Hold onto to love that is what I do now that I've found you.
And from above everything's stinking, they're not around you.
And in the night, I could be helpless,
I could be lonely, sleeping without you.
And in the day, everything's complex,
There's nothing simple, when I'm not around you.
But I'll miss you when you're gone, that is what I do. Hey, baby!
And it's going to carry on, that is what I do. Hey, baby...
Hold onto my hands, I feel I'm sinking, sinking without you.
And to my mind, everything's stinking, stinking without you.
And in the night, I could be helpless,
I could be lonely, sleeping without you.
And in the day, everything's complex,
There's nothing simple, when I'm not around you.
But I'll miss you when you're gone, that is what I do. Hey, baby!
And it's going to carry on, that is what I do. hey, baby...
p.s. nisam se mogao odlučit gdje staviti ovaj post, u topic o najdražim laganicama, o značenju riječi volim te ili u još 100 drugih, na kraju je završio ovdje, i s pravom
When I need you
Just close my eyes and I'm with you
And all that I so want to give you
It's only a heart beat away
When I need love
I hold out my hands and I touch love
I never knew there was so much love
Keeping me warm night and day
Miles and miles of empty space in between us
A telephone can't take the place of your smile
But you know I wont be traveling for ever
It's cold out, but hold out and do like I do
When I need you
Just close my eyes and I'm with you
And all that I so want to give you babe
It's only a heartbeat away
It's not easy when the road is your driver
Honey, that's a heavy load that we bear
But you know I won't be traveling a lifetime
It's cold out but hold out and do like I do
Oh I need you
When I need you
I hold out my hands and I touch love
I never knew there was so much love
Keeping me warm night and day
When I need you
Just close my eyes and I'm with you
And all that I so want to give you
It's only a heart beat away
*moja najdraža*
_________________ Didn't you read the tale
Where happily ever after was to kiss a frog?
Don't you know this tale
In which all I ever wanted
I'll never have
For who could ever learn to love a beast?
However cold the wind and rain
I'll be there to ease up your pain
However cruel the mirrors of sin
Remember, beauty is found within
...Forever shall the wolf in me desire the sheep in you...
Time has come to ask myself
What future lies ahead
The weakness of my soul
Awakes the fury that was dead
And what is it that brings out the shame
In my dreams i travel
Lost confused
Still searching
Watching the skies
All my sleep is wasted
Awake or not
Still waiting
Watching the skies
My home is no longer
A place where safety can be found
Constantly looking over my shoulder
Forced into the darkest corner of the mind
I find myself not trusting anyone
And distrust leaves you lonely
The hiding from the fear
Brings me closer to despair
Feelings of doubt joins me
I fight to keep myself above the surface
I try but the waves i swim are just growing stronger
The light's getting distant and i am drifting further
i'm being swallowed by the night
In my dreams i travel
Lost confused
Still searching
Watching the skies
All my sleep is wasted
Awake or not
Still waiting
Watching the skies
Please be the eyes
That guides me through
Please be the hands to lead me
In search for the shocking truth
Please be my courage
My will to win
Please understand and listen
Please be my friend
_________________ "...sve čopore i sva jata,sve od blata sve od zlata...progutat će danas ista vatra..."
Posvećujem ti svoje oči, svoje usne, svoje zube.
Pjesme? Šta ćeš od mojih pjesama pisanih jer nisam znao ćutati?
Šta ćeš od mojih pjesama koje ne mogu da te ljube?
Tako je dobro što nismo ni ptice ni bogomoljci u predvečerje
i što nemamo krila već ruke.
Posljednje što nas čeka ne može biti naša smrt,
jer želje naše krvi negdje se moraju nastaviti.
Ti si žena, mala,
ti si mala žena,
i jedan besmrtni avgust donio te u moje balade.
Ostani s mojim "Volim" koje će nadživjeti sve moje tužaljke, sve moje promjene.
Kraj mojih očiju ostani.
Nadživjećemo sebe, ne samo u humci svojih grobova,
jer znali smo, znali smo, nježni i oholi,
bježeći od noževa i granata ubiti u sebi anđele
i opet ostati anđeli.
_ _ _
Budući, potražite nas nekad u nekom crvenom traganju,
samo tijela naša ležaće pod nijemom zemljom,
ali gazite tiho,
da ne ranite naše usne.
I naše mrtve poglede da ne zgazite.
Izet Sarajlić
_________________ “Some people never go crazy. What truly horrible lives they must live”
U prozorima kiša, kao neki zaboravljeni marš.
Ponovo jesen, opšta jesen, klasično doba elegija.
Otići ću malo na stanicu da se priviknem na rastajanje.
Ako se ne vratim, ostaće moje pjesme da lutaju ovim gradom.
Bila je nekad ta mladost, u nekom prastarom juče.
U srcu vašem i mom, bila je, ostala i biće.
Ja odlazim, ali neki isti ovakvi kao ja ići će možda
umjesto mene na groblja pogubljenih da uče sintaksu odanosti.
Moje pjesme stajaće im uvijek na raspolaganju.
Ja idem, vrijeme je. Ja sam već, rekoste, prošlost.
Pozdrav svemu novom što je došlo da neznuje i voli.
Mene nikad više niko ne može nazvati počasnim imenom balavac,
privilegisanim, kao kad kazes: Proljeće!
Kako sad zavidim tom balavcu Izetu Sarajliću iz VIIa,
koji je u nasljeđenom vojničkom šinjelu
i nesvjestan pogrešne upotrebe najdražeg glagola voljeti
polazi u osvajanje svijeta.
Ja nikad više ne mogu da napišem svoju prvu elegiju.
Ja nikad više ne mogu da imam sedamnaest,
ni dvadeset pet.
Ja idem. Zar već? Zar sav da pređem u sjećanja?
A toliko toga je ostalo što još sam želio da kažem.
Ja idem. Ja sam još tu.
Ako dođete u Tvrtkovu 9/3
častiću vas čajem i uspomenama.
Ja sam još tu.
Minutu ćutanja za mene!
Izet Sarajlić
_________________ “Some people never go crazy. What truly horrible lives they must live”
Gledao sam kako promiču žene,
sadašnje i buduće,
pejzaži
i telegrafski stubovi,
vidio sam kako se bezglasno
smjenjuju noć i dan.
Iskočiću na nekoj stanici
lud od tih promjena boja i linija
i javiću ti
da sam te na petstotom kilometru ljubavi
volio jednako kao na prvom.
Izet Sarajlić
_________________ “Some people never go crazy. What truly horrible lives they must live”
"Kad sam bio ugrožen, mislio sam samo na nju, hrabreći se njenim prisustvom. Kad mi je bilo teško, pominjao sam njeno ime kao u molitvi, nalazeći olakšanje. Kad osjetim
radost, tražim da je podijelim s njom, zahvalan joj, kao da mi je ona daruje.
Dobar je čovjek, i lijepa žena, ali ono što je samo za mene, to sam sam stvorio. čak i
da je imala velikih mana, ja ih ne bih znao. Potrebna mi je savršena, i ne mogu dopustiti da to ne bude.
Dao sam joj sve što nisam našao u životu, a bez čega ne mogu. Čak se i umanjujem
pred njom, da bi ona bila veća, i ja pomoću nje. Bogato je darujem, da bih mogao da
uzmem. Ja sam osujeđen, ona je ostvarena, i tako sam obeštećen. Ona mi namiruje
izgubljeno, i dobijam više nego što sam želio da imam. Moje želje su bile maglovite i
rasute, sad su sakupljene u jednom imenu, u jednom liku, stvarnijem i ljepšem od
mašte. Njoj priznajem sve što ja nisam, a opet ništa ne gubim, odricuci se. Nemocan
pred ljudima i slab pred svijetom, znacajan sam pred svojom tvorevinom, vrednijom od njih. Nespokojan pred nesigurnošcu svega, siguran sam pred ljubavlju, koja se stvara sama iz sebe, jer je potreba, pretvorena u osjecanje.
Ljubav je žrtva i nasilje, nudi i zahtijeva, moli i grdi. Ova žena, cio moj svijet, potrebna mi je da joj se divim i da nad njom osjetim svoju moc. Stvorio sam je kao divljak svoga kumira, da mu stoji iznad pecinske vatre, zaštita od groma, neprijatelja, zvijeri, ljudi, neba, samoce, da traži od njega obicne stvari ali da zahtijeva i nemoguce, da osjeca oduševljenje ali i ogorcenje, da se zahvaljuje i da grdi, uvijek svjestan da bi mu bez njega strahovi bili preteški, nade bez korijena, radosti bez trajanja.
Zbog nje, iskljucive, i ljudi su mi postali bliži."
"Troje nas je, u cijelom svijetu samo troje: moji prsti, njeno tijelo i njegov ujednacen
damar. Uhvaceni nezaustavnim kolanjem krvotoka. Nije važno šta se dešava u svijetu, nije važno šta ce biti sutra, važan je ovaj cas blaženstva bez misli...
Hiljadu necijih srecnih casaka bice kao ovaj, ali ovaj nikada više.
Hiljadu tudjih ljubavi bice kao ova, ali ova nikada više. Nikada: jedina konacnost."
Meša Selimović. Tvrđava
_________________ “Some people never go crazy. What truly horrible lives they must live”
"Žena više voli nežnu riječ, makar bila i glupa, nego pametnu, ako je gruba."
"Nikad čovjek ne može tako upropastiti život kao kad želi da ga popravi, a ne zna ni zašto ni kako da ga popravi, niti zna je li to popravljanje ili kvarenje, pogotovu ako izgubi svoj mir."
"To je ono cigansko: kad bismo imali brašna kao što nemamo masla, dobar bismo kačamak napravili."
"...ono što se ne može objasniti samome sebi, treba govoriti drugome. Sebe možes obmanuti nekim dijelom slike koji se nametne, teško izrecivim osjećanjem, jer se skriva pred mukom saznavanja i bježi u omaglicu, u opijenost koja ne traži smisao. Drugome je neophodna tačna riječ, zato je i tražiš, osjećaš da je negde u tebi, i loviš je, nju ili njenu sjenku, prepoznaješ je na tuđem licu, u tuđem pogledu, kad počne da shvata."
Meša Selimović. Tvrđava
_________________ “Some people never go crazy. What truly horrible lives they must live”
...Ponekad još osjetim tvoj dah...
kao ono nekad...kad se okreneš u snu...
Kao lahor,dirne me...na mah...
kad smo i čaša i ja prilično pri dnu...
Obično uvijek,i sličnim danima...
prošlost se navali kao planina...na tom ću vrhu
da sazrem...
Jer samo s njega nekad nazrem...
Nas...
dio iz Čolićeve pjesme "Svadbarskim sokakom",tekst;Balaš legenda!
More dise, skojic spava
A na srid kanala gajeta je stala
Di san ja, di si ti
Pokraj mora na vrh bora slavuj piva
Jos te tako volim mila.
U daljini, ispod sunca, letis ti.
Opet zvone stara zvona
A ja ne znan di si prva ljubavi
Mozda ispod neba plava
S nekim spavas ti.
Muško
Žensko
Nebitno
