Erduta i bez popunjenog obrasca, a ostavili su otvorenu mogućnost učenicima da popune formular i predaju ga GPP-u pa ukoliko iz Ministarstva stignu predviđena sredstva učenicima će ta sredstva biti vraćena. To, naravno, rezultira rastom cijene karata od 75%, odnosno za iznos koji Ministarstvo treba pokriti, a još nije. Tako će npr. cijena karte za učenike iz
Livane sa sadašnjih
236 kn skočiti na
382 kn, uz mogućnost da će jednog lijepog dana Ministarstvo ispuniti svoju obvezu pa će tim učenicima biti vraćeno 327 kuna mjesečno, pod uvjetom jasno da su popunili gore navedeni formular.
Možda je u pitanju početno nesnalaženje koje će se regulirati protekom vremena. Nažalost to je tipična situacija u ovoj državi: i najplemenitije namjere često završe fijaskom koji se, po pravilu, prelomi preko
leđa krajnjih korisnika, u ovom slučaju učenika.
Tekst: M.M./Osijek031.com
Foto: Daniel Antunović/Foto-arhiv 031
Nebitno
Muško
