NK Osijek – Kalmar FF 1 : 3 (1:1)
Miličević 5. min; Mendes 34. min, Dauda 66. min, Gutu 68. min
A nije moralo tako završiti!
Osječani su sjajno otvorili susret, poveli već u
petoj minuti, imali inicijativu, bili osjetno bolji i drugi gol je visio u zraku. Prvih pola sata za pamćenje, za udžbenike i osiguravanje trećeg pretkola
Europske lige. Ali nogomet se igra 90 minuta, a to je ono na što
Bijelo – plavi očito nisu bili pripremljeni. Istog trenutka kad je
Kalmar iz ničega zabio izjednačujući gol ponovno se na terenu pojavio onaj, svima nam dobro poznati, bezopasni i dosadni Osijek.
Boring,
boring, rekli bi Englezi... I još kad ti protivnik tri puta otpuca na gol i zabije dva gola, a jedan si
Vargić uvali sam, kao navijaču ti ne preostaje ti ništa do sjest i plakat.
Sve je započelo sjajno,
Kvržić je u petoj minuti napravio smiješnim braniča Šveđana, poslao opasnu loptu u sredinu koju vratar kratko izbija do
Miličevića. Lagan posao za rano vodstvo domaćina. Teško je u tih pola sata izdvojiti slabu kariku na terenu, a ostaje dojam da jedino mladi
Nikša Petrović nije dorastao zadatku. Mora se isto tako priznati da
Bijelo – plavi nisu imali nekih izrazitih prilika, ali bili su jednostavno toliko bolji i opasniji da je drugi gol visio u zraku. Tada je došla ta nesretna
34. minuta i gosti su izjednačili iz ničega.
Vrgoč je bio neodlučan u blokiranju ubacivanja s desne strane,
Mendes je u sredini opalio iz prve i matirao pokrivenog Vargića. Nesigurnost se nakon izjednačenja uvukla u osječke nogometaše i sve ono što smo gledali u prvih pola sata ispuhalo se poput balona.
Drugo poluvrijeme ponovno je donijelo inicijativu domaćina i vladao je dojam da je
Mršić uspio nabrijati igrače na potragu za drugim golom. I baš kad je potpisnik ovih redaka pogledao na semafor i pomislio „dobro je, imamo još pola sata, stignemo im zabiti i dva komada“ započeo je najgori mogući scenarij.
Lešković je zaradio drugi žuti karton napravivši prekršaj na 80 metara od vlastitog gola, spašavajući neku bezopasnu polukontru gostiju. Tim trenutkom utakmica kao da je završila za Osijek. Iskusni gosti prebacili su igru na polovicu domaćina i matirali ga u dvije minute. Prvo je
Dauda u 66. minuti s 20ak metara odmjerenim udarcem lijepo pogodio Vargićev donji lijevi kut, da bi
Gutu samo dvije minute kasnije asistirao osječkom vrataru za bravuru kakve se ne bi posramio ni sam
Dražen Ladić u svojim najgorim danima. Bezopasan udarac po sredini gola kojeg je Vargić išao hvatati prošao je istom kroz noge. Najlakše je dotičnog označiti glavnim krivcem za poraz, ali činjenica je da se pomalo navikavamo na pacerske golove osječke
jedinice. Sve do kraja utakmice je za Šveđane bila „šetnja parkom“, a Bijelo – plavi niti su imali snage, a činilo se niti volje, tražiti drugi gol.
Osječani na uzvrat za tjedan dana putuju bez neke realne šanse i žalosno je što su nakon današnje večeri brojni navijači, a pretpostavljam i pokoji igrač, zaželjeli da ova europska avantura što prije završi, jer putešestvije po jugu Švedske su najmanje što je potrebno na početku nove sezone u kojoj će svaki bod zaista biti zlata vrijedan.
A nije moralo tako završiti...
Tekst i foto:
Mladen Kovačević
Nebitno
Muško
" Bolje jedno vruće pivo nego četri ladna, bolje jedna stara baba nego djeva mlada!" 
"Whose bike is it baby? It's Zeds. Who is Zed baby? Zed's dead."
"Važno je zvati se Mladen!" 