I
20 godina nakon ratnih zbivanja
Slavonci ne samo da osjećaju posljedice nego ih i trajno
nose u sebi! Kosa je mjesto gdje se godinama talože teški
metali, što nesumnjivo dovodi u pitanje mogućnost obolijevanja od kakve nepoznate ili rijetke
bolesti pa čak i sumnjivih
smrti, dok se kratko zadržavaju u urinu ili u krvi.
Zagrebački Zavod za javno zdravstvo pet godina je provodio istraživanje "
Utjecaj ratnih zbivanja na zdravlje stanovništva istočne Hrvatske". Istraživanje je rađeno u Đurđenovcu, Našicama, Čepinu, Vladislavcima, Dalju, Osijeku i Bijelom Brdu, a provedeno je na
400 ispitanika. Pokazalo je da gotovo svi u tijelu imaju više
metala poput vanadija, aluminija, kroma, titana, arsena, kobalta... od normalne količine. Pronađeni elementi su uglavnom tzv.
ratni metali koji su se zbog granatiranja i druge upotrebe oružja taložili u tlu i dospjeli hranom i vodom u organizam stanovnika. Najugroženiji su oni stanovnici koji su u ratno doba bili djeca, odnosno imali manje od 14 godina. Druga su najugroženija skupina branitelji.
Voditelj istraživanja,
prof.dr. Dinko Puntarić iz zagrebačkog Zavoda za javno zdravstvo i predavač na osječkom Medicinskom fakultetu, međutim, naglašava da osnove na sumnju od obolijevanja od tzv. sumnjivih bolesti povezanih s ostacima “
ratnih metala” i isto takvih smrtnih slučajeva -
nema.
-
"Poznato je da u sebi nosimo uobičajen broj elemenata koje možemo vezati uz ratna sredstva, poput oružja, granata ili metaka. No, istovremeno tu je i pogonsko gorivo, ulja pa i vojarne kao mjesta gdje takvih metala ima, no ne možemo govoriti o uzročno-posljedičnim vezama. Naime, činjenica je da su ljudi u ovih 20 godina živjeli i radili u različitim područjima poput blizine obilaznice, uz benzinske crpke, a mnogi konzumiraju i alkohol ili puše pa sve to možemo dovesti u vezu s pojavom neke bolesti" - kaže
dr. Puntarić.
No, da bi se eventualne bolesti poput leukemije, raznih tumora i sl. blisko vezale isključivo uz tzv.
ratne metale potrebno je, dodaje naš sugovornik, napraviti istraživanje i u drugim regijama u Hrvatskoj te u Vojvodini ili u rubnim dijelovima Bosne i Hercegovine.
Važno je također napomenuti, kaže
dr. Puntarić, da su količine metala pronađene kod osoba koje su sudjelovale u višegodišnjem istraživanju daleko od propisanih toksičnih doza.
-
“Pitate li me doslovce jesu li se pojavile kakve neobične bolesti ili smrti isključivo vezane uz metale utvrđene kod ispitanika, moj odgovor je negativan. Ipak, sugeriram da ljudi koji su u vrijeme rata bili maloljetni tijekom sistematskih pregleda povremeno uključe i analizu opterećenosti metalima. No to ne znači da se netko treba zabrinuti ima li ih u tragovima”, kaže
dr. Puntarić, dodajući kako su tijekom istraživanja i ispitanici upozoreni da, pronađe li se kod njih kakav indikator, odnosno povišene koncentracije metala, ne budu zabrinuti jer nema izravne opasnosti da će oboljeti.
U Baranji pronađen uran?
Iako je tijekom istraživanja na području Baranje pronađeno, kaže
dr. Puntarić, očigledno prirodno podrijetlo
urana, istraživači ga nisu mogli pripisati ratnim zbivanjima.
-
“Da bismo to mogli doista i potvrditi, morali bismo prethodno nekoliko puta ponoviti istraživanje i u ostalim regijama”, kaže
dr. Puntarić.
Sumnjivo UN-ovo streljivo
Tibor Santo iz osječkog Zavoda za javno zdravstvo također kaže da se teže bolesti ne mogu izravno povezati s količinom metala taloženom u tlu nakon rata.
- “Struktura pobola od kardiovaskularnih bolesti ili pak malignih ne pokazuje da bi upućivala na rat kao uzrok. Bilo je pokušaja da se pokuša utvrditi je li streljivo s niskom radioaktivnošću koje je imao UN vezano uz veći broj oboljelih od leukemije, no ništa se nije utvrdilo”, podsjeća
Santo.
Autor:
Marija Mihelić/Glas-Slavonije.hr
Foto:
Cacan/foto-arhiv 031
Nebitno
