Ministarstvo pravosuđa, pod pokroviteljstvom
Europske delegacije, organiziralo je, u
Hotelu Osijek, okrugli stol na temu
„Borba protiv korupcije na lokalnoj razini“. Na okruglom stolu predstavnici lokalne i regionalne samouprave, političkih stranaka, građanskih udruga, pravosuđa, policije i akademske zajednice raspravljali su o uzrocima, pojavnim oblicima, raširenosti i posljedicama korupcije te načinima njena sprječavanja na lokalnoj razini. Događaj je organiziran u sklopu projekta
„Jačanje međuagencijske suradnje u borbi protiv korupcije - Kampanja za podizanje svijesti“.
Tihomir Kralj, tajnik Ministarstva pravosuđa, na otvaranju je istaknuo kako je današnji okrugli stol tek jedan od događaja u sklopu nekoliko projekata koje upravo provodi njegovo Ministarstvo, a u čemu je borba protiv korupcije svakako na prioritetnom mjestu. Predstavio je i nedavno tiskanu brošuru
„Korupcija - uzroci, posljedice i prevencija“.
Na početku okruglog stola održana su
tri predavanja.
Davor Dubravica, načelnik
Sektora za suzbijanje korupcije u Ministarstvu pravosuđa, izlagao je na temu
„Prevencija korupcije i sprječavanje sukoba interesa“. Naglasio je da je u više recentnih istraživanja javnog mnijenja o percepciji korupcije u Hrvatskoj upravo lokalna samouprava istaknuta kao najrizičniji sektor. Antikorupcijska borba provodi se na temelju strateškog dokumenta, Strategije suzbijanja korupcije kojim su određene smjernice antikorupcijske borbe i unapređenja pravnog i institucionalnog okvira. Kroz izlaganje istaknute su mogućnosti primjene ciljeva i rješenja Strategije na suzbijanje korupcije u lokalnoj samoupravi. Naglašena je i potreba većeg sudjelovanja zainteresirane javnosti pri kreiranju politika te donošenju propisa.
Sandra Pernar, izvršna direktorica
GONG-a, predstavila je rezultate istraživanja
Lotus (Lokalna odgovorna i transparentna uprava i samouprava). Istraživanje je provedeno 2009., s ciljem omogućavanja uvida građanima u transparentnost i funkcioniranje njihove jedinice lokalne samouprave prije izbora, a ove će se godine provesti po drugi put. Istraživanje je obuhvatilo pet dimenzija transparentnosti: javnost sjednica vijeća (skupština), javnost odluka jedinica lokalne samouprave, suradnja s civilnim društvom, poštivanje Zakona o pravu pristupa na informacije i ustroj mjesne samouprave. Prema tim kriterijima rad čak 81 posto od ukupnog broja jedinica lokalne samouprave (JLS) izrazito je ili nedostatno transparentan. Pernar smatra da je tako loše stanje neodrživo, pa predlaže da se organizirano potiče prijenos dobrih praksi u transparentnom i otvorenom upravljanju među gradovima i općinama u istim regijama ili sličnih socio-ekonomskih profila.
Tomislav Mičetić, načelnik
Samostalne službe za unutarnju reviziju iz
Ministarstva financija, govorio je o odgovornosti i transparentnosti u izvršenju proračuna. Jedno od temeljnih prava poreznih obveznika jest spoznaja o načinu trošenja novca od strane javne uprave. Četiri glavna stupa za odgovorno raspolaganje javnim financijama uspostavljena su s dva nešto starija zakona (o proračunu i o državnoj reviziji) te s dva novija zakona (o sustavu unutarnjih financijskih kontrola i o fiskalnoj odgovornosti). Transparentnost se provodi imenovanjem službenika za informacije, izradom i objavom kataloga informacija, pravovremenim odgovaranjem na upite, pripremom i objavom informacija te stalnim ažuriranjem Internet stranica. Odgovornost i transparentnost glavni su uvjeti za korištenje sredstava iz EU fondova, osobito za ona koja se troše putem javne nabave. Većina preduvjeta za upravljanje EU fondovima ostvaruje se putem provedbe proračunskih načela i zakonskih propisa RH, koji su već usklađeni s EU.
U nastavku okruglog stola održana je
rasprava, u kojoj su aktivno participirali brojni sudionici.
Matija Greif, načelnik
Općine Ernestinovo (nezavisni kandidat), naglašava kako težište problema korupcije u Hrvatskoj ne leži u lokalnoj samoupravi. Naime, po njemu, korupcija je razmjerna proračunskim sredstvima po pojedinim razinama vlasti. Kako središnja vlast kontrolira 92 posto proračunskih sredstava u Hrvatskoj, a grad Zagreb sljedeća 4 posto, na sve ostale gradove i općine preostaje samo 4 posto ukupnih proračunskih sredstava. Kada bi se u općinama i gradovima sva sredstva nenamjenski potrošila ili čak ukrala, plastično objašnjava Greif, Hrvatska bi bila nisko korumpirana država. Stoga smatra da se edukacije ovog tipa moraju prirediti i na razini ministarstava. Poznata su mu iskustva iz Europske unije, gdje se decentralizirana sredstva kreću na razini od 40 do 60 posto ukupnih proračunskih sredstava. Tek kada Hrvatska provede značajniju decentralizaciju, smatra, isplati se baviti borbom protiv korupcije na nižoj razini vlasti. Njegova općina broji 4200 stanovnika, proračun je manji od 6 milijuna kuna, pa kad se odbiju fiksni troškovi, preostaju mala sredstva za investicije, zbog čega su upućeni na međunarodno i europsko financiranje. On kao načelnik ima ovlaštenje za samostalno trošenje iznosa manjih od 24 tisuće kuna, a Državna revizija svake dvije godine detaljno pregledava poslovne knjige. Prošli nalaz Državne revizije bio je uvjetan, i to zbog toga jer općina nije željela od povratnika u razrušena sela prisilno naplatiti dug po komunalnoj naknadi. Načelnik Greif uvjerava kako su njegova vrata uvijek otvorena svim građanima. Integritet dužnosnika lokalne samouprave, po njemu, uvjetovan je kućnim odgojem, osobnim poštenjem i stalnom edukacijom. Uvjeren je da većina lokalnih dužnosnika nisu lopovi i da nisu korumpirani.
Drago Dominić, načelnik
Općine Petlovac (isprva nezavisan, odnedavno u HNS-u), smatra da je najveći problem malih općina nedovoljan kapacitet u stručnim ljudima. Po njemu, nema velike i male korupcije. Njegova općina ima 2500 stanovnika, a proračun varira između 4,5 i 5 milijuna kuna. Neki su načelnici s bliskim krugom ljudi trajali i po nekoliko mandata jer su otpočetka bili orijentirani da kroz djelovanje općine kupuju glasove za sljedeće izbore, bez da su osjećali potrebu da povuku razvoj i zadovoljavaju potrebe svojih građana. On sam je od početka sadašnjeg prvog mandata, gdje je pobijedio jednu takvu lokalnu oligarhiju, naglasak stavio na razvoj i investicije, koje su već sada desetak puta veće nego u prethodnom razdoblju. Pritom mu pomaže obitelj i prijatelji. Tu je naišao na problem, jer se svako angažiranje obitelji tretira kao sukob interesa. Primjerice, njegova kćer je pokrenula i dvije godine održava web stranicu općine bez ikakve naknade. Sin je također trebao voditi jedan općinski projekt besplatno, ali nakon upita nadležnom ministarstvu, dobio je odgovor kako je riječ o sukobu interesa. Kaže da se sudario s eksperimentom izravno izabranog načelnika općine, jer su njegovi prethodnici, „majstori struke“, preselili u vijeće, u kojem imaju većinu. On može samostalno raspolagati samo s iznosima manjim od 23 tisuće kuna, ali svjesno i za male nabave traži barem tri ponude. Cjelokupan rad općine je transparentan. Kako imaju velike investicije u vodoopskrbni i plinovodni sustav, uveo je običaj da na svaki razgovor s izvođačima radova vodi još barem jednog općinskog službenika, kako bi imali uvid u njegov rad. Poznati su mu slučajevi gdje su se kroz netransparentno financiranje udruga 'kupovali' mandati. U njegovoj općini ima čak 40 udruga. Do njegove izborne pobjede donacije udrugama odobravane su bez natječaja i kriterija, što je bio primjer modela za sitne privilegije.
Miljenko Šmit, direktor
Centra za mir, nenasilje i ljudska prava, Osijek, kaže kako je doživio transformaciju otkako je 1994. ušao u sektor civilnog društva. Bilo je puno ljudi koji su u udruge ušli radi osobnog probitka ili kao prijelazno razdoblje za ulazak u politiku. U Europi udruge nisu samo potrošači novca, već organiziraju proizvodnju i zarađuju milijarde, a zaradu ulažu u socijalni angažman. Udruge u Hrvatskoj najčešće odrađuju poslove koje naručuju iz Europe, pri čemu nisu svjesne što zapravo rade. Udruge prate što EU i svijet žele financirati, pa idu u tom smjeru, umjesto da same traže što Hrvatskoj doista treba.
Dragan Pepić, pravni savjetnik
Centra za mir Vukovar, priznaje kako je do spoznaja o postojanju korupcije u njegovu gradu došao posredno, kroz intervjue sa ljudima koji u njegovoj udruzi traže besplatnu pravnu pomoć. Najčešće je riječ o sitnoj, administrativnoj korupciji, u uredima državne uprave, carini, policiji i sličnim službama. Najveća korupcija događa se oko stambenog zbrinjavanja, jer tamošnji stambeni fond na područjima od posebne državne skrbi raspolaže s pet do šest tisuća stambenih jedinica. Fond je velik, ali ne postoji transparentnost kod dodjele stanova po institutima zbrinjavanja i obnove. Iako postoje odlična pravila o toj problematici, po kojima se stalno prave rang-liste najugroženijih, od službenika u lokalnoj državnoj upravi nikada ne možete dobiti odgovor ni na jedno konkretno pitanje zašto je nekome dodijeljen, odnosno nije dodijeljen stan, čime se stalno krši Zakon o pravu na pristup informacijama. Drugo područje oko kojeg je u Vukovaru uočena korupcija je zapošljavanje. Kod toga uočen je svojevrsni monopol SDSS-a, srpske stranke koja se na nacionalnoj razini nalazi u koaliciji s HDZ-om. Naime, na području grada Vukovara ne može se zaposliti nijedna osoba srpske nacionalnosti ako prethodno ne osigura suglasnost SDSS-a. To svakako moramo okarakterizirati kao jedan od oblika korupcije, smatra Pepić.
Josip Vrbošić,
HSLS Osijek, ističe kako je korupcija problem koji je svima odavno poznat, ali mu se društveni značaj daje tek u posljednje dvije ili tri godine. Korupcija u Hrvatskoj je mentalitetne naravi, tvrdi Vrbošić, pri čemu se niži slojevi korumpiraju sa 100-tinjak kuna, a viši s 50 ili 100 tisuća eura. Najnovija nacionalna kampanja borbe protiv korupcije je pohvalna, ali nije dostatno što se ide samo normativnim putem. U sve treba uključiti i udruge civilnog društva. Primjerice, udruge navijača, poput Kohorte ili BBB-a, samo su prirepci određenih stranaka. Mediji su pokretačka sila antikorupcijske borbe, pa čak i kada, bez obzira na koncepciju vlasništva, štite velike korporacije, oglašivače. Cilj te borbe je svođenje korupcije na normalnu mjeru, jer nikada nećemo uspjeti suzbiti je u potpunosti. Vrbošić naglašava kako osobito nije zadovoljan kvalitetom rada zakonodavca. Kada se, po njemu, jednom bude pisala monografija Hrvatske, u njoj će morati pisati kako je u prvih dvadeset godina postojanja Sabor donio brojne loše ili 'kaučuk' (rastezljive) zakone, zbog kojih bi morao doći pod lupu odgovornosti. Dakle, nije pravosuđe toliko krivo, krivi su i loši zakoni.
Lejla Šehić Relić, voditeljica
Volonterskog centra Osijek, smatra kako nam je sadašnja šok terapija oko korupcije dobrodošla, jer bismo na temelju toga mogli promišljati kako izgraditi sustav prevencije, odnosno kako unaprijediti sudjelovanje građana u poslovima javne uprave. Kritična točka demokracije upravo je razina sudjelovanja građana, oko čega je ona izrazito nezadovoljna. Smatra da se treba afirmirati pozitivno natjecanje između jedinica lokalne samouprave u uspostavljanju inovativnih mehanizama sudjelovanja građana. Iako već ima pozitivnih primjera, nema ih dovoljno. Već se godinama istražuje kako uključiti građane volontere u razvoj zajednice, budući da bi se takvim uključivanjem mogla podići transparentnost rada javne i lokalne uprave.
Miljenko Šmit dodaje kako je bio voditelj tima od 25 ljudi, u sklopu projekta o reformi lokalne samouprave, koji je izradio informatički sustav s namjenom transparentnog stvaranja proračuna, a koji je uveden u 120 jedinica lokalne samouprave. U gradu Osijeku se 2001. pod okriljem tog sustava provela anketa, u kojoj se više od deset tisuća građana izjasnilo da se koncesija za parkirališni sustav oduzme privatnom i dodijeli javnom, gradskom poduzeću. Istog trenutka gradska uprava zatvorila je tu aplikaciju. Kasnije sam uočio da ona više nije u funkciji ni u jednom gradu ili općini gdje smo je instalirali. Na taj način lokalna samouprava postala je još zatvorenija, a njezin rad manje podložan uvidu građana. Međutim, greška je i u svima nama, jer nismo sposobni biti individualci. Građani Hrvatske ponašaju se slično vučjim čoporima: udružuju se u grupe radi otimanja i međusobne podjele plijena.
Tomislav Mičetić dao je dva konkretna primjera o lokalnom organiziranju građana u inozemstvu, što ih je imao prigodu osobno iskusiti. Švicarska je po stanovništvu dvostruko veća od Hrvatske, a ima 2889 općina u 26 kantona. Tamo sami građani imaju pravo revidiranja općinskih proračuna, pri čemu u povjerenstvu mora biti barem jedan profesionalac (računovođa ili revizor). Tamo se jedna općina preinvestirala, pa je gotovo upala u bankrot. Iako tamo postoji načelo subsidijarnosti, po kojem bi za dugove niže mogla odgovarati viša razina vlasti, iz kantona im je poručeno da nitko neće vraćati taj dug osim građana te općine. U glavnom gradu Sjeverne Irske, Belfastu, bilo je velikih prigovora na troškove i kriterije odabira osoba koje idu na službena putovanja. Gradonačelnik je pritisak javnosti jednostavno riješio: na internetu je počeo objavljivati tablicu sa ažuriranim podacima o službenim putovanjima, tko, kada, gdje, zašto i uz koliki trošak putuje, pa su prigovori uskoro gotovo sasvim prestali.
Sandra Pernar je primijetila kako u Hrvatskoj ne postoji odgoj i obrazovanje mladih generacija za demokratsko građanstvo. Iako je Vlada najavljivala da će takav šklsi program krenuti ove jeseni, to se, nažalost, nije dogodilo. Učenike i studente ne učimo kako da budu građani, što su njihova prava i obveze, što su poželjne aktivnosti i u čemu počiva njihova odgovornost. Da to radimo, postao bi normalnim aktivno i odgovorno prijavljivanje korupcije i rad na njezinu suzbijanju. Generacije izlaze iz škola i sa fakulteta, a da nisu obrazovani kao građani, što je prava šteta.
Ninoslav Ljubojević, predsjednik
Županijskog suda u Osijeku, iznio je statističke podatke o slučajevima korupcije i organiziranog kriminala koji su procesuirani na njegovom sudu u razdoblju od 2002. do rujna 2011., a za koja je zapriječena kazna od najmanje 10 godina zatvora. U tom razdoblju Županijski sud u Osijeku zaprimio je 63 slučaja kaznenih djela mita i korupcije, od kojih je 61 slučaj riješen, a dva se još nalaze u postupku. Slučajeva organiziranog kriminala bilo je 65, od kojih je 58 riješeno, a 7 ih je u tijeku. Ukupno, od 128 slučajeva riješeno je 119, dok ih se 9 nalazi u postupku. Po njegovim saznanjima, korupcije u sudovima za koje je nadležan nema. Međutim, ima puno stranki koje su izgubile sudski postupak, pa je razumljivo što su nezadovoljne i ponekad javno iskazuju svoje neslaganje. Također, postoji i problem sporosti pravosuđa. Sudovi se s tim problem nose kroz poseban tretman u ubrzanom rješavanju zaostataka u tzv. GZP slučajevima (kod kojih je podignuta tužba zbog nepoštovanja ustavnog prava na suđenje u razumnom roku) i GZX slučajevima (svi slučajevi u kojima suđenje traje duže od 10 godina). Na sudu nema tajnosti, svatko može doći na sud i tražiti uvid u presude, a u posljednje se vrijeme trude sve presude objaviti na internetu. Po sucu Ljubojeviću, korupcija je laka za utvrđivanje, jer je samo potrebno usporediti stanje imovine s prijavljenim prihodima. Kada je to dvoje u očitom nesrazmjeru, a osoba pod istragom nema dokaza da je tu imovinu legalno stekla, takvu imovinu treba oduzeti.
Matija Greif iznio je slučaj u kojem se branio od glasina da je korumpiran. U prva dva mandata nije primao načelničku plaću, već samo mjesečnu naknadu od 2150 kuna, koja je tek u trećem mandatu povećana. Svu imovinu stekao je prije ulaska u politiku. Kada je popravljao krov kopirao je sve račune za materijal i za rad krovopokrivača, pa ih stavio na uvid javnosti.
Tihomir Kralj iznio je podatak da je Ministarstvo pravosuđa od početka godine do 16. rujna isplatila raznim strankama na razini cijele Hrvatske ukupno 16,5 milijuna kuna na ime naknada za povrede prava na suđenje u razumnom roku. Očekuje se da će se do kraja godine za iste namjene isplatiti još oko 4 milijuna kuna. Taj proračunski izdatak ne može se pripisati isključivo koruptivnom ponašanju, ali može se reći da je to posljedični učinak potencijalnog koruptivnog rizika, smatra Kralj.
Foto: Samir Kurtagić/foto-arhiv 031
Nebitno
