Moj je argument da prema ACTA-i, unatoč tome što imam račune za sav komercijalni softver kojeg koristim, ipak mogu krivično odgovarati jer rabim neki "trik" koji mi omogućuje komotniju upotrebu istoga, što u prijevodu znači modifikaciju softvera.
Kako slušati glazbu ili gledati film na Linux-u u duhu GNU licence ako su mehanizmi zaštite zatvorenog koda?
Ekvivalent tome jest tužba proizvođača automobila kupcu koji se usudio staviti druge felge ili nedajbože spojler na auto.
U RH i u gotovo svim zemljama svijeta je ovo već regulirano zakonom. ACTA će tu vrlo malo toga promijeniti.
Ovo ću uzeti kao brzoplet argument; svi ti "izgubljeni milijuni" računaju se prema broju ilegalnih kopija nečega što korisnici istih ionako ne bi kupili JER NEMAJU PARA. Ovo je na tragu onim apsurdnim optužnicama iz amerike gdje klinca od 15 godina terete za 2 miljona baksa "štete"; no šteta nije nanesena, jer je vrlo mala mogućnost da mali iskešira te pare za glazbu i filmove, a ta tzv. zarada ionako nije bila u projekcijama kompanije. Dakle, ti milijuni ionako ne bi bili zarađeni.
Nekada, u prošlosti (80-tih i 90-tih), slični su se iznosi prišivali hakerima koji su iz nekog, samo njima poznatog razloga provaljivali i skidali source kod raznim OS-a i firmware-a. Iako ga nisu javno obznanili, niti dijelili sa konkurencijom proizvođača softvera ili uređaja, gotovo su se uvijek na suđenjima prišivali apsurdno veliki iznosi "gubitaka" koje je tvrtka navodno pretrpjela. Naravno, nigdje se u financijskim izvješćima kompanija koje su ovo tvrdine nisu spomenuli ti astronomski gubici, ali su suci rado prihvaćali ovo debilno shvaćanje.
Ma zbilja? Čega se imam bojati? Ti se šališ!
Bojim se bolesnih umova koji će kopati po mojim TCP paketima i objavljivati sranja na 4chan-u ili fejsbuku za lulze, eto čega se bojim! Bojim se uporabe mehanizama dubinske analize paketa u političke, poslovne i marketinške svrhe!
Ja ne skrivam puno toga (moja mail adresa i poslovni broj telefona javno su dostupni na netu), ali kad s nekim vodim chat ili mail konverzaciju, volio bih da to ostane između odabranog broja ljudi s kojima se dopisujem.
Piratstvo neće izumrijeti na ovaj način; Internet nije jedina globalna mreža, postoje desetine mreža, svaka sa svojim cakama i protokolima i svakom se mogu distribuirati zaštićeni autorski materijali, no većinom se takve mreže (TOR, primjerice) rabe za potpuno anonimno dopisivanje, bijeg od cenzure i represije (pričam ovdje o raznim "zviždačima", političkim disidentima, čak i cijelim etničkim skupinama). Sloboda informacija, ukratko.
Prema ACTA-i, i takva se mreža može definirati "sredstvom zaobilaska mehanizama kontrole zaštite autorskih prava" i svatko tko ju rabi može završiti na stupu srama neke korporacije koja je zahtjevala podatke od nekog ISP-a.
To je tebi normalno?
Nisam mislio na lejdi gagu ili bon džovija; ako hoćeš njihov snimak, kupit ćeš ga, jasno, jer je puno kvalitetniji od snimke sa nečijeg mobitela.
No što je sa koncertima bendova koji nemaju službene video snimke? Čak ni spotove?
Postoje i takvi, samo fyi.