Danas se navršava
20 godina otako je
16. veljače 1992. u 16 sati u jeku granatiranja Osijeka, iz podrumskih prostora osječkog Donjeg grada, s minimumom neophodne opreme, započeo s emitiranjem, tada prognanički
Hrvatski radio Baranja. Danas - 20 godina poslije,
Radio Baranju su održali na životu: direktorica Zlata Maršić, Zdenko Lozančić, Siniša Frank, Saša Alilović, Robert Repić, Mirela Jurković, Vlado Omazić i Jelena Blašković.
Pokretanju programa prethodilo je nekoliko mjeseci muke oko nabave opreme kojom bi se pokrenuo program i nastavio kontinuitet
Radio Belog Manastira. Iza prve poruke u eteru Hrvatskog radija - studio Baranja bio je cijeli tim prognanih Baranjaca, a glasom je bio
Dario Jagarinac. Osim njega, tadašnju ekipu su činili pokojni Ivan Maršić, Mario Fuis, Siniša Marinković te Zdenko Lozančić koji su radili do progonstva u Belom Manastiru. Prvi direktor Radio Baranje je
Branko Jalšovec, njegov brat pokojni Milenko Jalšovec vodio je marketing, a zamjenik direktora bio je Ivan Maršić. Dobivena je potpora povjereništva Vlade RH za Baranju na čelu sa Markom Kvesićem, a treba spomenuti brojne donatore među kojima je bio
Josip Drašković - Brko.
Uoči pokretanja programa u podrumu jedne obiteljske kuće na vijencu Vlahe Bukovca u Donjem gradu, Lozančić i Fuis prošli su pravu dramu, jer su opremu Radio Beloga Manastira prenijeli s radija i računali da odmah iz Osijeka pokrenu program. Međutim, pri izvlačenju sreli su tada čelne ljude baranjskog HDZ-a Marka Kvesića i Josipa Kompanovića, koji su predložili da se vrate u
Topolje i otamo pokrenu program. Opremu su smjestili u obiteljsku kuću Zlatka Markovića tadašnjeg tajnika Crvenog križa, i planirali privremeno pokrenuti program, ali im je nedostajala antena. Mario Fuis i Zdenko Lozančić su se neposredno pred okupaciju vratili u Beli Manastir po antenu i umalo bili uhićeni te su kroz kolone srpskih tenkova spasili živu glavu sklonivši se u Mađarsku. Poslije toga su se okupili u Osijeku i priča oko stvaranja radija počinje. Nakon pokretanja programa, koji je bio namijenjen informiranju prognanih Baranjaca smještenih u Osijeku i okolici, počelo je ekipiranje opremom i kadrovima. Radu su se priključili i kolege sa zagrebačkog radija 101, a za glavnog urednika ubrzo dolazi Anto Bandov te niz novinara, tehničara i voditelja.
Od
1992. godine Radio Baranja postaje glavna medijska uzdanica 20-ak tisuća prognanih Baranjaca, a posebno vojnika 135. baranjske brigade i baranjske policije koji su držali sjevernu crtu obrane grada Osijeka. U razdoblju od 1992. do 1998. godine kroz program Radio Baranje prošle su sve značajnije osobe političkog, vojnog i civilnog života Osijeka i Baranje. Kroz Radio Baranju tijekom 20 godina prošlo je oko
50-ak ljudi, a vrijedni spomena su: urednica Vlasta Šeremešić, nasljednik Jalšovca na mjestu direktora Karolj Janoši, Lidija Šumiga, Andrea Hunjadi, Nebojša Marijanović, Danijel Horvat, Saša Bart, Saša Vila, Šandor Markoš, Gabrijela Nađ, Tatjana Bešlić, Damir Klobučar i mnogi drugi. Nakon završetka procesa mirne reintegracije, postaja se
30. svibnja 1998. godine vraća u Beli Manastir.
Tekst & foto: Radio-Baranja.hr
Nebitno
