Korisničko ime: Lozinka:
Naslovna Forum 031 Galerija 031 Oglasi 031 Novi korisnik!
Novosti
Najave i reporti
Kolumne
Gost priče
Interaktiv
Podrška
O nama



Strip-intervju: Iztok Sitar

Prethodna tema View printer-friendly version Pošalji prijatelju ovu temu kao e-mail Tražilica Ispiši broj poruka na ovu temu svakog postera Snimi cijelu temu u text datoteku Sljedeća tema


Započnite novu temuOdgovorite na temu
Autor Poruka
Saša Paprić
Offline
Ukupno postova: 92
Lokacija: dgo
Spol: Muško Muško
Post Postano: 27.11.2010. 16:00 
Naslov:  Strip-intervju: Iztok Sitar
Citirajte i odgovorite[Vrh] 

Iztok Sitar, strip crtač, karikaturist i ilustrator iz Slovenije, ljubazno je pristao na razgovor o devetoj umjetnosti. Autor je niza samostalnih strip izdanja, jedinstvene monografije Zgodovina slovenskega stripa 1927-2007 (što će reći povijesti slovenskog stripa), njegov recentni strip album Zgodba o bogu je pravi heretički hit - negdje unutar intervjua se smjestila i koja odlična tabla ovog ostvarenja, kojeg bi svaki pravi stripofil i heretik poželio imati na polici. Pored ovih „viših“ sfera, obrađivao je i temu spolnosti u svojim stripovima, no da ne duljim - pročitajte razmišljanja i pogledajte table iz stripova ovog odličnog autora.

Za početak općenito – što Vas je privuklo stripu? Koje se stvari općenito trebaju poklopiti da čovjek odluči početi crtati stripove?

Pa, več kao dete sam voleo gledati (u početku samo gledati, naravno, pošto još nisam znao srpskohrvatski) one šarene sveske pune lepih crteža, koje je skupljao (i koje mi je kasnije poklonio) moj stariji bratanac. Najomiljeniji strip mi je bio Zagor što zbog atraktivnih priča, što zbog čistog crteža punog akcije i malo teksta, a najviše sam mrzeo Teksa pošto su protagoniosti celo vreme samo jahali i nešto pričali a ništa se nije dogadjalo. Tako sam polako i naučio srpskohrvatski, a Zagor je bio moj najbolji učitelj. Kad sam imao nekih deset godina na slovenačkom je počeo izlaziti Politikin Zabavnik i to mi je ujedno i najlepše sečanje na stripovsko detinjstvo. Tada sam se prvi put sreo sa Disneyjevim junacima, Hogarom, Fantomom, Čeličnim gusarom i drugima i svake nedelje sam jedva čekao petak, što zbog završetka škole (koju nisam baš voleo), što zbog Zabavnika. Pošto sam celo vreme i sam nešto škrabao, a k tome sam imao i bujnu maštu (puno sam čitao i knjige) i jako sam voleo drugovima da pričam raznorazne priče, bilo je sasvim logično da i sam počnem crtati stripove.



Strip je ponekad podcijenjena forma. Jeste li se ikad suočili s takvim mišljenjima, te kako ste reagirali na ista, na općoj razini, ali i individualnoj razini kada su npr. Vaši uradci bili predmetom, ako su bili, takvih podcjenjivačkih reakcija?

Strip je več u početku, znači otkad se u New York Journalu pojavio Yellow Kid, bio potcenjena forma, pošto je služio samo za dizanje tiraža novina. I taj plebejski status je imao po celom svetu tamo negde do šestdesetih / sedamdesetih godina prošlog stoljeća kada ga je u Francuskoj kulturni ministar Jack Lang stavio na pediestal umetnosti. I u Jugoslaviji je bio smatran šundom barem do pojave Gatnikove Magne Purge 1977. godine i kasnije Novog Kvadrata, koji je 79-e godine dobio prestižnu nagradu za mlade umetnike Sedam sekretara SKOJa, što je bio presedan u svetu kulture, koji je definitivno stavio strip uz bok ostalim vrstama umetnosti. Otkad sam ja počeo crtati stripove, znači od 84, kada sam objavio prvi strip u literarnoj (!) reviji, strip je bio tretiran kao umetnost i ama baš nikad nisam imao nikakvih prigovora oko toga. Več u devedesetim godinama strip je ušao u osnovne škole kao obavezno štivo, a do sada je bilo objavljeno nekih pedeset diplomskih radova o stripu. Istina je da slovenačke dnevne novine ne objavljuju baš puno stripova (a obavezno svakodnevne političke karikature) a po drugoj strani pišu o stripu puno više nego o dešavanjima u nekim drugim oblastima kulture, recimo, svaki izlazak novog slovenačkog stripa popračen je recenzijom ili promocijom u novinama (i to na kulturnoj strani), što pak ne možemo reči za knjige ili slikarske izložbe.



Pored stripa, koja drugu granu umjetnosti preferirate te jeste li se okušali u kojoj?

Pored stripova crtam još i političke karikature te ilustrujem dečje knjige i udžbenike, a što se tiče drugih grana umetnosti što su najbliže stripu, slikarstvu ili animaciji, u njima se nikad nisam okušao. Jedino što se bavim još stripovskom teorijom te napišem ponekad pokoju stripovsku recenziju ili pokoju istoriju slovenačkog stripa.

Obzirom kako često obrađujete zanimljivu tematiku spolnosti, a danas stripovi, poglavito američki, izlaze kao na traci u obliku filmskih adaptacija, možete li zamisliti neki Vaš strip u filmskoj adaptaciji?

Za razliku od nekih mojih kolega koji smatraju da imaju strip i film puno dodirnih točka, ja pak mislim da nemaju ama baš nikakve medjusobne veze te smatram strip potpuno originalnim i samostalnim uredkom. Stoga sam i protiv filmskih adaptacija stripova jer film ne može nikad verno da prenese na platno stripovski crtež (a slično je i sa književnim adaptacijama) i gotovo svi filmovi radjeni po stripovima nisu bili ni blede senke originala. Ipak je bio po jednom mom stripu, a to je Zgodba o bogu, uradjen kratki film (koji je dobio i neke nagrade na Berlinskom festivalu u oblasti alternative), koji se pak verno držao originalne priče, ali je svejedno ispao lošije nego strip.



Vaš strip album „Zgodba o Bogu“ – neavtorizirana biografija je podigao priličnu frku, možete li širem čitateljstvu reći o čemu se zapravo radi? Zašto Bog, k vragu, nije autorizirao tako lijepo upriličen osvrt o njegovom djelovanju?

Odgovor na poslednje pitanje može vam dati jedino glavni junak stripa, a ne ja. A što se tiče kao frke koju je podigao moj strip, moram da kažem da sam bio prilično razočaran. Očekivao sam, pošto je Hrvatska jako katolička zemlja, barem demonstracije hrvatskih nacionalista na trgu bana Jelačića, Thompsonov koncert u potporu Katoličkoj crkvi, žestoku kritiku u Glasu koncila te spaljivanja mojih stripova na lomači u izravnom prenosu HTVa i zabranjen dolazak u Hrvatsku narednih 100 godina, ali se ništa od toga nije dogodilo. Izgleda da i Hrvatska postaje sasvim normalna zemlja.


Zgodba o bogu

Pored stvaranja stripova, koje stripove volite čitati, tko su svojevrsni uzori i utjecaji na Vaš rad? Koji bi ste strip preporučili za čitanje?

U početku osamdesetih godina, dok sam bio na Dizajnerskoj, išli smo klinci par puta godišnje u susednju italijansku Goricu po farmerice, a ja sam uvjek (uprkos nepoznavanju italijanskog jezika) nabavio i pokoji strip, kojeg se kod nas nije moglo dobiti. Tako sam jednom naišao i na Alter Alter, nekakvu italijansku različicu Metal Hurlanta, a u njemu stripovi Moebiusa, Crepaxa, Toppija i Corbena. Posle sam, prvenstveno u Spunku, upoznao i radove Novog Kvadrata i fenomenalnog Igora Kordeja i ova petorica su mi bili u onim tinejdžerskim vremenima kada si najviše prijemčiv za uticaje, najveći uzori, a i sad su mi sjajni. Tek dvadeset godina kasnije, več u punoj stvaralačkoj fazi, upoznao sam se u Angoulemu (bio sam tamo povodom zajedničke izložbe jugoslovenskih autora, koju je organizovao Bilal) sa stripovima Edmonda Baudoina, koji su kasnije isto tako uticali na moj rad. U Dizajnerskoj sam svakog vikenda jedva čekao ponedeljak kad izlazi Stripoteka i nadao se da neče biti objavljeni praistorijski američki novinski stripovi nego kao suvremeni francuski albumski stripovi poput Blueberryja, Buddyja Longwaya, Bernarda Princa, Komanče, Jonathana Cartlanda… A jedan od najboljih serijala u Stripoteci uopšte mi je bio Bourgeonov Nošeni vetrom, a u Strip artu sam s nestrpljivošču očekivao svaki broj sa Jeremiahom. I da ne zaboravim kultnog Alana Forda, naravno. Sad nekako najviše volim da čitam takozvane grafičke novele od kojih su mi najjaći dojam ostavili Persepolis, Goražde, Palestina, Pokrivači, Svet duhova… A što se tiče stripova, koje bi preporučio, upravo sad je kod nas izašao integral Tomaža Lavriča Crveni alarm, po mom mišljenju najbolji slovenački strip pored Magne purge, kojeg bi vam uprkos nepoznavnjaju slovenačkog jezika toplo preporučio.



Ovo je uobičajeno pitanje prilikom razgovora sa strip autorima. Koliko Internet i razne tehničke mogućnosti pomažu ili odmažu stripu? Kakav je konkretno Vaš stav o skeniranim stripovima?

Uh, što se kompjutera tiče tu sam ti ja pravi dinozavar. Jedino koristim internet da mogu da pošaljem stripove naručiocu, što je stvarno super, a što se tiče ostalih stvari, fotošopa, kompjuterskog crtanja i slično, e, o tome nemam pojma, i baš se divim nekim mojim kolegama poput TheMiča koji barataju kompom lakše no ja olovkom. Mislim da je ovo bio odgovor i na drugo pitanje, ne volim, naravno, da čitam skenirane stripove nego mora biti to u knjizi ili sveski sa mirisom štamparske boje na dobrom starom papiru.

Posjećujete strip festivale, ima ih niz, što je po Vama, potrebno za jedan kvalitetan strip festival?

Lepe devojke, hladno pivo i janjetina ispod sača.

Česta tema na strip manifestacijama je budućnost stripa, kako ju Vi zamišljate? Što je sa sadašnjošću? Osjeti li se napredak, stagnacija ili nazadovanje?

Pa dokle če bit čitaoca, dotle čemo crtat stripove, nadam se. Činjenica je da su zlatne godine strip izdavaštva, kada su se revije tiskale u tiražima od 50 pa do sto hiljada primeraka (a ako je strip spao pod 20 hiljada, ugasili su ga!), definitivno prošle. Ne znam sada koliki tiraž ima sad Stripoteka, ali slovenački mesečnik Strip Bumerang izlazi u 400 primeraka od kojih se proda tek polovica i samo entuzijazmu (i novcu, kojeg je svaki put manje) urednika Volavšeka možemo zahvaliti što još uopšte izlazi ( a došao je več do 45 broja). Sad je kao moderno (a izgleda i financijski isplativo) štampanje stripova samo u tvrdom povezu u prosečno 500 primeraka i prodaja u knjižarama a ne u kioscima. Vidičemo kakav če biti izdavački trend u budučnosti. A po drugoj strani imamo puno klinaca i klinceza koji šalju hrpu sjajnih stripova na festivalske konkurse (CRŠ Zagreb, Salon stripa Beograd) i verujem da je ovde sakriven pravi potencijal i budučnost domačeg stripa koja če pak doči do pravog izražaja tek nakon nekoliko sledećih godina.



Za kraj, ne preostaje ništa drugo nego Vas pozvati na Dane stripa Osijek 2011., koji će se održati ako nam nebo ne padne na glavu i ako skupimo lovicu…

Verovatno je veća mogučnost da vam nebo padne na glavu nego da dobijete lovu za festival. Šalim se, naravno, nebo vam sigurno neće pasti na glavu, to vam garantujem, a što se love tiče, nadam se da če se več nači negde pa makar dobili i glavni dobitak na Lotu. I naravno, hvala na pozivu, i ako budem imao vremena jako rado ču posetiti Dane stripa u Osijeku sledeće godine.


Razgovarao: Saša Paprić

Korisnički profil  Download Poruke   Ocijeni poruku  
 



 Skoči u forum: