Korisničko ime: Lozinka:
Naslovna Forum 031 Galerija 031 Oglasi 031 Novi korisnik!
Novosti
Najave i reporti
Kolumne
Gost priče
Interaktiv
Podrška
O nama



Bezuvjetna ljubav kao duhovni cilj

Prethodna tema View printer-friendly version Pošalji prijatelju ovu temu kao e-mail Tražilica Ispiši broj poruka na ovu temu svakog postera Snimi cijelu temu u text datoteku Sljedeća tema


Započnite novu temuOdgovorite na temu
Autor Poruka
jeremy
Offline
Avatar

Ukupno postova: 101
Lokacija: s druge strane ogledala
Spol: Muško Muško
Post Postano: 02.03.2011. 14:30 
Naslov:  Bezuvjetna ljubav kao duhovni cilj
Citirajte i odgovorite[Vrh] 

Mnogi ljudi koji su doživjeli prosvjetljenje (Isus, Buda, razni jogiji i neki drugi), spominju beskrajnu i bezuvjetnu ljubav kao krajnji stadij duhovnog puta. E sad, uzimajući u obzir svjetsku populaciju, zapravo su rijetki oni koji su trajno u tom stanju. Ali postoje, da tako kažem, flashevi takvog stanja koju doživljavaju mnogi drugi.

Znači, to je stanje kada jednostavno voliš SVE. Jastuk, kauč, zid ili radijator, nebitno. Bez ikakvih drugih stranih osjećaja, baš ono, bezuvjetno. Kada si sretan samo zato što jesi i što sve oko tebe je. Apsolutno sve ima smisla i savršeno je smišljeno. I zapravo ništa ovosvjetsko nije bitno. Sve je baš kako treba biti.
Teško je to opisati riječima i objasniti nekom tko to nije doživio.

No dakle, ja sam to doživio nekoliko puta, ali me samo jedan čovjek zapravo razumije. Pa me zanima dali itko zna o čemu pričam, ima li vas još takvih, ima li netko slična iskustva?
Neki će možda misliti da sam odljepio, ali netko je jednom rekao: 'Biti prilagođen u duboko bolesnom društvu nije mjerilo zdravlja.' Smile

_________________
Jeremy spoke in class today
Korisnički profil  Download Poruke   Ocijeni poruku  
d_grassa
Offline
Avatar

Ukupno postova: 239
Lokacija: Osijek
Spol: Žensko Žensko
Post Postano: 02.03.2011. 15:17 
Naslov:  
Citirajte i odgovorite[Vrh] 

Biti sretan, znači li nužno voljeti?

Korisnički profil  Download Poruke   Ocijeni poruku  
jeremy
Offline
Avatar

Ukupno postova: 101
Lokacija: s druge strane ogledala
Spol: Muško Muško
Post Postano: 02.03.2011. 15:40 
Naslov:  
Citirajte i odgovorite[Vrh] 

mislim da znači
ako si sretan, zbog bilo čega, vrlo je vjerojatno da voliš to zbog čega si sretan
a ako ne voliš ništa, mislim da ti ništa ne daje povoda da budeš sretan
ali ovo je posebna kombinacija sreće, ljubavi i zahvalnosti

_________________
Jeremy spoke in class today
Korisnički profil  Download Poruke   Ocijeni poruku  
simo031
Offline
Avatar

Ukupno postova: 6329
Lokacija: Ludoland
Spol: Muško Muško
Post Postano: 02.03.2011. 19:28 
Naslov:  
Citirajte i odgovorite[Vrh] 

 Krasan primjer bezuvjetne ljubavi je ona kako pas voli svog gospodara. Voli ga bez obzira na to je li vlasnik kriminalac, lopov, zlostavljač itd. To je po meni najbolji primjer bezuvjetne ljubav. Kao primjer bezuvjetne ljubavi navodi se i ljubav Boga prema ljudima, no to već zadire u religiju te bi ovu raspravu moglo odvesti u krivom smjeru. Koliko je bezuvjetna ljubav moguća kod ljudi teško je reći, jer čovjek je ipak misaono biće. Ako postoji nešto slično kod ljudi, onda je to roditeljska ljubav, sve ostalo je manje-više lažno, kratkotrajno i površno.
Meni je zasad dovoljno što sam sebe uspio dovesti do stanja da nikoga ne mrzim.

_________________
http://essekeri.hr/svi-essekeri
Veži konja gdje ti gazda kaže, osobito ako ti je konj gazda.
Živim kao pas, a zamjeraju mi kad lajem.
Djecu učimo da budu iskrena, vrijedna i poštena. Sjeća li se tko zašto?
Korisnički profil  Download Poruke   Ocijeni poruku  
Ingo
Offline
Avatar

Ukupno postova: 3470
Lokacija: Osijek
Spol: Muško Muško
Upozorenja : 1
Post Postano: 02.03.2011. 19:30 
Naslov:  Re: Bezuvjetna ljubav kao duhovni cilj
Citirajte i odgovorite[Vrh] 

jeremy je napisao/la (Pogledaj post): ›
Znači, to je stanje kada jednostavno voliš SVE. Jastuk, kauč,...


ja ovo totalno razumijem ... i vec sam dosegao taj stadij ... na dobrom sam putu Smile

Korisnički profil  Download Poruke   Ocijeni poruku  
anakonda
Offline
Avatar

Ukupno postova: 6288
Lokacija: ...tu sam....
Spol: Žensko Žensko
Post Postano: 02.03.2011. 19:39 
Naslov:  Re: Bezuvjetna ljubav kao duhovni cilj
Citirajte i odgovorite[Vrh] 

Ingo je napisao/la (Pogledaj post): ›
jeremy je napisao/la (Pogledaj post): ›
Znači, to je stanje kada jednostavno voliš SVE. Jastuk, kauč,...


ja ovo totalno razumijem ... i vec sam dosegao taj stadij ... na dobrom sam putu Smile


...mora da konzumiraš neki jako dobar čaj...daš meni malo? Twisted Evil

_________________
Ismijavati glupost je moralna dužnost svakog normalnog čovjeka, ne činiti to bi bilo jednako ignoriranju požara na benzinskoj pumpi u centru grada
Korisnički profil  Download Poruke   Ocijeni poruku  
root
Offline
Avatar

Ukupno postova: 548
Spol: Muško Muško
Post Postano: 05.07.2011. 21:53 
Naslov:  Re: Bezuvjetna ljubav kao duhovni cilj
Citirajte i odgovorite[Vrh] 

Buđenje iz relativne u apsolutnu stvarnost

Iako se u današnje vrijeme mnogo piše o znacima vremena, i s time u vezi o potrebi buđenja duše iz dugotrajnog, vjekovnog sna. U kojem blaženo spava i sanja najčešće nepoželjne snove i noćne more, malo tko se na te i takve glasove „iz pustinje“ ozbiljno osvrće, "dapače" potpuno se oglušujući sa omalovažavajućim smiješkom na usnama. Probuđenje, buđenje, prosvjetljenje, samadhi, duhovno uskrsnuće, metanoja, sjedinjenje (ženidba) duše s Bogom, nirvana, božje kraljevstvo, nanovo rođenje iz Duha, oslobođenje, spasenje, mokša, mukti, satori, kenšo......sve su to simbolični izražaji jedne te iste ideje, koja je duboko u pozadini istinskog značenja svih tih izričaja.

Ideja koja je u pozadini, u samom temelju istinskog značenja svih tih izričaja, je vječita čežnja duše za Apsolutnom srećom, kao svojim krajnjim ciljem i konačnom svrhom života. Iako na svjesnoj razini duša možda i ne prepoznaje tu očiglednu činjenicu, na intuitivnoj razini, koliko god da je ta razina nerazvijena u dotičnoj duši, ona ipak ćuti da želi biti ispunjena, smirena, sretna, radosna, a suprotno tome ne želi, odnosno stalno se trudi da izbjegne suprotne osjećaje neispunjenosti, bez smisla, žalosti, brige, nesreće, nemira, anksioznosti.

I to je potpuno prirodna i normalna čežnja svake „zdrave“, misleće duše. Sve aktivnosti koje duša poduzima u ovome svijetu imaju samo jedan krajnji cilj, a to je postignuće sreće, što god pod srećom podrazumijevali.

Da li je duša sretna kada ostvari neku želju koju je imala i radila na tome da je ispuni? Odgovor je afirmativan, ali što se događa nakon ispunjenja te želje.....sreća polako blijedi, kako postepeno dolazi do zasićenja ili zadovoljenja dotične želje. Tada se javlja nova potreba za srećom (ispunjenjem), s time u vezi nova želja i novi napori da se želja ostvari. Da li će se želja ostvariti ili ne, u mnogo slučajeva ne ovisi čak niti o najvećim mogućim zalaganjima i naporima duše u tom cilju, te se često umjesto ispunjenja i sreće, kao posljedice ispunjenja želje, javlja potpuno suprotan osjećaj, pretpostavljam dobro poznat većini čitatelja ovog napisa, frustracija.

Objekti želja ( Jack987: budimo svjesni da su „želja“ i „željno razmišljanje“ osnovna karakteristika OPS orijentacije... )

Dakle neispunjena želja rađa frustraciju. Hajde da malo dublje uđemo u samu bit problema oko sreće kao posljedice ispunjenja želje i frustracije kao posljedice neispunjenja želje.

Pretpostavimo da je naša želja realno ostvariva uz ulaganje određenog napora i zalaganja s naše strane. Tako dugo dok na tome radimo, u našem umu će biti prisutan određeni nemir koji ne mora nužno izazivati nelagodan osjećaj, ako se u tom iščekivanju povoljnog ishoda po nas, znamo radovati u dobroj vjeri da ćemo doći do ispunjenja naše želje. Ako sve okolnosti budu na našoj strani, vjerojatno će nam se želja ispuniti i adekvatno tome doživjet ćemo osjećaj ispunjenja ili sreće. U slučaju da nam se nešto prepriječi na putu ostvarenja želje i ona se, na našu žalost ne ostvari, doživjet ćemo osjećaj frustracije. O tome, vjerujem, nema potrebe polemizirati, jer je to, pretpostavljam, iskustvo svih nas.

Što je u stvari ta „sreća“ i „frustracija“ koja se nužno javlja kao posljedica ispunjenja ili neispunjenja naše želje. U svakom slučaju to je osjećaj koji doživljavamo u duši, jedan je poželjan a drugi nepoželjan. Dakle govorimo jezikom dualizma, parova suprotnosti, odnosno jezikom koji opisuje relativnu stvarnost.

U ovom našem relativnom i uvjetovanom životu, sreća i frustracija su samo jedan od bezbrojnih parova suprotnosti koji se neprekidno mijenjaju i zamjenjuju mjesta u našem doživljavanju.

Ako sreća nije u objektu koji smo ostvarili onda njen izvor moramo potražiti negdje drugdje. Idemo sada korak dalje da vidimo što je to u stvari dovelo do osjećaja te relativne sreće ili pak frustracije u našoj duši. Ako bi to bio objekt kojeg smo željeli onda bi sreća trebala trajati tako dugo dok smo u posjedu tog objekta, ali da li je tome zaista tako.
Nije, jer znamo i sami da se vrlo brzo zasitimo i moramo tražiti nove poželjne objekte da bi nadoknadili gubitak sreće ostvarene ispunjenjem prošle želje. Tako ta igra uma ide u nedogled i ne nazire se neki konačni kraj ispunjavanja ili neispunjavanja novih i novih želja.

Pažljivom analizom uvidjet ćemo da dok nešto želimo um je nemiran sve dok ne ostvari želju, kako smo već prije vidjeli. Kada želja bude ostvarena, um se privremeno smiruje uživajući u objektu, a sreća koju doživljava ima izvor u smirenom umu koji je dobio što je želio. Dakle nije izvor sreće u objektu želje već u smirenom umu.

Ako je tome zaista tako, onda nam se nameće zaključak sam po sebi da ako je um stalno smiren, nepomućen željama, osjećat ćemo stalno sreću koja neće jenjavati sve dok je um spokojan. Da li je moguće um držati u spokojstvu čitavo vrijeme, a da ne poželimo nešto izvana. Moguće je i nadasve jako poželjno ako želimo, umjesto relativne sreće, ostvariti apsolutnu sreću.

Dakle, umjesto svih mogućih želja koje nam, ukoliko ih uspijemo ispuniti, u najboljem slučaju mogu donijeti samo relativnu sreću i to za neko kraće vrijeme, hajde da poželimo biti apsolutno sretni sve vrijeme bez prekida i bez straha da će nam sreća "odlepršati".

Svaka relativna sreća koju doživimo ispunjenjem neke želje, u sebi nosi i klicu nemira, a koji rađa blagom ali prisutnom frustracijom, jer se javlja nova želja da ta sreća potraje što duže, i ta nova želja opet pomalo uznemiruje um, koji zbog toga ne može uživati stopostotnom srećom bez straha da će sreća "odlepršati".

Suprotno tome, svaka frustracija koja je posljedica neispunjene želje, u sebi nosi klicu pozitivne nade da ipak nije sve gotovo i da će se ipak možda želja ostvariti u neko dogledno vrijeme.

Dakle, vidimo da je zakonitost sa ovim parom suprotnosti (sreća-frustracija), kao i sa bezbroj drugih, u našem relativnom, dualnom svijetu, istovjetna zakonitosti koju je davno uočio kineski mudrac Lao Ce, izrazivši je kao zakonitost Tao-a. Tao je Apsolutna Stvarnost koja ima lice i naličje, jin i jang. U svakom jangu ima i malo jina, kao što i u svakom jinu ima i malo janga. Naši stari, koji su bili itekako mudri, su tu zakonitost izrazili riječima, da je svako zlo, za neko dobro.

Dualistička zakonitost

Ima jedna lijepa poučna priča koja vrlo ilustrativno opisuje gore izrečenu dualističku zakonitost.

Imao mudri seljak konja za kojega se brinuo njegov sin, a kako su živjeli u malom "seocetu" gdje se svi međusobno dobro znaju i kako to biva u takvim malim sredinama, svatko o svakome sve zna, i ništa ne može proći nezapaženo, tako su sumještani primijetili kako je jednog ranog jutra konj pobjegao. Sjatili se oni kod mudrog seljaka da mu izraze „saučešće“ govoreći, susjede joj koja nesreća. Mudri čovjek je samo odvratio, možda je, a možda i nije.

Nakon par dana vratio se konj sa još tri divlja konja sa sobom u društvu. Sin ih je odmah počeo pripitomljavati, a susjedi vidjevši obrat počeli mudrom seljaku odmah izražavati svoje oduševljenje, govoreći, susjede koja sreća....našto je mudri seljak ponovio iste riječi kao i prije, a koje i opravdavaju njegovu nedualističku mudrost, možda je, a možda i nije.

Pripitomljavajući najdivljijeg konja, sin je pao i slomio nogu te morao ležati dok mu noga ne zacijeli. Suseljani se opet sjatili te izrazili svoje „saučešće“ mudrom seljaku za nemio događaj koje zadesio njegovog sina, govoreći, susjede joj koja nesreća, na što je odgovor mudraca bio, već znate, možda je, a možda i nije.

Nakon par dana u selo je došao vojni referent tražeći mlade, zdrave i jake ljude za mobilizaciju u ratni postroj. Mudračev sin je bio pošteđen odlaska u ratnu zonu radi slomljene noge.

Suseljani vidjevši to, sjatili se ponovo da prokomentiraju mudrom seljaku kako je imao sreće sa sinom glede mobilizacije, a mudrac je opet izjavio, možda je sreća, a možda i nije....

Apsolutna istina

Priča bi tako mogla ići dalje u istom stilu ali poanta je očigledna, u ovom životu sve je relativno, i sreća i nesreća, i istina i laž, i svjetlost i tama, i dobro i zlo, i znanje i neznanje, itd., ali ipak ima nešto što ne spada u relativne kategorije, a to je Apsolutna istina.

Apsolutna istina je samo jedna, iako ima svoje „lice i naličje“, svoju nemanifestiranu i manifestiranu prirodu. Kako je Apsolutna Istina i izvor apsolutne sreće, tako će želja da pijemo iz tog izvora, postepeno brisati sve druge inferiornije želje i željice, te ćemo početi doživljavati sve dublju sreću i ispunjenje koje će trajati sve duže i duže, kako budemo napredovali na putu spoznaje apsolutne istine.

Apsolutna istina je naše vlastito Istinsko Biće kada eliminiramo sve one atribute koji čine našu „personalnu osobnost“. Kada prepoznamo sve one osobine koje izgrađuju našu personalnu osobnost, i kada ih eliminiramo kao nešto što je promjenjivo, a time i samo relativno istinito, tada ono što ostaje je naša „Transpersonalna Osobnost“ koja nije podložna nikakvim promjenama u vremenu i prostoru, pa je time i Apsolutna istina.

Apsolutna istina je dakle naša prava, istinska priroda, te je tako izvor apsolutne sreće u nama samima, u samoj suštini ili temelju našeg Bića. Ako to shvatimo intuitivnim razumijevanjem, uvidjet ćemo da je put do apsolutne sreće, u stvari put do središta našeg istinskog Bića, a to središte je svijest o postojanju koja se zove „Ja Jesam“ svjesnost. Kada realiziramo Sebe kao svoj istinski identitet, odnosno kao Svijest samu po Sebi ili tzv. „Ja Jesam“ svjesnost, tada smo stigli na izvor apsolutne sreće koji se nikada ne suši. Ostvarili smo najvišu svrhu života, apsolutnu sreću ili blaženo ispunjenje svih čežnji u svom vlastitom Biću.

Korisnički profil  Download Poruke   Ocijeni poruku  
 



 Skoči u forum: