Pasa u Azilu u Nemetinu sve je više, a posebno je porasla populacija štenaca koje građani gotovo svakodnevno donose i ostavljaju ispred vrata Azila.
Volonterka Zrinka Košta kaže kako se u zimskim mjesecima često koriste “emocionalne ucjene” pred kojima volonteri popuste.
-
Ljudi nam dovoze cijela legla štenaca i, uz obrazloženje da ne mogu držati toliko pasa, prijete da će ih ostaviti negdje drugdje ako ih ne uzmemo. Na kraju ti psi završe kod nas, u pretrpanim boksovima s ostalim štencima. Međutim, temperature ispod ništice i svojevrsni su blagoslov za štence jer je previše hladno za razne viruse koji izazivaju njihove bolesti - objašnjava
Košta.
Na niske temperature ne žale se ni ostali stanovnici Azila otkako svaki pas ima svoju kućicu napunjenu slamom pa se ima gdje sakriti i ugrijati. Posebnog zimskog režima ishrane nema te
psi jedu kuhane obroke kao i za ljetnih mjeseci, a kada je posebno hladno samo se pojačavaju porcije.
-
Kuhamo iste mesne restlove kao i svaki dan, samo što skuhamo nešto više hrane. Štenci jedu kvalitetnu hranu cijele godine pa njima zimski režim ni nije potreban - kaže
Košta.
Općenito, zima u Azilu prekrivenim snijegom i ledom gotovo da se može opisati kao idilična, a
ne tako davno zimski mjeseci bili su pravi pakao za stanovnike Azila. Tek pokoja kućica po boksu, blato i metalne zdjele u koje bi se samo jednom dnevno nadolijevala voda koja bi se brzo zaledila - stvar su prošlosti. Topla voda nalijeva se najmanje dva puta dnevno, a nastali led razbija čekićem.
U azilu 250 pasa
-
Psihički i fizički psi su u super stanju. Trče dvorištem i igraju se, a kada im je hladno imaju se kamo sakriti jer kućice stalno dopunjavamo slamom. S odraslim psima odavno smo na samom rubu kapaciteta, a sveukupno imamo nešto manje od 250 pasa. Trenutno imamo više desetaka štenaca pa pozivam građane do dođu i odaberu si psa te tako učine dobro djelo, poručuje
Košta.
Autor :
I. Sekol/
Glas-Slavonije.hr
Nebitno
Žensko
