Profesionalni turistički vodič
Vlado Pest veliki je zaljubljenik u
Osijek. Smatra da naš grad najbolje određuju stihovi
Branka Mihaljevića: “
Moj Osijek pored Drave pun je sunca, miran i tih”.
Grad na Dravi stoljećima je privlačan mnogim narodima i naraštajima, a danas je to grad svih nas, njegovih stanovnika i dobronamjernih posjetitelja.
"
Naš Osijek ima ljepota koje ne možemo sresti nigdje drugdje, po njima je poseban i privlačan. Najljepši ures grada je rijeka i njezine obale. Posjetitelji kažu da Osijek leži pružen pored Drave, a zelenilom uz obalu kao da se stopio sa svojom rijekom. Upravo su obale Drave s uređenim šetnicama, cvjetnjacima, drvoredima i perivojima jedinstvenost u Hrvatskoj, ali i Europi. Možemo se pohvaliti najduljom šetnicom uz rijeku u Europi, a kruna osječke promenade je pješački Most mladosti, sagrađen prije 31 godinu. Oboje su prepoznatljivi znameni svojstveni samo Osijeku." kaže
Pest.
Ipak, najljepši (i najstariji) dio grada je
Tvrđa. Jedinstvena je to gradska cjelina baroknoga sloga, savršeno graditeljski uređena još prije
300 godina, svjedok gradskoga i građanskoga života našega grada od davnina.
“
Jedinstvenost našega grada njegovo je zelenilo raspoređeno u 18 gradskih perivoja. Najstariji na Trgu Svetoga Trojstva više ne postoji, a nastao je prije točno 300 godina. Osijek je najzeleniji grad naše domovine. Posebnost našega grada također su građevne cjeline nastale prije stotinjak godina u klasicističkom slogu, bogataške secesijske stambene zgrade te osječki središnji trgovi, oaze jedinstvenosti oblika i namjene zgrada.”, kaže
Pest.
Na ponos su nam crkve većinom baroknog sloga, no ističe najveću - crkvu svetih
Petra i Pavla koja
111 godina grad čini znamenitim kao što je bio naš
Osječanin, biskup dr.
Josip Juraj Strossmayer, čijom nakanom i zalaganjem je i sagrađena. Od novih građevnih ostvarenja ističe pješački most kod željezničkog kolodvora i novu poslovno-stambenu zgradu u
Ulici Hrvatske Republike.
Najviše mi je žao što se naš Osijek “raspalančio” i izgubio građanski uljudbeni duh koji je grad takav kakav jest i stvorio. Nadajmo se da je to prolazna pošast koja će nestati i da će naš Osijek opet biti grad po mjeri svojih stanovnika. Ima toliko toga dobroga i lijepoga u Osijeku da prolazna površnost ne može uništiti ono što je nastajalo milenijima postojanja našega naselja uz Dravu." zaključuje
Pest.
“NE” stihijskom graditeljstvu
Mnoštvo je građevina i pojava s kojima se ne možemo podičiti. Među njima je i stihijsko graditeljstvo nakon
Domovinskoga rata, kao i najraznovrsnija ustakljenja balkona i lođa na stambenim zgradama, zbog čega
Osijek sve više liči na albanske i bugarske gradove. Također, smeta mi što je
Tvrđa najzapušteniji, pa stoga i sve manje privlačan dio grada. Kakvo je tu stanje pokazuje jedan jedini mali “
špeceraj”, a u
Tvrđi nema ni jedna knjižara. Grad nam gubi uljudbenu osobinu opadanjem broja posjetitelja kina, kazališta, izložbi i drugih kulturnih događanja, kaže
Pest.
Crveni tramvaj
Tramvaj gradom vozi već
127 godina, no jedina ploča s natpisom
Tramvajska stanica odavno je u muzeju. Smeta me sveprisutna prometna neuljuđenost, mnogo prometnih znakova nepropisno je postavljeno, a problem su i putokazi. Primjerice, ne postoji natpis
Tvrđa i
Kopački rit, koji trebaju turistima. Naš grad je izgubio i boju vozila gradskoga prometa.
Crveni tramvaji vozili su više od stoljeća, autobusi oko pola stoljeća, zatim su prebojani u modro. Tako je uništen jedan brand grada, zaključuje
Pest.
Tekst: Vesna Latinović/Glas-Slavonije.hr
Foto: Daniel Antunović/foto-arhiv 031 
Nebitno
Muško
