Vox populi: Akademska solidarnost Osijek: Izjava povodom objavljivanja Deklaracije o znanosti i visokom obrazovanju

Uvriježeno je mnijenje da u hrvatskoj znanosti i visokom obrazovanju vlada potpuni kaos. Kao reakcija na to mnijenje proizvodi se predodžba da je promjena nabolje ostvariva legislativnom reformom koja bi u sustav znanosti i visokog obrazovanja uvela neoliberalne koncepte konkurentnosti, kompetitivnosti, izvrsnosti i sl. To je pozicija koju zagovaraju izdanja Europapress holdinga i posljednja i posljednja tri ministra znanosti (Primorac, Fuchs i Jovanović). Dodatno, ta je pozicija osnažena zagovaranjem u sedmom poglavlju Plana 21 Kukuriku koalcije.

Nasuprot ovog neoliberalno ideologiziranog koncepta nalazi se shvaćanje znanosti i visokog obrazovanja u punini njihovog emancipatornog potencijala i karaktera javnih dobara koja po svojoj naravi ne mogu biti privatizirana. Takvo se shvaćanje artikuliralo studentskim borbama za javno financirano visoko obrazovanje od studenoga 2008. naovamo, a svoj najpotpuniji izraz nalazi u Deklaraciji o znanosti i visokom obrazovanju koja je objavljena u dvotjedniku Zarez od 15. ožujka 2012., te na web-stranicama akadsolid.com i slobodnifilozofski.com

Deklaracija je prvi dokument koji kritički valorizira i nudi vrijednosnu alternativu neoliberalnom konceptu razvoja znanosti i visokog obrazovanja, i to kroz analizu normativnih i strateških dokumenata Republike Hrvatske te relevantne znanstvene i stručne literature. Kao takva, ona je u ovom trenutku jedini dokument koji pruža temelj za javnu raspravu o reformi hrvatske znanosti i visokog obrazovanja u smjeru ostvarivanja njihovih emancipatornih potencijala i ukidanja diskriminacije pristupa obrazovanju na osnovu socio-ekonomskog statusa.

Zabrinjavajuće je da Vlada najavljuje reformske zahvate u sektoru znanosti i visokog obrazovanja kao zakonodavnu oluju koja slijedi, ali da ne otvara javnu raspravu iako se od dužnosnika Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta čulo da ne namjeravaju raditi reforme na Fuchsov način. Podsjetite li se Fuchsovog načina koji je uključivao nepromišljeno nametanje zakonskih rješenja odozgo prema dolje jasno je da je suprotnost tome široka javna rasprava u bazi akademske zajednice.

Međutim, namjere Ministarstva lako se dovode u pitanje čitanjem izjava ministra Jovanovića koji proglašava većinu akademske zajednice mediokritetima koji će se protiviti reformama kako bi očuvali pozicije, a svaki glas protivljenja smjeru reforme a priori diskvalificira kao halabuku. (Slijedi zakonodavna oluja u znanosti i obrazovanju, tportal.hr, 13. ožujka 2012.)

Zanemarivanje činjenice da je redovitost studiranja uvjetovana socio-ekonomskim statusom, a ne isključivo radom, trudom i zalaganjem, u osnovi je političke poruke ministra da studiranje treba biti besplatno za studente koji redovno izvršavaju svoje obveze. Time ministar nastavlja politiku diskriminacije studenata slabijeg socio - ekonomskog statusa koji moraju raditi da bi mogli podmiriti troškove studija, ili moraju prekidati studij zbog manjka financijskih sredstava.

Također se šalje poruka da kvote za upise na studijske programe treba usklađivati s potrebama gospodarstva koje zastupaju HGK i HUP (Nema smisla školovati ljude koji će završiti na burzi, tportal.hr, 24. ožujka 2012.), čime ministar na velika vrata uvodi ekonomsku logiku u obrazovanje i znanost te čini kopernikanski obrat od temeljenja ekonomije na znanosti prema temeljenju znanosti na ekonomiji.

S obzirom na rečeno pozivaju se osječki sveučilištarci, studenti koliko nastavno i nenastavno osoblje da se informiraju i aktivno uključe u javnu raspravu o smjeru razvoja znanosti i visokog obrazovanja.

U situaciji u kojoj se trenutno nalazimo aktivno uključivanje u javnu raspravu ne podrazumijeva puko posjećivanje rasprava i slanja svojih prijedloga, već kreiranje javne rasprave iz ničega. Pozivaju se nastavno i nenastavno osoblje i studenti da pročitaju Deklaraciju, da organiziraju rasprave, tribine i okrugle stolove ili da iznađu druge metode tematiziranja njezinog sadržaja.

Učešće svih akademaca u raspravi jedini je način da se utječe na političke odluke koje dolaze od Vlade i jedini način da se zaustavi prodor jedne impotentne, štetne i razorne neoliberalne logike u znanost i visoko obrazovanje. Iz trenutka u kojem rade jasno je da će se znanost uspostaviti ili demokratski, uvažavajući subjektivitet svakog člana akademske zajednice od studenata do emeritusa, ili će naprosto propasti.

Redakcija 031 je napisao/la: › Uvriježeno je mnijenje da u hrvatskoj znanosti i visokom obrazovanju vlada potpuni kaos.

Jest uvriježeno, ali je i ispravno.

Redakcija 031 je napisao/la: › reformom koja bi u sustav znanosti i visokog obrazovanja uvela neoliberalne koncepte konkurentnosti, kompetitivnosti, izvrsnosti i sl.

Kamo sreće da netko zaista zastupa takve koncepte. Nažalost, ništa od toga ne postoji u znanosti i visokom obrazovanju (jer postoji kaos). Kaos, međutim, mnogima odgovara. Najprije onima koji jašu na grbači poreznih obveznika, a koje u isto vrijeme nije moguće kontrolirati jer su "autonomni".

Naučili su tako vječni protivnici bilo kakve reforme riječ "neoliberalno", pa je ponavljaju kao mantru. Ne valja tako reforma, jer uvodi "neoliberalizam" na fakultete (šteta je samo da se nije zalomilo nekom od "stručnjaka" sa par stotina ekonomskih fakluteta i viših škola da im razjasni taj pojam).

Hrvatska je svjetlosnim godinama daleko od neoliberalizma. Hrvatska je zapravo suprotnost neoliberalizmu, gotovo nam samom suprotnom polu, na kojemu je, iznad nas, još pokoja rijetka komunistička zemlja. Upravo je tragično spominjati riječ neoliberalizam u državi u kojoj svi maštaju da, poput profesora, jašu na grbači rijetkih poreznih obveznika privatnog sektora, srču veliku plaću, a nitko ih ne može kontrolirati.
Svi maštaju da rade u državnoj službi, ili da im je vlasnik firme država, ili da državi prodaju robu i usluge. Kakav neoliberalizam, kakve gluposti. Hrvatska je jedna odvratna mješavina ostataka komunizma i hadezeovskog kapitalizma, i pritom je načelno najsocijalnija država u širem okruženju.

U slobodno vrijeme profesori, a to je zapravo svo njihovo vrijeme (jer ih nitko ne kontrolira), od znanosti su napravlili biznis (prodaju svašta) - u isto se vrijeme protive neoliberalizmu, a biznisi na fakultetima cvijetaju!

Hitno pronaći drugi termin za uporabu - "neoliberalizam" protivnici reforme niti shvaćaju, niti ispravno koriste.

Redakcija 031 je napisao/la: › shvaćanje znanosti i visokog obrazovanja u punini njihovog emancipatornog potencijala i karaktera javnih dobara koja po svojoj naravi ne mogu biti privatizirana.

Teško je pronaći alternativu uvođenju reda u znanost i visoko obrazovanje. Tu nastupaju profesori najčešće filozofskih fakulteta, koji štancaju diplome i doktorate kao najbolje tiskare novine, jer samo oni shvaćaju "emancipatorni potencijal" tih svojih diploma.

Priznajem, ja ne shvaćam emancipatorni potencijal i karakter tih diploma kao javnih dobara. Ono što shvaćam su redovi na Zavodu za zapošljavanje, i broj ljudi koji svakodnevno "doprinose" znanosti zaslužujući svoje lako stečene doktorske i druge titule.

Valja hitno objaviti na internetu sve diplomske, magistarske i doktorske radove. Primjerice, koliko su stručnjaka za poduzetništvo ispucali sa Ekonomskog fakulteta u Osijeku, pravo je čudo da nismo vodeća regija u EU po poduzetništvu. Objava svega, tako da svatko može shvatiti emancipatorni potencijal tih velikih doprinosa znanosti, a ujedno i primijetiti što to država plaća. Onda možemo dalje pričati o punini i javnim dobrima.

Zaista, moraš biti samo takav džon-obraz, da opijen lovom koja ti se slijeva na tekući račun, zatvaraš oči pred činjenicom da ti fakultet educira dugoročno nezaposlene ljude. Svi su pametni kad treba raspravljati kako potrošiti novac. Gotovo nitko se ne sjeti napisati dvije jednostavne rečenice o tome kako ga zaraditi.

Redakcija 031 je napisao/la: › Zanemarivanje činjenice da je redovitost studiranja uvjetovana socio-ekonomskim statusom, a ne isključivo radom, trudom i zalaganjem, u osnovi je političke poruke ministra da studiranje treba biti besplatno za studente koji redovno izvršavaju svoje obveze.

Socio-ekonomski status? Autor opasno zaudara na marksizam. Rečenica je ovo kojoj nedostaje nastavak, koji su sigurno obrisali u naknadnoj redakciji, da ih ne optuže za zagovaranje komunizma, a nastavak bi glasio:"redovitost studiranja uvjetovana je socio-ekonomskim statusom, i kontrolom nad sredstvima" (ovdje više ne treba proizvodnje, jer nitko tu više ništa ne proizvodi).

Deklaracija je upravo iznova stvorila dvije klase - oni koji mogu studirati i redovno izvršavati svoje obveze, i oni koji ne mogu. Klase su uvjetovane materijalistički, i nejasno društveno. Misteriozni studenti koji rade za vrijeme fakulteta, tako su onemogućeni da izvršavaju svoje obveze, i vječno će biti u nepovoljnom položaju (dakle, radnici - proletarijat). Oni koji ne rade, to je buržoazija. Jednaki uvjeti za sve mogu postojati, misle, samo uz besplatno i bezuvjetno studiranje, tj. studiravanje, mrcvarenje godinama, upisivanje stotina i stotina studenata na zastarjele i nepotrebne programe, ispunjavanje emancipatronog potencijala uz naknadu s biroa.

Šteta je za autore Deklaracije što svatko zna da se obveze na fakultetima mogu izvršavati redovno i uz osmosatno radno vrijeme, ako uopće ima studenata koji toliko rade, a ima ih ponešto. Treba li zbog njih zaustaviti reformu? Ili bi bilo dovoljno takvim studentima omogućiti rok-dva više?

Živio Karl Marx.

Umjesto reforme valja odmah raspisati novi referendum, jer Hrvatski narod želi samo jedno - povratak u komunizam. Referendumsko pitanje glasi: "Želite li povratak na komunizam, društveno vlasništvo i plansko gospodarstvo"? Odgovor "da" premoćno će prevladati.

Uskoro slijedi borba propalih radnika državnih firmi, pa nepotrebnih državnih službenika, pa branitelja s enormnim privilegijama, pa lažnih umirovljenika, pa nepotrebih općina, županija, bolnica, sudova, i manje više, država se nastavlja taljegati u već učvršćenom smjeru - propast. Vlada nema šanse, taman i da hoće nešto promijeniti.

W.M. Felt je napisao/la (Pogledaj post): › Redakcija 031 je napisao/la: › Uvriježeno je mnijenje da u hrvatskoj znanosti i visokom obrazovanju vlada potpuni kaos. Jest uvriježeno, ali je i ispravno. Redakcija 031 je napisao/la: › reformom koja bi u sustav znanosti i visokog obrazovanja uvela neoliberalne koncepte konkurentnosti, kompetitivnosti, izvrsnosti i sl. Kamo sreće da netko zaista zastupa takve koncepte. Nažalost, ništa od toga ne postoji u znanosti i visokom obrazovanju (jer postoji kaos). Kaos, međutim, mnogima odgovara. Najprije onima koji jašu na grbači poreznih obveznika, a koje u isto vrijeme nije moguće kontrolirati jer su "autonomni". Naučili su tako vječni protivnici bilo kakve reforme riječ "neoliberalno", pa je ponavljaju kao mantru. Ne valja tako reforma, jer uvodi "neoliberalizam" na fakultete (šteta je samo da se nije zalomilo nekom od "stručnjaka" sa par stotina ekonomskih fakluteta i viših škola da im razjasni taj pojam). Hrvatska je svjetlosnim godinama daleko od neoliberalizma. Hrvatska je zapravo suprotnost neoliberalizmu, gotovo nam samom suprotnom polu, na kojemu je, iznad nas, još pokoja rijetka komunistička zemlja.

1. nitko ne negira kaos u sustavu znanosti i visokog obrazovanja, a ponajmanje deklaracija. dapače, deklaracija je prvi dokument koji to sistematski analizira, kritički vrednuje i nudi alternativu.

2. nitko nije detektirao neoliberalizam, nego deklaracija pokazuje i argumentira da je moguć i drugi smjer reforme od neoliberalnog smjera. među ostalima, navode se u deklaraciji i argumenti koje u svojim novijim radovima nudi Joseph Stiglitz, dobitnik nobela za ekonomiju 2001.

3. neoliberana rješenja zagovara aktualna vlada (usp. plan 21 i program rada vlade rh za razdoblje 2012-2015)

4. zagovarati neoiberalna rješenja u trenutku kada se neoliberalni (ajd da budemo pošteni prema ocu neoliberalizma miltonu friedmanu pa da spomenemo da je on svoj koncept isprva nazivao neokonzervativizmom) poredak raspada je glupavo koliko i deklarirati se staljinistom pred početak XX kongresa kp sssr (to je onaj na kojemu se hruščov odrekao velikog druga)

5. da, postoje socio-ekonomski privilegirani i socio-ekonomski deprivirani slojevi društva. to ne poriče niti ministar jovanović. i da, potrebno je iznaći načine na koje će se omogućiti socijalna mobilonost (= da se socio-ekonomski deprivirani emancipiraju od stanja u koje su se rodili). u suprotnom zagovara se nekakva predeterminiranost koja bi značila da dijete roditelja koji su završili samo osnovnu školu također treba završiti samo osnovnu školu. misio sam da je u hrvatskoj takvo shvaćanje napušteno kad je propala tuđmanova ideja "stališa".

6. marksističke (pazi, to jest množina!) teorije jesu legitiman supstrat kritike socijalne zbilje svuda u svijetu, pa zašto ne bi bile i u hrvatskoj.

7. emancipatorni potencijal obrazovanja se odnosi upravo na ranije spomenuti socio-ekonomski status, ali i na brojne druge stvari u koje ne pripada štancanje diploma. i ako pročitaš deklaraciju vidjet ćeš da deklaracija ne zagovara štancanje diploma, kao niti dovijeka studiranje, lezilebarenje, hohštapleraj i slično, a čega itekako ima na svim fakutetima.
da toga ima napretek i na osječkom filozofskom, nitko ne spori. ali nisu svi filozofski fakulteti u zemlji slika i prilika osječkog. takva generalizacija je vrlo opasna.

8. ne pada mi ništa više na pamet jer učim. pišemo se kasnije.

Nazalost pod znanoscu u Lijepoj nasoj se provlace velike prevare. Jako je malo postenih znanstvenika a jako mnogo prepisivaca i lopova koji se ogrcu plastom znanosti.