Javna tribina: Je li Osijek uistinu depresivan grad? [VIDEO]

Obad je napisao/la: ›
DEPRESIJA:
To je stanje kad zaposlen čovjek prehranjuje svoju obitelj i još jednog umirovljenika, mlađeg od sebe.

W.M. Felt je napisao/la: ›

Redakcija 031 je napisao/la: › Pavlović: Ne želim se osvrtati na nepotpisan tekst, ničim argumentiran. Smeta me općenito ta ogromna količina pesimizma sa svih strana. Količina govora mržnje je naprosto frapantna. Ne želim govoriti o Osijeku kao o "depresivnom gradu", jer vjerujem da su primjerice Sisak ili Split trenutno puno depresivniji gradovi od Osijeka. Vjerujem da se u Osijeku organizira Pride da nitko to ne bi ni primjetio. Okruženje u kojem se ja krećem uopće nije depresivno i puno mržnje. Očito da sam za prijatelje izabrala prave ljude, optimistične, kakva sam i ja sama. Ono na što se ipak naježim je činjenica da su trgovački centri postali nova osječka promenada.

Nezahvalna uloga, da sudjeluje u tribini koja pokušava oživjeti mrtvilo grada ukazivanjem na katastrofalno stanje, pripala je eto novinarki Glavaša Slavonije.

Reakcija očekivana. Treba znati da bi ta gospođa, koja je uspjela izbirati samo optimistične prijatelje, za bilo kakvu veću kritiku grada i šefa joj Glavaša mogla dobiti otkaz. Kako je vrijeme depresivno, depresivna je i gospodarska situacija, građani su depresivni (osim prijatelja gospođe Pavlović), pa je i bojazan za svako radno mjesto normalna stvar. Doduše, malo je nezgodno kada se radi o novinarima, ljudima koji bi trebali svoj posao raditi objektivno, bez straha od šefa, makar on bio u stanju i nalagati ubojstva.

Drugi argument, da je sigurno u Sisku i Splitu gore nego u Osijeku, pak pokazuje stupanj blaziranosti i bahatosti Glavašoida, kojima očito pripadaju i svi djelatnici Glavaša Slavonije. Gospođo Pavlović, jasno da se uvijek može pronaći mjesto gdje je gore. Tema je Osijek, a ne Split. Tema je grad u kojemu vlada zatvorenik Glavaš, ubojica i mučitelj sugrađana, pljačkaš i grobar osječkog gospodarstva, osoba koja grad i regiju drži kao svoje taoce. Možda u Glavašu Slavonije nisu to primijetili, tamo je sve sjajno, grad je lijep, optimističan i perspektivan, a to što ga svakodnevno napuštaju mladi i obrazovani sugrađani, to novinarima tih nenovina očito ne smeta. Važno da plaćica sjeda.

Obad je napisao/la: ›
DEPRESIJA:
To je stanje kad zaposlen čovjek prehranjuje svoju obitelj i još jednog umirovljenika, mlađeg od sebe.

simo031 je napisao/la: ›

Obad je napisao/la: › DEPRESIJA: To je stanje kad zaposlen čovjek prehranjuje svoju obitelj i još jednog umirovljenika, mlađeg od sebe.

 To što si rekao bi mogao biti razlog za depresivno stanje, no definicija je malo promašena...

 Ispravak netočnog navoda:
To je stanje kad nezaposlen čovjek prehranjuje svoju obitelj, i još jednog do dvoje nezaposlenih širih članova obitelji.

bookeraj je napisao/la: ›
Dugi post ahead... u Osijeku sam provela najbolje godine, srednjoškolske i fakultetske, inače sam iz Slavonije, ali ne baš rođena Osječanka.

(neke s ovog foruma poznajem, s nekima sam išla u razred, pozdrav, Mladjo!)

Prije godinu i pol sam doslovce izbjegla iz Slavonije u Koprivnicu. Izgubila sam posao (izvan struke) koji sam radila više od 4 godine (za vrijeme studija), imam VSS i uskoro završen poslijediplomski studij (koji sam sama platila). Taj me posao degradirao do krajnjih granica i osjećala sam se bijedno. Ne samo u Osijeku, već u cijeloj Slavoniji za mene nije bilo jednog jedinog radnog mjesta (napisala sam preko 400 zamolbi za posao na mjestima od Iloka do Virovitice).

Ne mogu opisati koliko mi je žalosno bilo otići od doma, napustiti starce, rodbinu, sve prijatelje, poznata mjesta i Osijek koji sam doživljavala domom. Osjećala sam se jadno, izdano i nedovoljno dobro (jer, očito su svi bili bolji od mene kad ja ne mogu naći posao...)

Jer, nakon dvije godine traženja posla, dobila sam posao u struci, na sudu u Koprivnici. Možete se sprdati na Podravce, ali uz tri ili četiri velike industrije (Podravka, Carlsberg, Belupo, Hartmann), ovdje nema depresije - svi rade, svaka treća kuća ima neku tablu s obrtom, svi se nečim bave. Varaždin koji netko spominje, prava je meka životnog standarda u odnosu na Osijek. O Čakovcu da i ne govorim, jer je Međimurje u odnosu na ostatak Hrvatske j.b.na kneževina Monaco, već odavno u Europi. Đurđevac - šalite se? Taj grad i to područje u privatnom sektoru zapošljavaju vjerojatno više radnika nego čitav Osijek (vidi: Rasco, tvornica komunalne opreme u Kalinovcu). Za Čazmu, doduše, ne znam, tamo nisam bila

Na ulici, ljudi se ne hvataju za glavu u očaju. Nikog ne čujem kako kuka i kako govori da je teško i beznadno. Doduše, ozbiljno se radi jer je mentalitet drugačiji i to mi odgovara.

Dečko je došao za mnom ovdje, u roku od 4 mjeseca je našao posao, bez radnog iskustva. Ovdje u Koprivnici, mi smo oboje zaposleni s perspektivom ka boljem poslu. U Slavoniji imamo ništa s perspektivom ka lošem poslu (ja se nakon pet godina radnog iskustva više ne kvalificiram niti za stručno usavršavanje bez zasnivanja radnog odnosa).

Glavna tiskovina, žutilo zvano Podravski list, izvještava o budalaštinama poput "Mokrila na pruzi, naletio vlak" (to je bila vijest na naslovnici prije dva-tri tjedna), s novom stalnom rubrikom Čija je ovo guza? (uslikaju guzicu poznatog Podravca ili Podravke i onda čitatelji moraju pogađati čija je od pet ponuđenih imena - prvi dobije nagradu u vidu pića iznenađenja ili tako nešto). Nisam još vidjela da bi izvještavali o krizi.

Većina Podravaca smatra da ne rade samo oni koji doista ne žele raditi i koji izbjegavaju posao.

I ovdje ima politike - već je notorno trvenje između SDP-a (koji je ovdje oduvijek na vlasti), oporbenog HDZ-a i HSS-a koji je ovdje nešto jači. I ovdje ima afera (Šestak, Šket i Marinac, Podravka, Polančec, Spice, Belupo, Felak... ima ih, moj je posao da pratim njihove pravosudne posljedice), i ovdje se krade novac iz blagajni, ali ipak.

Većinu mi se vremena ne ide doma jer su i svi oko mene podlegli depresiji - odmah s vrata mi starci počnu kukati kako je sve beznadno iako se bar oni nemaju što žaliti, pri kraju radnog vijeka, riješeno stambeno pitanje. Prijatelji se žale, svi jauču.

Kad čitam ovakve postove, dobijem se volju vratiti, boriti se za Slavoniju, promijeniti nešto (predugo smo šutjeli, Slavonci!) Jer se i u Hrvatskoj može i postoji bolje nego što se vama trenutno čini.

Lijep pozdrav i čuvajte se, možda se vratim.