Krajem lipnja, dvije su se Osječanke
Branka Hrehor i
Ivana Maltašić, zaputile u daleku Ganu kako bi provele mjesec dana volontirajući u malom gradiću Kwahu Tafo. Ivani je ovo bio drugi posjet Gani i volontiranju u Ultimate Voluntary Organisation ( UVO), dok je Branka bila tamo po
prvi puta. Na taj čin ih je potakla nesebična želja za pomaganjem u UVO i djeci koja tamo žive.
Organizacija u svom sastavu ima
nogometnu akademiju, osnovnu školu, kulturni centar i zdravstveni program. UVO se održava uz pomoć
volontera koji dolaze iz
cijelog svijeta te su u isto vrijeme s djevojkama bili volonteri iz Rumunjske, Hong Konga i Francuske. Cilj volontiranja je svojim radom, znanjem iz raznih područja i novčanim prilozima
pomoći djeci i radu organizacije.
Ivana, po struci liječnica, je radila u lokalnoj
ambulanti i u školi držala edukaciju o AIDS-u, a Branka je predavala u osnovnoj školi djeci u 1. i 2. razredu. Radni dan se sastojao od ranog ustajanja, oko 6 sati, odlaska na posao, a u popodnevnim satima su odlazile na
nogometne treninge i utakmice te u kulturni centar gdje su s djecom svirale bubnjeve i plesale njihove
plesove.
Najveća sreća za njih dvije je bio boravak i druženje s djecom koja su toliko sretna, draga, nasmiješena - pogotovo dok su volonteri tamo. U hostelu živi oko četrdesetak
dječaka raznih uzrasta ( od 7 – 20 godina). Organizacija im omogućava školovanje, treniranje nogometa i jedan
kuhani obrok dnevno, što mnoga druga djeca nemaju.
Hostel u kojem žive je bio u poprilično
lošem stanju, te su naše sugrađanke
novčanom donacijom obitelji, prijatelja, kolega, poznanika uspjele oličiti cijeli hostel izvana i unutra, popraviti sve krevete, kupiti
madrace za sve dečke ( mnogi od njih su spavali samo na daskama prekrivenim ležaljkom!), mreže protiv
komaraca ( malarija je i dalje velik problem u Gani), popravili su prozore, platili
zdravstveno osiguranje za svu djecu za jednu godinu ( naime osiguranje za dijete do 18 godina je cca 12kn!), kupile hranu, te TV kojem su se dečki
najviše veselili. Djeca su bila oduševljena
izletima na koje su ih volonteri vodili: slap Butuase, stijenu Buruku, kupanje u jezeru Volta, te u grad Kumasi.
Osim radnog dijela i volontiranja, djevojke su imale vremena i za proputovanje Ganom, te su obišle
nacionalni park Kakum, zaštićeno selo na vodi Nzeleze, utvrdu u Cape Coastu odakle su izvozili robove u Ameriku, te glavni grad
Accru.
Iako
zemlja siromaštva, gdje se školovanje i zdravstveno osiguranje plaćaju, svagdje su nailazile na susretljive ljude, nasmješene, koji žive
bez stresa, gdje su ih na ulici zvali ''Obruni, obruni'' ( prij. bijelac), te ispitivali ''E te sen?'' ( prij. Kako si? ).
Pune dojmova,
uspomena, fotografija, sretne i zadovoljne jer su mnogim donijele osmijeh na lice i poboljšali život u vrlo lošim uvjetima za življenje, obje se nadaju kao će opet imati priliku posjetiti svoje nove/stare
prijatelje u Gani.
Tekst: Teuta Stazić/Osijek031.com
Foto: Ivana Maltašić,Branka Hrehor
Nebitno
Muško
Žensko
).
...mogao bi mi preporuciti svog psihijatra vidim da nije los 