Osječka legenda
Đuro Belcer zvani
Đokica prvi put je u sedamdesetoj godini života dobio kupaonicu! I sve to samo zahvaljujući dobrim ljudima.
"Kupaonicu i sanitarije su mi napravili radnici
Vodovoda, a krov pred stanom mi je napravio majstor kojeg ni ne poznajem.", kaže
Đokica, sretan što ima tekuću vodu i u jedinoj sobi u kojoj živi, jer sada ondje ima i slavinu. Do sada je do vode dolazio iz bunara na dvorištu, a na toalet je odlazio preko dvorišta u ono što se zove “
vanjski WC”. Prao se u “
škafu” kada bi mu susjede i prijateljice izvukle vodu iz bunara na dvorištu i ugrijale mu je na peći na drva. Oko njega puno je dobrih ljudi koji su željeli ostati anonimni jer, kako kažu: “
Ljudi smo, treba pomoći, ali za to nitko ne mora znati”.
Dvije
Đokicine prijateljice već su mu kupile i kantu boje i pigmente te planiraju obojiti sobu u kojoj provodi svoje staračke dane.
Nema toga tko
Đokicu ne poznaje. On je uvijek negdje u gradu i priđe s pitanjem:
“Lega, imaš kunu?”. Često i s talambasom sjedne na Trg ili na promenadu i ondje svira ne bi li i tako na pošten način što zaradio. Iako ni sam nema, uvijek je spreman pomoći kome treba.
Đokica od srca zahvaljuje svima koji su mu pomogli, ali i onima koji mu i dalje svakodnevno pomažu.
Đokicine susjede kažu da bi mu dobro došla perilica za rublje, bilo kakva - polovna, samo da radi.
“
Treba mu oprati posteljinu i odjeću, a to mu je preteško na ruke. Bilo bi dobro ako netko ima nekakvu perilicu da mu pokloni. Ako ne može pokloniti, bar da mu je jeftino proda”, kaže
Đokicina prijateljica.
Tekst: S.Lacić/Glas-Slavonije.hr
Nebitno
Žensko
Muško
