Drugi dan moje
Exit avanture započeo je oko
10 sati kada sam se probudio s bolovima u leđima zbog ruksaka kojeg neprestano nosim, a zbog laptopa i foto opreme koja je u njemu, težina mu je jednaka vreći cementa. Također imam i bolove u nogama zbog
stalnog kretanja.
Drugi dan
Exita nisam proveo odmarajući, nego sam se već oko
12 sati uputio u grad po neke potrebne namirnice,
pivo, sendvič,
pivo, čips i
pivo.
Hodajući prema centru grada može se uočiti
mnogo stranaca, pa čak koliko sam saznao, ima ih iz
Novog Zelanda i Australije.
Posjetitelje festivala vrlo je jednostavno primijetiti na ulicama – po
festivalskim narukvicama. Na svojim rukama imam čak tri, a
više se ne mogu ni sjetiti za što koja služi.
Nakon obavljene kupovine, vratio sam se u kamp i uz druženje s ostalim kamperima ispio kupljenu cugu te smo oko
18.30 krenuli u pravcu
Petrovaradina.
Točno u
19 sati, na
Main stageu nastupili su beogradski glazbeni sastav
S.A.R.S., koje smo ne tako davno imali čast čuti u
Klubu Mini Tetar. Nastup su počeli s pjesmom
'Ratujemo ti i ja', a završili s očekivanom '
Buđev lebac'.
Odmah po završetku koncerta, otišao sam do
Press centra na druženje s ostalim novinarima koji su pristigli iz
cijelog svijeta,
a pokušao sam i poslati izvještaj s prvog dana, ali očito se taj mail na putu iz Novog Sada zagubio, pa iz toga razloga i kasne izvještaji.
Kako su ljudi u
Press centru malo previše ufurani u svoj posao i non-stop rade te nisu druženje uz koju čašicu,napustio sam centar i vratio se na
Main stage gdje sam sreo bivšeg profesora koji mi je predavao hrvatski jezik u osnovnoj školi. On je
osoba od akcije.
Ispijajući
hladno točeno pivo, upoznali smo tri
mlade i lijepe Srpkinje s kojima smo malo popričali o
smislu života, naravno, a o čemu bi drugo. Dok se profesor
'bacio' u akciju s jednom od njih tri, ja sam ih morao napustiti zbog fotografiranja britanskog banda
Editors, čiji je
odličan i energičan nastup ostavio publiku na Main stageu
bez daha.
Nakon fotografiranja vratio sam se u društvo bivšeg profesora, ali
cure koje smo upoznali, u međuvremenu su otišle. Šteta.
Profesor je upoznao nekog
Srbina koji je također profesor informatike te smo se nas trojica uputili na druge stageve. Ovoga puta, ponosno sam hodao prema njima kao da se situacija od noći prije (
kada sam se stalno vrtio u krug), nije dogodila. Kao da mi je ovo dvanaesti dolazak na
Exit.
Moram priznati da su mi zanimljiviji ostali stageovi poput
Fusion stage-a na kojem sam pratio koncert našeg izvođača
Damira Urbana, koji je vrijedan spomena jer je jedan od rijetkih kojemu je dozvoljeno da odradi
bis na Exitu.
Urban je pri kraju samog nastupa priznao kako je očekivao da će na njegovom koncertu biti samo pijani ljudi, ipak, „
Tko je još u 2 sata trijezan?!“ –postavio je publici
retoričko pitanje. Oko
tisuću ljudi uživalo je u njegovim stihovima.
Bivši profesor, njegov novi prijatelj koji je profesor i
ja koji nisam profesor, sva trojica vidno pij...khm...umorni te smo odlučili malo prošetat
Petrovaradinom, pa gdje završimo. Završili smo na stageu pod nazivom
Loud & Queer, a na programu je bilo:
Guilty pleasure by Una Senić & Nemanja Kostić. Stage je obložen cvijećem, kao i javna rasvjeta oko njega. Isprva mi se to ništa nije učinilo čudnim, sve dok ženska osoba koja je bila na pozornici nije počela pjevat: „
Glaviću moj, problem je tvoj, što si mi tako sladak, hej glaviću moj, problem je tvoj, tako si mek i gladak“, i odmah nakon otpjevanog ovog stiha, krenula je original verzija te pjesme. Okrenuo sam se prema profesoru (onom prvom) i pitao sam ga kakav je to stage, a odgovor je glasio: „
To je stage za gejeve i prijatelje gejeva, a na ovom mjestu se smiju ljubiti i nemoj da te to iznenadi“. Iskreno, iznenadilo me. Na sreću,
liberalna sam osoba i nemam nikakve predrasude u vezi toga.
Mora se priznati kako je upravo tu
atmosfera bila najveselija i svi su bili opušteni. Jedni su plesali dok su drugi ležali na travi. Sve je bilo u nekom
hipijevskom stilu. Siguran sam da ću barem još jednom prije kraja festivala posjetiti taj
veseli stage.
Kako se
jutro bližilo i
sunce uzdizalo, živahnost dvojice profesora i mene se polako spuštala.
Umor čini svoje. Nismo mu se tek tako predali, pa smo za kraj još posjetili
Main stage na kojemu su nastupali posljednji izvođači
S.P.Y. feat. MC Stamina. Nikad ne bih pomislio da postoje ljudi u publici koji u
5 sati ujutro tako
energično plešu i očito sami nisu svjesni svoje fizičke snage, jer ipak, za pokrete kakve su oni izvodili, treba biti u dobroj fizičkoj formi. Zbog takvog plesa, profesori i ja smo se nagutali poveće količine zrnaca prašine.
Kada smo se zasitili iste, otišli smo s festivala do prve pekare na
Petrovaradinu , u kojoj sam po prvi puta u svom životu pojeo
burek s pizzom.
Pizza u bureku.
Prefino. Jedan takav burek iznosi
150 dinara, što je oko
11 kuna.
Ovim obrokom završava moj
drugi dan Exita te se vraćam u kamp na
spavanje.
Tekst & foto:
Daniel Antunović 
Nebitno
Žensko
Muško
