Exit festival 2011, upravo se održava u
Novom Sadu, a to nije nikakva novost za vas, jer ste o tome mogli pročitati i na portalu
Osijek031.com.
Po
prvi puta prisustvujem ovako velikom i posjećenom festivalu, a
dojmovi se ne mogu opisati riječima, a još manje iste prenijet u pisanom obliku.
Moja
Exit avantura započela je jučer (četvrtak) ujutro u
5 sati kada sam vršio zadnje pripreme prije puta (spremanje putovnice, punjače za laptop, fotoaparat, mobitel te još neke sitnice koje će mi zatrebati u
Novom Sadu). Također sam se
opskrbio jabukama koje sam kasnije u kampu nudio 'susjedima' te na taj način stekao nova poznanstva.
Nakon svih posljednjih provjera, uzeo sam torbu s foto opremom, torbu s odjećom, šator i vreću za spavanje te sve to ugurao u automobil i odvezao se do Bastiona gdje je čekao autobus koji je vozio do samog kampa. Nas dvadesetak (koliko se
Osječana prijavilo za besplatni prijevoz) sjeli smo u autobus i točno u
7 sati se zaputili prema
Novom Sadu. Na ulaz u kamp stigli smo oko pola deset, i dok su svi iz autobusa užurbano išli u kamp kako bi se što prije smjestili i započeli druženje s
Jelenom i Lavom, ja sam morao otići na
Trag, objekt Lovotursa
(where is that?) preuzeti akreditaciju.
Nakon kruženja u krug napokon sam našao taj
Trag gdje sam preuzeo svoju pressicu s fotografijom na kojoj izgledam poput
Wolverina. U međuvremenu sam se obrijao i ošišao zbog čega fotografija na akreditaciji ne izgleda ni slično sa sadašnjim mojim izgledom. No dosta o meni i mome izgledu. Nakon preuzete akreditacije, uputio sam se u kamp koji je udaljen svega
15 minuta od
Petrovaradina, gdje se festival održava.
Jeste li znali da je postavljanje šatora zapravo jako jednostavno? Ja nisam, pa sam se
mučio oko
15 minuta pokušavajući podići šator, što je na kraju rezultiralo
uspjehom.
Akreditacija je preuzeta,
šator podignut, sada je na red dolazilo
upoznavanje. Na početku teksta spomenuo sam jabuke za upoznavanje, upravo su one zaslužne što sam sada dobar sa
četiri zgodne Britanke. Samo upoznavanje je još bolje teklo dok smo ispijali
poveće količine piva, nakon čega sam neplanirano zaspao i probudio se oko
21 sat te
propustio početak Exit festivala.
No nema veze. Brzo sam ustao, zgrabio opremu i litru piva koja je ostala nepopijena te sam se uputio prema
Petrovaradinu, a usput sam od mladih dama koje prodaju
rakiju u epruvetama, kupio jednu 'dozu' čisto da me održi budnim. I u trenutku dok sam se pripremao istu rakiju popiti na iskap, zaskočila me prijateljica
Ivana i prijatelj
Dario iz
Osijeka te sam s njima razmijenio koju
pametnu riječ i
popio još malo rakije.
Napokon ulazimo na jedan od najvećih festivala na ovim prostorima:
Šok za mene. Do sada nisam bio ni na jednom festivalu takve razine. Festivalu s toliko stageova, s takvim širokim programom da svatko može pronaći nešto za sebe.
Nažalost, kako se ne snalazim u
Tvrđavi, cijelo večer sam se vrtio u krug i posjetio samo dva stage:
Main stage i Dance arenu. Koliko god sam se trudio pronaći neki put koji će me odvesti do nekog drugog stagea, nije uspjelo i uvijek sam se vratio na početno mjesto te sam odustao od potrage i prvu večer festivala proveo sam na te dvije spomenute pozornice.
Upravo zbog toga ne mogu mnogo pisati o doživljajima jer sam se cijelu večer pokušavao orijentirati.
Ista situacija je bila pred jutro kada sam htio ići u kamp na spavanje, no nisam mogao pronaći
izlaz, pa sam opet negdje zalutao i slučajno pronašao te ostale, meni skrivene pozornice. Naravno, koncerti su na njima završili. I tako sam opet lutao po
Tvrđavi, ovog puta pokušavajući pronaći izlaz. Nakon
40-tak minuta uspijevam u tome. Već umoran od cjelonoćnog traženja, prvo ostalih pozornica, a kasnije i izlaza, dolazim u kamp gdje moj
prvi dan Exita i završava.
Na Main stageu nastupili su
Atheist Rap, Bad Religion, Darkwood Dub, Arcade Fire, Pulp, MagneticMan i Digital Mystik & MC Sg Pokes, a na
Dance areni nastupili su razni DJ-evi.
Zanimljivo je spomenuti kako se nakon jednog završenog koncerta, stvara 'rijeka' ljudi koja se prebacuje na drugi stage. Tri puta sam ulazio u tu
'rijeku' nadajući se nekom novom stageu, ali uzalud.
Iskustvo na Exitu se mora doživjeti. Bandovi, organizacija, ljudi, sve je na svome mjestu. Svi posjetitelji festivala su došli samo s jednim ciljem –
dobro se zabaviti uz dobru glazbu.
Tekst & foto:
Daniel Antunović
Nebitno
Muško
Žensko
