AIESEC: Osječke studentice na praksi u Ukrajini

Osječke studentice Maja i Tena prepune dojmova nakon AIESEC-ove prakse u Ukrajini: Najbolje iskustvo su novi prijatelji!

Svaki student tijekom fakultetskih godina - kada je zatrpan obvezama, knjigama, kolokvijima i ispitnim rokovima, sanja o avanturi, upoznavanju novih ljudi, putovanjima i zabavi, a da sve to ne bude preskupo. Ipak, malo tko doista iskoristi priliku da tako nešto i doživi!

Osječke studentice Maja Ljubej i Tena Pavić ovoga su ljeta rekle ne neodlučnosti i još jednom „normalnom“ ljetu te su se punih kofera i velikih očekivanja uputile put Ukrajine na volontersku međunarodnu praksu preko studentske udruge AIESEC.



Maju, inače apsolventicu hrvatskog i engleskog jezika, dugi je put odveo u ukrajinski grad Lviv, točnije u kamp u planinama Karpata gdje je djecu poučavala engleskom jeziku, dok je Tena, buduća profesorica matematike, svoju praksu odrađivala u gradu Donetsku, a zadatak joj je bio organizirati sate konverzacijskog engleskog za volontere Europskog prvenstva koje će se održati 2012. u Poljskoj i Ukrajini.

Nakon mjesec i po dana provedenih u dalekoj Ukrajini, Maja i Tena, inače najbolje prijateljice, vratile su se sa svoje volonterske prakse prepune dojmova, doživljaja, novih iskustava, prijatelja i sa zauvijek promijenjenim pogledima na predrasude i raznolikost ljudskih boja i rasa.



Vrlo je teško ukratko opisati što su sve dvije 23-godišnjakinje vidjele i naučile, no samo dio onoga o čemu pričaju zvuči dojmljivo. Majina cimerica bila je iz Amerike, dok je Tena svakodnevicu dijelila s dvije djevojke iz Poljske i dečkom iz Slovačke. Obje osječke studentice se slažu – najbolje iskustvo koje pamte s AIESEC-ove prakse svakako su ljudi, novi prijatelji koje sada imaju po cijelom svijetu. Tridesetak zanimljivih, različitih ljudi koji rade na projektima, prisjeća se Tena, pamtit će cijeloga života. Mladi iz Slovačke, Poljske, Hrvatske, Turske, Ukrajine, Kine, Indije, Meksika, Indonezije, Singapura, Madagaskara, svi na jednom mjestu i s jednim ciljem – družiti se, upoznati i učiniti nešto za sebe, razviti se kao pojedinci i otvoriti se svijetu. Upoznati toliko različitih kultura i ljudi bez predrasuda, jednoglasne su Tena i Maja, neprocjenjiv je dio njihovog ljetnog volontiranja.

"Ukrajina je zemlja suprotnosti gdje se na svakom koraku mogu susresti ostatci komunizma, od arhitekture pa sve do njihovog mentaliteta i načina razmišljanja.", objašnjava Tena.

S druge strane, pokušavaju pratiti svjetske trendove, modernizirati se, ali i to rade na svoj način - stare zavjese i ćilimi u novim, modernim vlakovima. Nešto što su obje studentice zapamtile obilni su doručci koji se služe u Ukrajini - sarma, pečena piletina i riža (ili pšenična kaša), tjestenina punjena mesom (tradicionalno ukrajinsko jelo iliti varenjike), a sve to zato što Ukrajinci nemaju ručak! Snažan i neobičan utisak svakako je ostavio kopar koji bi mogao biti ukrajinsko nacionalno jelo jer ga Ukrajinci stavljaju na baš sve, čak i na pizzu.

Ukrajinsko ljeto bilo je produktivno i po pitanju novih vještina koje su 23-godišnjakinje usvojile, stvari koje su naučile, isprobale i vidjele. Tena je, primjerice, naučila brojati na kineskom do 10 koristeći samo pet prstiju, a usvojila je i četiri riječi na kineskom koje se sastoje samo od slova 'a', ali s drugačijim naglaskom i značenjima. Isprobala je tradicionalna jela iz Singapura i Indonezije - sok od manga s ribljom ikrom, meksički chilli, pila domaću rusku votku, pričala na tečnom španjolskom zahvaljujući fenomenu meksičkih sapunica u Hrvatskoj te plesala bollywoodske plesove. Naučila je da su Ukrajinci vrlo korumpirani i za sve vole primiti mito, a ono što joj se najmanje svidjelo je i nedostatak „kulta ispijanja kava“.

Majino iskustvo s karpatskih visina jednako je uzbudljivo. "Naučila sam da mogu preživjeti bez interneta više od dva tjedna - u karpatskoj izolaciji, da mogu živjeti na dijetalnoj hrani, a ipak se udebljati, hodati uzbrdo 10-ak kilometara, da Ukrajinci ne znaju što je bambus, da za Jäger gotovo nitko nije čuo, da je ukrajinsko pivo odlično, kvas samo kad je točen, da imaju predobru čokoladu, da se iz Ukrajine možeš vratiti bez da si okusio votku i da se možeš vratiti s više novaca nego što si ponio tamo.", zaključuje Maja.

U svakom slučaju, najbolje su prijateljice učinile izvrstan izbor kada su se prije nekoliko mjeseci odlučile za AIESEC-ov program međunarodne stručne prakse, a u dalekoj su se Ukrajini osjećale kao kod kuće, iako okružene stranim studentima iz zemalja diljem svijeta.



Danas te strance Maja i Tena nazivaju svojim prijateljima i malom obitelji u kojoj su živjele tjednima te se vesele se ponovnom susretu s njima koji se, vrlo je lako moguće, možda i ubrzo dogodi. Sve je lako kada znaš da će te dočekati prijateljski osmijeh u stranoj državi, a njihovo nezaboravno ljeto upravo im je to omogućilo!