14. srpnja, petak
21 sat Sjećanje na Bélu Hamvasa - izložba skulptura
Stjepan Gračan
Galerija Kazamat (Izložba je otvorena za posjetitelje svakim danom od 17 – 20 sati do 13. kolovoza 2006.)
Gračanova je želja pobuditi emocije i osjećaje kod promatrača, pomaknuti ih iznutra. Neka se u svakoga pojedinca roje asocijacije, svatko može stvarati svoje ideje i asocijacije, što je tipično za htijenja u postmodernom stanju umjetnosti.
Još od najranijih dana, kada se kao mlad umjetnik pojavio na hrvatskoj umjetničkoj sceni te bio suosnivačem glasovite i kontroverzne grupe “Biafra” koja je djelovala od 1970. do 1978. godine, Gračan i “Biafranci” umjetnost grade u gruboj i sirovoj figuraciji, ne bi li što žešće gromko progovarali o egzistencijalnome ništavilu i socijalnim, političkim i ekonomskim nepravdama u svijetu. Zato od početaka umjetničkoga djelovanja do danas, cijela Gračanova figuracija nije njegovanje klasične ljepote, nego primjena ružnoga.
Od Baudlaireovoga vremena, od sredine 19. stoljeća, znamo da je “estetika ružnoga” posve normativna za umjetničko izražavanje, a tijekom moderne 20. stoljeća bit će gotovo conditio sine qua non većine umjetničkih pokreta i pojedinačnih stilova. U Gračanovu slučaju, tzv. ružna figura implicira tretman teksture površine figure na način enformela, dok je sama stilistika u modelaciji forme bliska art brutu. To je omogućilo prijelaz iz tzv. klasične figuracije s odnosom prema Lijepome na novu, modernu i postmodernu, figuraciju. Radi se o individualnome svjetonazoru autorovom, a on u modelaciji vlastite skulpturalne forme pazi na, uvjetno rečeno, enformelnu i artbrutovsku strukturu. Enformelna i artbrutovska struktura pretežno je vezana za slikarstvo materičkoga, pigmentalnog eksperimenta, i razmjerno je rijetka u skulpturi (poneki primjer kod Jeana Dubuffeta), tako da je Gračan jedan od rijetkih umjetnika u svijetu koji i danas na takav način promišlja i izvodi kiparske forme.“ (iz predgovora kataloga, autor Enes Quien)
STJEPAN GRAČAN rođen je u Prugovcu (Podravina) 28. veljače 1941. godine. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Osijeku, a studij Povijesti umjetnosti i psihologije upisao je 1961. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Godine 1962. kao student prve godine Povijesti umjetnosti priređuje svoju prvu samostalnu izložbu skulptura u osječkoj Galeriji mladih. Nakon završena četiri semestra, polaže prijamni ispit na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu gdje se upisuje na Odsjek kiparstva. Godine 1967. diplomirao je u klasi prof. Antuna Augustinčića, nakon čega na istoj akademiji upisuje poslijediplomski studij iz monumentalne plastike u klasi istog profesora, koji završava 1968. godine. Od 1969. do 1971. godine suradnik je Majstorske radionice prof. Antuna Augustinčića.
Godine 1970. kipari Branko Bunić, Stjepan Gračan, Ratko Petrić i Miro Vuco osnivaju Likovnu grupu „Biafra“ koja je djelovala do 1978. godine. Od 1970. do 1978. godine sudjelovao je na svih petnaest „Biafrinih izložbi“. Godine 1971. dobiva prvu nagradu na natječaju za spomenik Vladimiru Nazoru u Zagrebu.
Od 1969. do 1971. godine stalni je likovni kritičar osječkog dnevnika „Glas Slavonije“, u kojem redovito prati izložbenu aktivnost Galerije likovnih umjetnosti Osijek i Galerije Zodiak. Nekoliko narednih godina povremeno piše predgovore izložbama, a kao urednik surađuje s likovnim časopisima „LL“ i „Likum“.
Od 1969. do 1970. godine kao član HDLU –a izvršavao je niz funkcija u društvu. U više navrata bio je član upravnog odbora, potpredsjednik Umjetničkog savjeta, tajnik i potpredsjednik. Uz djelovanje u Društvu, sudjelovao je u radu stručnih komisija USIZ-a kulture i Fonda za kulturu grada Zagreba. Sudjelovao je u radu različitih organizacijskih odbora i bio član stručnih žirija (Salona mladih, Biennala Slavonaca, Vjesnikove nagrade Josip Račić, Zagrebačkog salona…). Od 1978. do 1981. godine bio je predsjednik Zagrebačkog salona.
Od 1975. kao kipar surađuje sa zagrebačkim kazalištima, kazalištima u Splitu, Osijeku i Dubrovniku, a povremeno i s Hrvatskom televizijom. Od 1979. godine bavi se kazališnom scenografijom. Ostvario je petnaestak kazališnih scenografija u Zagrebu (HNK, Teatar ITD, Zagrebačko kazalište mladih, Zagrebačko gradsko kazalište Komedija, Satiričko kazalište Jazavac) i Osijeku (HNK, Kazalište lutaka Osijek).
Sudjelovao je na oko 250 skupnih, uglavnom žiriranih izložbi u zemlji i inozemstvu, a priredio je 20 samostalnih izložbi skulptura. Samostalno je izlagao u Osijeku, Zagrebu, Hamburgu i Koprivnici.
Od 1988. godine djeluje kao profesor na Katedri za kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Od 1999. do 2002. obavlja dužnost dekana Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Profesor je kiparstva na Umjetničkoj akademiji u Osijeku.
22 sata KAVA I CIGARETE - američki film
Redatelj
Jim Jarmusch
Dvorište Vege
http://www.imdb.com/title/tt0379217/
20 sati RAZGOVOR UDVOJE - književna večer
Delimir Rešicki & Zvonko Maković
Lapidarij Muzeja Slavonije
REŠICKI, Delimir (Osijek, 16. III. 1960), književnik. Osnovnu školu pohađao je u Branjinom Vrhu i Belom Manastiru, u kome je potom završio gimnaziju. Diplomirao je kroatistiku na Pedagoškom fakultetu u Osijeku. Stalno je zaposlen kao urednik kulture u dnevnim novinama Glas Slavonije. Živi u Osijeku.
MAKOVIĆ, Zvonko (Osijek, 1947), povjesničar umjetnosti, pjesnik, esejist. Diplomirao je povijest umjetnosti i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Na istom fakultetu sad je šef Katedre za modernu umjetnost i vizualne komunikacije na Odsjeku za povijest umjetnosti.
Osječko ljeto kulture 2006. - program
Gemi031
Žensko
