Luka Horvat, član Leptirića, pobjedničkog tima prvog Osijek Software City hackatona, piše o dojmovima s hackathona, kako su uopće ponijeli ime Leptirići, o pripremama za showcase, kako su se predstavili hrvatskim poslovnim anđelima i što su od svega toga dobili… Uz Luku, članovi tima su Jakov Videković i Darjan Bogdan, svi studenti osječkog Elektrotehničkog fakulteta, a radili su na Android aplikaciji za upravljanje redovima čekanja.
- Sve je počelo jednog dana dok je Darjan mukotrpno čekao u redu osječkog MUP-a na prijem za dokumente. Da ubije vrijeme, švrljao je po Internetu preko mobitela. Kako je u ruci imao papirić sa svojim brojem, a na obližnjem se zaslonu prikazivao trenutni broj u posluživanju, došao je do naše inicijalne ideje: zašto ne bi taj broj dobivao na svoj mobitel te se tako riješio potrebe za čekanjem unutar same ustanove?! Kako je potkovan u računarskoj domeni, ubrzo je uvidio da bi takav sustav bio i izvodiv. Nakon razgovora sa mnom i Jakovom, došli smo do ideje o izvedbi sustava. Taman se u isto vrijeme najavljivao i prvi Osijek Software City hackathon, te smo odlučili s tom idejom ići na njega.
Na hackathon smo se prijavljivali putem Entrio sustava, a kako se prilikom prijave trebalo dati i ime tima, na brzinu smo sklopili ime Leptirići, jer nismo mislili da će ga itko osim nas vidjeti. No, ono se kasnije pokazalo čak i upečatljivim, na (nadamo se) dobar način. Po dolasku na sam hackathon koji je bio organiziran u Old Bridge Pub-u, bili smo iznenađeni odazivom ekipa koje su došle iz Rijeke, Varaždina, pa čak i Bugarske. Ambijent u kojemu se hackathon održavao bio je i više nego prikladan za jedan event ovakvog tipa, ekipe su bile na okupu, atmosfera je bila radna, ali i vrlo opuštena. Organizacija eventa također je bila odlična – nije bilo kašnjenja i praznog hoda, hrana i piće bili su kvalitetni, a organizatori su konstantno obilazili ekipe i pratili napredak. Svoj smo projekt uspješno izveli, a tijekom izrade dosjetili smo se i nekih dodataka koji su pridonijeli ukupnom rezultatu. Po završetku izrade, pojavila se trema zbog izlaganja i silnih bliceva fotoaparata, no i taj je dio odlično prošao. Pobjedi smo se nadali, no nismo ju očekivali, pa je ona bila šećer na kraju!
Nekoliko dana nakon hackathona nastavili smo dalje konceptualno i tehnički razvijati sustav. Uskoro je uslijedila i potvrda nagrade, tj. showcase termin pred CRANE-om. U pripremi pitcha veliku pomoć pružio nam je Matija Kopić iz Farmerona sa svojim savjetima i bodrenjem kada smo imali nedoumice. Usmjerio nas je oko izrade pitcha i dao nam uvid u svijet startupa, a te su nam informacije bile vrlo korisne. Poveznica s CRANE-om bio nam je Nandino Lončar iz Inchooa.
Uoči suočavanja s CRANE-ovcima napetost je rasla, no po ulasku u ured stvari su se opustile. Prezentaciju projekta smo manje-više odradili kako smo i planirali, a potom su slijedila pitanja. Bile su to konkretne primjedbe i pitanja, na koje smo mi imali odgovore, no neki nam baš i nisu bili najbolje sročeni. Nakon kratke diskusije, potencijalni su investitori zaključili da je naš projekt vrlo interesantan, ali teško izvodiv, jer su oni već imali iskustva s našim ciljnim poduzećima te su raspolagali činjenicama o njima za koje mi nismo znali. Nakon pitcha, sjeli smo na piće s njima i tamo smo bolje upoznali Sašu Cvetojevića, jednog od poslovnih anđela, koji nam je dao nekoliko odličnih savjeta te ponudio eventualnu suradnju na nekim budućim projektima.
Na kraju dana, možemo reći da je ovo, iako nismo dobili investiciju, bilo jedno vrlo lijepo iskustvo iz kojega smo dobili puno novih znanja i, najvažnije, poznanstava. Dobili smo tek mali uvid u svijet startupa, no i to će nam biti vrlo korisno u našem daljnjem razvoju kao programera i eventualnih biznismena.
_________________ Ismijavati glupost je moralna dužnost svakog normalnog čovjeka, ne činiti to bi bilo jednako ignoriranju požara na benzinskoj pumpi u centru grada
Nebitno
Žensko
