Loženje parketa, izbijanje štokova, devastacija sanitarija, nestručno spajanje na električne instalacije, spajanje odvoda iz toaleta na rine i razni drugi “
biseri” korisnika gradskih stanova gotovo svakodnevno zadaju glavobolju
Milanu Kamenku, gradskom pročelniku za komunalu.
Prema njegovim riječima, u ovom trenutku
Grad vodi sudski postupak za izbacivanje stanara iz pedeset stanova u vlasništvu
Grada. Postupak je pokrenut zbog velikih šteta koje nastaju nemarom i neotklanjanjem kvarova na vrijeme, ali i namjernom devastacijom.
“
Grad trenutno ima nešto više od 500 stambenih jedinica, a izuzmemo li nove stanove, u kojima je stanje generalno dobro, ali ih nema mnogo, može se vidjeti doista svašta. Novca za generalno sređivanje nemamo, a najmoprimci ne vode brigu i preskaču bilo kakva ulaganja. Došli smo do toga da 15 stanova trenutno uopće nije za stanovanje, zbog stava 'što me briga, nije moje'. Svjesni smo da je mnogima financijska situacija teška, ali mnogi najmoprimci ipak mogu platiti sitnije popravke i čuvati stan u kojemu, u krajnjoj liniji, moraju živjeti”, objašnjava
Kamenko.
Bilo je i drastičnih poteza i situacija u kojima su stanari gradske stanove napuštali u pratnji policije, a prošle je godine zabilježen i slučaj da se stanar vrati u stan provaljivanjem.
“
Nakon nekoliko provala u stan stanar je na kraju ulazio kroz prozor okrenut u dvorište pa se s ulice nije vidjelo da se vratio u stan. Od ekstremnijih poteza stanara ističe se loženje parketa i druge 'drvenarije' u stanu, potpuno demoliranje sanitarnih čvorova do takve mjere da uredna kupaonica kasnije izgleda kao poljski WC, spajanje odvoda iz kupaonice na rine, kojima onda teku fekalije i slično. Ipak, više je stanara koji su korektni”, kaže
Kamenko.
Unatoč velikim štetama koje
Grad trpi na svojoj imovini, nadoknaditi štetu praktički je nemoguće. Za ulaganja u stanove ove je godine predviđeno
200.000 kuna, što je dostatno samo za hitne popravke, a naplatiti štetu od onoga koji ju je napravio graniči s nemogućim.
“
Uglavnom su to socijalne kategorije, nezaposleni ljudi bez primanja, od kojih je nemoguće bilo što naplatiti. Moramo imati i tu notu socijalne osjetljivosti, usprkos tome što trpimo štete”, kaže
Kamenko.
Inače, ugovori o najmu gradskih stanova sklapaju se na
10 godina, a stanove u međuvremenu obilaze dva djelatnika koji kontroliraju stanje.
Ne žele ulagati u popravke: “baš me briga, nije moj stan”
Natezanja oko toga tko treba platiti neki sitniji kvar na vodovodnim instalacijama mogu rezultirati ogromnom štetom, a gotovo je nevjerojatno da ljudi koji u stanu žive nisu spremni izdvojiti “
koju kunu” za majstora. Kada se otegne rasprava hoće li se kapanje vode sa stropa popravljati iz pričuve zgrade, preko
Zavoda za stanovanje, iz blagajne
Grada ili nečijeg džepa, a iz zida rastu gljive s raširenim klobucima, više ne pričamo o popravku jedne cijevi, nego o razbijanju zida, opsežnoj sanaciji zbog vlage, krečenju i drugim poslovima. U Gradu kažu da tako zbog kvara od nekoliko stotina kuna nastaju štete od više tisuća kuna.
Milan Kamenko, gradski pročelnik za komunalu: "
U ovom trenutku vodimo sudski postupak za izbacivanje stanara iz pedeset stanova u vlasništvu Grada. Novca za generalno sređivanje Grad nema, a najmoprimci ne vode brigu o stanovima i preskaču ulaganja."
Tekst: Ivan Sekol/Glas-Slavonije.hr
Foto: Elvir Tabaković/Foto-arhiv 031
Nebitno
Muško
