29. veljače. Dva sata iza ponoći. U automobilu parkiranom u mračnoj ulici sjede dva čovjeka, skoro neprimjetno. Zvoni telefon…javlja se jedan od njih i kratko prozbori da svijetlo u stanu još uvijek gori. Prekine razgovor i kimne kolegi: Ajmo, šefu se žuri.
Njih dvojica, potomci uglednih obitelji hrvatske dijaspore i disidenata, pomiješanih sa potomcima uglednih potomaka pripadnika NOB-a i ostalih kratica koje već dugi niz godina znaju što se događa u svakom kutku Lijepe naše…inače, rješavajući križaljku, pod ugljik pišu U, a pod kisik K…idu riješiti problem od nacionalnog interesa za RH.
Pozvone na vrata. U kućnoj haljini, s velikim podočnjacima i iscrpljen, otvori Oliver Mlakar. „Izvolite“, uljudno i kulturno prozbori Oli, kao izgubljen u vremenu i prostoru, smetnuvši s uma doba dana. „Oprostite, ja sam vaš veliki obožavatelj…“ počeo je prvi, ali ga drugi laktom pod rebra: „Došli smo poslom, imamo vrlo važnu gažu za vas!“ Gleda Oli prvog, pa drugog…“Znate, jako je kasno, a sutra, to jest danas, ni ne znam više, je sahrana moje drage kolegice, pa vas molim da me ispričate“. „Znamo mi sve, ali ćete morati s nama, ovo ne može čekati, sudbina Domovine je u vašim rukama!“ Nisu se dali zbuniti.
Ništa. Oliver se spremi, svjestan nekih čudnih igara koje se slučajno tiču i njega. Odijelo, kravata…odmjeren, elegantan, kao cijeli svoj radni vijek. Na izlazu zaključa vrata i pođe s dečkima do auta. Spomenuli su mu da može odspavati još malo, putem, i da unaprijed zaboravi sve što će danas doživjeti. Oli slegne ramenima i prozbori:“Da, dobro, kako gospoda žele“.
Put je relativno brzo prekinut. Nisu išli nekim obilaznim putem, ali je Oliveru svejedno bilo nejasno kuda oni zapravo idu. Na nekoj zabačenoj benzinskoj postaji su, u mraku, čekali oko sat vremena. Pojavio se drugi automobil, iz kojeg su, zavezanog i pokrivene glave, izvukli čovjeka i ubacili u njihov prtljažnik. Nastavili su, ali je tijekom puta, u nekoliko navrata, ta osoba lupkala, možda nogama, po nekoj plastici, pa se u automobilu osjećala napetost. Iskustvo je Oliveru reklo da ništa ne pita, ali je bio sad već vrlo zabrinut.
Pred zoru su stigli. Zanimljiv krajolik. Pomisli Oliver da je ovo stvarno kraj, i životnog puta, jer je viđeno dalo za naslutiti da će smaknuti i njega i druga mu u prtljažniku. Njih trojica, bez gepekaša, ulaze u, pretpostavlja, Društveni dom. Unutra su već bili ljudi u crnom, osiguranje nekoga i nečega, grijali se pokraj željezne peći na drva. Prostorija je bila poveća, klupe, ne stolice, poredane kao klecala u crkvi. Na desno od ulaza bila je mala pozornica, na njoj čudna sprava domaće izrade, koja je možda služila za penzionerski bingo, ili kolo sreće, s puno lampica i brojeva…iznad pozornice slika Franje Tuđmana, do nje grb RH. Oliver se u sebi nasmije, jer je primijetio da je prije Franjine, tu bila slika nekog drugog, jer je zid oko slike bio u nekoliko slojeva tamniji…očito od dima, kojeg se i sada osjetilo u zraku, grizao je za oči.
„Sjedi tu i čekaj“ oštro je izgovorio jedan od onih koji su se grijali pokraj peći. Govor tijela, a i ton glasa ga je odavao kao vojnika, možda bivšeg, a i ostali su ga promatrali i tiho pričali s njim s dozom poštovanja. „Zapovjednik“.
Prvi je uletio Milinović, nakon nekog vremena u iščekivanju. „Pa, majku vam…jesam rek'o da malo sredite salu, neću se sramotiti kao domaćin. Rek'o sam Dragi da doveze više drva, nije dovoljno toplo. Za one pedere me baš briga, ali neću da se Kosorica smrzne, pa da me poslije optužuje po medijima da nisam u stanju ni Liku zagrijat'…“nasmijali su se i ostali, ali mlako.
Prišao je Oliveru: „A, tu je i naša zvijezda“, pružio mu ruku i odšetao do osiguranja, tobože, zbog naputaka. Kroz pola sata stigli su i ostali kandidati, pretendenti na tron HDZ-a. Oliveru je postalo jasno zašto tolika tajnovitost. Ovdje se bira budućnost najveće stranke u Hrvata, 220000 članova…Pojavili su se i lokalni pijanci, očito trijezni, ali nisu mogli skriti svoj životni poziv. Poštar, birtijaš, trgovac, učitelj u mjesnoj školi, čak je i župnik navratio, ali nevoljko…bar je tako izgledao, ili mu je bilo suviše rano za ustati. Konačno, i Jadranka Kosor pristupi Oliveru: „Na moj zahtjev, Vi ćete voditi kviz Kviskoteku, po pravilima koje će Vam objasniti Hebrang. Cilj je da izaberemo dva kandidata, koja će se boriti za predsjednika HDZ-a. Izrazito Vas cijenim, kao čovjeka i kolegu.“ Nikad Oliver nije javno opsovao, ali sad mu je došlo da skine sve po spisku…
...ajd, smirio se Oliver, nekako je progutao pilulu gluposti s poda ovog čudnog skupa. Pognute glave je šutke razmišljao, kako da se izgovori, predmnijevao je da će sa Hebrangom moći progovoriti koju normalnu. Evo ga, dolazi...
"Poštovani g. Mlakar, nadam se da ste oprostili dečkima koji su Vas odvukli iz vaših trenutnih obveza, ali kao što vidite, imate veliku čast!" Trkeljao je Hebrang o važnosti trenutka, čak se zanio, pa je i nehotice zaboravio kome govori, već je onako, samodopadno, uživao u vlastitom monologu, diveći se. "Da, hm..." Prekide ga Oli. "Znate, stvarno nije trenutak, kolegica mi je preminula, trebao bih..." Na to se Hebrang smrkne "Znamo mi tko je i kada i gdje. Svi imamo veliko povjerenje u Vas. Konsenzusom smo, a to nije čest slučaj, upravo vama povjerili odgovornost. Pa nećete valjda dopustiti da tamo neki Tarik Filipović vodi ovaj skup. Što bi pokojni predsjednik na to rekao?" Stidljivo se nasmije Hebrang, pa kroz zube" Nije ovo izbor za miss!"
Objasnio je potom potanko proceduru kviza.
Svi su zauzeli mjesta. Dečki u crnom su točno znali što treba činiti. Na pozornici su postavljene udobne stolice, tasteri kojima će se natjecatelji javljati za odgovaranje, informatička potpora, čak i pandan povjerenstvu za pritužbe. Na čelu mu je bio Šeks, kako je objasnio Hebrang, ali njega još nije bilo u sali. Na kolo sreće su nalijepljena imena, pa je župnik zavrtio kolo, ne bi li se odlučilo o rasporedu sjedenja, koje je iz nekog razloga bilo važno.
Zauzeli mjesta, a Oliver zbunjeno pogleda u Hebranga "Pitanja?!" Skoče iz publike dečki iz osiguranja, ona dvojica, do Karamarka, koji im nešto šapnuo. Kroz prozor se vidjelo da su potom izvukli onog slijepog putnika iz automobila, pretražili ga po džepovima, a kad su našli što su tražili, vratili ga nazad, uz očito previjanje i negodovanje nesretnika.
Na stiku su bila pitanja. Krenuli su.
" Krećemo. Prva igra je igra asocijacija..." Siguran i uvjerljiv je bio Oliver. Natjecatelji su se znojili, borili. Da ne idemo u detalje, pokazali su vrlo slabu razinu znanja, pogotovo u prvoj igri, a ni ostale nisu ništa bolje prošle. Karamarka su morali često moliti da ponovi što je rekao, jer je pričao sebi u bradu, Kosorica je mijenjala boje kao daždevnjak svaki puta kad bi nešto znala, a ne bi uspjela brzo stisnuti taster, Milinović je kao lud lupao za prijavu, iako nije znao većinu pitanja, Milošević se znojio i preznojavao, jer nikako da pogode ono što on zna...
"Slijedeća igra je Tajanstvena osoba" uvježbano će Oli.
Na posebno priređena mjesta su sjela trojica zakrabuljenih ljudi, možda muškaraca, površnim opisom za laičkog promatrača, u kostimima Ku klux klana. Ponovili su identičan tekst za predstavljanje: "Ja sam najmoćniji hrvatski političar!" Nastao je muk. Pogledavali su se HDZ-ovci, izbezumljeni spoznajom da oni ne sjede na tim "moćnim" stolicama. Promijenjenog glasa, odgovarali su gosti na postavljena pitanja. Ovo je bila odlučujuća igra. U laganoj prednosti su bili Kosorica, Karamarko i Milinović.
"Kucnuo je čas, stisnite osobu A, B ili C, za onoga kojeg smatrate najmoćnijim političarem u Hrvata." Stisli oni, šareno. Zbunila ih je lakoća kojom su kandidati odgovarali, sigurnost.
"Skinite kukuljice!" Na stolicama su sjedili, redom, dva anonimca, i na stolici C, glavom i bradom Vladimir Šeks. Kosorica je graknula od zadovoljstva, jer je jedina stisnula C. Drugi su negodovali, prozivajući namještaljku.
"Žensko oko je zamijetilo kako su mu drhtale ruke. Tko pozna Šeksa, zna da mu ujutro drhte ruke." Hebrang je glasno psovao, ljut na svoj razočaravajući plasman. Karamarko i Milinović su, žalbom i ponovnim zbrajanjem bodova, ostali izjednačeni, a svi ostali su napustili salu prije proglašenja pobjednika. Jadranka Kosor je tako odnijela prvu pobjedu u životu, čini se i jedinu, za koju javnost nikada neće saznati!
_________________ http://essekeri.hr/svi-essekeri
Veži konja gdje ti gazda kaže, osobito ako ti je konj gazda.
Živim kao pas, a zamjeraju mi kad lajem.
Djecu učimo da budu iskrena, vrijedna i poštena. Sjeća li se tko zašto?
Taktika noja. Barem su tako prolazile dosadašnje emisije na HRT-u, sa ovakvom i sličnom tematikom. Obično bi se pozivali u goste nekakvi aktivisti, nevladine udruge, polu-književnici ili likovi politički zainteresirani za kontru većini u Srbiji. Takvi bi pljuvali po Miloševiću, kimali glavom na pitanja voditelja, povlađivali i prihvaćali odgovornost za Vukovar, Škabrnju, Dubrovnik…samo je nedostajalo isprika, pardon, izvinjenja za genocidnu prošlost srpskog naroda. Nije bolje bilo ni u drugom smjeru. S onu stranu zovu Puhovskog, Mesića…sve same objektivce, koji nikada ne propuste priliku da po principu našeg današnjeg pravednog predsjednika, izjednače krivnju jedne i druge strane. Da ne zaboravim Kajina, taj je objektivan u vražju mater…
Što to Vlahov radi? Otvara li oči hrvatskoj javnosti ili je totalni glupan, koji nije bio u stanju provjeriti tko su mu gosti u studiju? Sad se čudom čude svi koji su smatrali da, osim na ekonomskom i gospodarskom planu, postoji šansa da se sa Srbima barem razumijemo, a kamo sreće „pomirimo“. Sreća u nesreći je što mi Hrvati, ipak koristimo u svakodnevnoj komunikaciji srpski jezik, pa u tom razumijevanju nemamo problema, kako veli Pein.
Neka, baš dobro. Da se više prestanemo posipati pepelom i s grižnjom savjesti promatrati bližu povijest u Domovinskom ratu. Znam da vrla vrhuška politike u Hrvata neće ni prstom mrdnuti na ovu emisiju, jer smatra da su ovo predizborne aktivnosti u Srbiji. Mo'š mislit! Jedva čekam da Srbija uđe u NATO, pa da se kao saveznici napričamo ko ljudi. Pa tek u EU. Tko će nam biti ravan. Samo je u zraku ostalo pitanje, kako je u četvrtom veku Tomislav ukrao od Talijana istoimenu krstionicu? I to da izjavi bivši ravnatelj nekog tamo državnog arhiva? Trebali bi pitati Kosoricu, koja ne laže, i koja je vjernica, iz kojeg stoljeća datira ta talijanska krstionica koju su Hrvati prisvojili. Vjerujem da su njeni preci bili prvi koji su se krstili u toj kamenoj kadi, a ona Višeslavova rodica.
Kako je kod nas sve izokrenuto, a u Srbiji očito nije, tako i naši desničari izgledaju kao male bebe naspram srpskih. Tako onaj HSP-ovac dr. Ante Starčević nije ni do članka srpskim radikalima. (Srećom pa je gost bio veliki desničar Tomac.) Oni su antiglobalisti! Kakav obrat. To čak nije ni smiješno.
U Njemačkoj postoji potreba za preko 700 tisuća radnika u domeni njege bolesnika, dakle medicinskog osoblja. Apetite sve starijih Nijemaca nisu zadovoljile nove članice i kandidati, jer postoje prepreke u papirologiji. Firma iz Bosne, koju vodi jedan jako dobar prijatelj s bivšim ambasadorom BiH u Njemačkoj, je pronašla rupu u svirali i povlači državljane BiH na rad u dijaspori. Ostaje za raspravu, kako nama nedostaje medicinskog osoblja, a istovremeno imamo velik broj istih na zavodu za zapošljavanje. Mudro vodstvo ministarstva zdravlja, još jedno u nizu, otpušta medicinski kadar, a ne dira upravu. Istovremeno nitko ne pomaže mladim ljudima da se zaposle u Njemačkoj. Istovremeno imamo manjak liječnika, pa ih uvozimo i odmah zapošljavamo uz izdavanje radnih dozvola, a istovremeno preko 1000 naših liječnika svih specijalizacija radi poslove koji nemaju veze s medicinom, već uglavnom politikom. Kako i ne bi, kad je lova bolja, a odgovornost nikakva.
Navalili svi na Čačića. Kako je bahat. Sram ga bilo, stvarno je serator. Ipak, on samo logično postupa u skladu sa situacijom. Postoji naime konstanta u ponašanju naših političkih vođa. Tito je bio nadnaravno umišljen i bahat, i vrlo čvrste ruke ( Mitološki obljubljen u dijelu populacije) Antifašisti i danas tvrde da je morao biti takav, jer se morao boriti s gomilom nacionalista u svakoj jugo republici. Tuđman je isto bio vrlo autoritaran (voljeni prvi predsjednik). Kažu štovatelji da je morao, jer se morao boriti s gomilom glupe populacije, koja nikako nije razumjela što je za njihovo dobro. Pa je skovao ono „stoka sitnog zuba“. Nije, na žalost, bio daleko od istine. Sanader je bio neopisivo bahat (moderni vođa). To će mu priznati i SDP-ovci, kojima su curile sline kad je Sanader držao govore i šepurio se pred TV-om. „Da su oni imali takvog“. Danas Čačić nastavlja niz. On je uvjeren da s narodom moraš tako, oštro, bahato, umišljeno…da narod misli da znaš što radiš. Prvo što je napravio, poslao je pismo u MOL, da znaju Mađari da je on „gazda“. Boji se presude, seronja. To dokazuje da ipak nije tako bahat kako se čini.
Sretan Uskrs! Ali po gregorijanskom kalendaru! Tako je, naime, formulirana čestitka premijera iz Vučjeg brloga. Vjerojatnije je na ulici ili TV-u naletjeti na dinosaurovo govno, nego na premijera, stoga ova digresija. Čini mi se boljom opcijom, da nije nikako čestitao, nego ovako, kad otvoreno znamo da mu do takvih ceremonija nije ni stalo, on ne propušta priliku da relativizira i podbode. Sanader je, kažu, bio spin majstor, iako sam tu konstataciju doživljavao s rezervom, smatrajući ju malo vjerojatnom. Tim ljudi koji su ga okruživali, ipak da. Sada Milanović otkriva svoju spin stranu, otkrivajući isti način rada. Samo nedostaje informacija u medijima, da je lapio neku lovu, i prokletstvo hrvatskih premijera se nastavlja.
Dok prepušta vođenje države nekom drugom, čekajući bolje vijesti, koje će, pogađate, objaviti on, ostaje za proniknuti, što su za Boga miloga radili u oporbi, kada za vlast nisu ni malo spremni. Slažem se sa dijelom sindikata, iako ih u suštini ne doživljavam kao nešto korisno za društvo i članstvo, koji su zgroženi ponašanjem Vlade. Čak i ti sindikalni krpelji, koji sišu krv svojih vlastitih članova i ne prežu relativizirati zahtjeve onih koje zastupaju, primjećuju nedosljednost izričaja socijalno-demokratske vlasti na liberalni pogon.
Kad će biti bolje? Uostalom, što može biti bolje? Uskoro će vladajući zaključiti kako HDZ i nije imao puno izbora na vlasti, nego održavati glavu iznad razine. Glavu, to znači sami sebe. Oni ispod, koji se godinama guše, iščekujući famozni bolji standard bez rada, ti ionako nisu bolje zaslužili. Konačno je Čačić, najnepopularniji političar u Hrvata, izjavio nešto što iz tih partizanskih redova nismo mogli zamisliti do jučer – građani RH su neradnici, i htjeli bi kruha bez motike. Dobro, nemaju motiku, nemaju što ni kopati, ali svakako bi im trebalo omogućiti da dođu do kruha, jer će u protivnom biti socijalnih nemira. Tko više zaslužuje socijalne nemire, nego socijalna Vlada?
Mirando Mrsić, nesuđeni ministar obrane, liječnik, coolerski tvrdi kako smo spremni na još 50 000 nezaposlenih. Tko su ti, spremni? Neka se konzultira s premijerom, on bi sigurno tu izjavu preinačio u „pripravni“…ni jedan, ni drugi ne vodi računa o 50 000 pojedinaca i njihovih obitelji koji će ostati bez prihoda i bez perspektive. Kako su oni spremni na to? Znali smo da su potrebni rezovi, ali kako doživljavamo izvedbu na sva zvona najavljivane promjene zakona o povlaštenim mirovinama? Nakon tog cirkusa svi očekuju neku rupu, neki grace period i za sebe. Najbolje bolovanje do mirovine, po mogućnosti da se bez problema možemo nastaviti baviti onim što najbolje znamo – preživljavanjem.
Umjesto Uskrsa, Josipović čestitao Dan Roma. Možda on brije na višu inteligenciju, pa je ponukan gomilom obavještajnih podataka požurio zabiti čavlić u lijes beogradskog gradonačelnika, izvjesnog Đilasa. Ako je to revanš za otvorenu temu Dražine rehabilitacije, puno je, čak i od predsjednika.
Top tema je vjeronauk u školi, i diskriminacija koju on čini prema učenicima koji ga ne pohađaju. Križari koji vode ovaj sveti rat su redom čudesni trio Jovanović, Josipović i sveprisutni Milanović, kojeg još nema, ali tu je. Ako je to nova politika ministarstva obrazovanja, koja za cilj ima podizanje konkurentnosti naših učenika, onda bolje da su nastavili pljuvati po nogometnoj mafiji.
Bleiburg je sveti gral naših komunista. Kohezivni element kojeg je samo potrebno ponovno tutnuti pod nos današnjim potomcima bivših krvnika i odmah se ujedine i krenu u suzbijanje pošasti. Kako bi rekli neki koji su oboljeli od partizanske bolesti: „nismo ih dovoljno pomlatili“. Goldstein, kojeg su već načele godine, ne želi pomirbu hrvatskog naroda. Neće to reći direktno, ali se takvo što može zaključiti iz dugogodišnjeg rada ovog intelektualca, koji je uspio postati i premijerov savjetnik. Čemu takve teme, osim da se izbjegne konačna pomirba podijeljenog hrvatskog bića. Samo svi Hrvati ne smiju biti pobjednici. Svi ostali smiju.
I taj HRT bi konačno trebao biti javni servis. Prikazivanjem serije o Titu, pa sada o Tajnim službama izvršavaju sve gore navedeno.
Čekam kada će netko iz vlasti predložiti, ne javne radove, već udarničke akcije. Sada bi to bili volonteri. Cilj bi bio zaposliti ( bez plaće ) besposlenu mladež, omogućiti hranu i vrlo vjerojatni seks. Treba li nešto više? Očekivati – ne…
Zna li netko kako se uopće zove ministar pravosuđa?
Manitua mu!
Tako bi možda reagirao pokojni poglavica Seattle u susretu s našom ministricom Holy. Dobro, možda bi mu još štogod prozujalo kroz glavu, imajući u vidu vrlo živopisno prezime nove ministrice. Ipak, prilično aktualno pismo iz 19. stoljeća, o zaštiti okoliša, nova ministrica bi po sili svog položaja lako mogla dovesti u pitanje. Spominje se u tom pismu mnogo argumenata, zašto netko ne bi smio trgovati sa zrakom, zemljom ili šumom. To ministricu očito motivira, pa se zadovoljila opet najvažnijim stvarima, kao što su pojmovne iliti ideološke razlike na račun svojih prethodnika. Ostaje za pamćenje njen posjet Plitvičkim jezerima, kada jasno i nedvosmisleno upućuje staro vodstvo, na sigurnom odlasku, u uvođenje nove politike u ministarstvo. Više se NEĆE koristiti pojam zaštita okoliša, već zaštita prirode! Koliki je to zaokret! Nema stupnjeva u toj rotaciji koja bi mogla opisati novi smjer ove vlade po pitanju zaštite prirode. Teško je proniknuti koji motiv ganja ministricu, da se tako olako okreće od starog pojmovnika, pod čijim blagoslovom je isparilo nekoliko milijardi kuna, doslovno u taj isti prirodni vjetar.
Očito da postoji neka mitološka, da ne kažem vjerska povezanost između ministrice i prirode. Ne priznaje Božju opstojnost, pa samo treba dodati Majka Priroda. Tako bi razumjeli njena kadrovska rješenja u Fondu za zaštitu Majke Prirode. Očita je i upućenost ministrice u rad sudstva RH, pa ne treba sumnjati u njenu moć proniknuća budućih događanja i poslovanja Fonda. Sjećam se mnogih brojeva famozne EKo revije, inače časopisa koji služi promicanju zaštite prirode (brzo sam usvojio novi termin). Od 50 fotkica, na 49 je bio bivši šef, sada optužen za pronevjeru silnih milijuna. Novi naslov Eko revije hvali novi poredak i ...ministricu. Kako je ovo balkanski!
Da ne nabrajam isto takve "važne" promjene u ministarstvu zdravstva, koje nije riješilo dubioze, ali je prigodno postalo ministarstvo zdravlja i gay trudnoće. Također, ministarstvo obrazovanja, postaje prćija za natjerivanje sa đavlom u liku katoličke Crkve i pripadajućih joj biskupa. Doista, velike se promjene događaju. Bleiburg i Jasenovac, ponovno pisanje udžbenika iz povijesti. Mogu li Hrvati bez toga?
Ako nećeš sam, netko će drugi morati. Tako se otprilike u nas rješavaju korupcija i kriminal. Mamić je, a to tvrde poznavatelji, odlučio očistiti kuću nogometa, da nekim slučajem i sam ne bi dospio pod metlu. Marković, davno izumrli mamut se ne da. Kako i bi, kad je još živ. Samo biologija može takve smijeniti svojevoljno...
Slično se, čini mi se dogodilo i Sanaderu. Bolje da HDZ sam raščisti korupciju u stranci, nego da to radi netko drugi. Ako bude kirurg, strah ih bilo da će odrezati glavu da spase tijelo. Bolje da sude sami sebi, biti će bezbolnije. Ima li boljeg za to od Turudića? Najtužnije mi je bilo svjedočenje onog vlasnika restorana, koji priča s pajdom Turudićem, o malom nogometu. Tko zna ekipu s malog nogometa, može se naći lako obrisan s krim snimki nadzornih kamera. HDZ-ov dužnik sudi Sanaderu. Kako prikladno. Svojevremeno se Glavaš žderao činjenicom da ga iz HDZ-a gura čovjek kojeg je sam izmislio. Danas Sanaderu sudi čovjek kojeg je ovaj postavio...tko se mača laća...tako nekako.
Kao i Holy, tako i Turudić ima simbolično prezime. Obrnuto, udić u tur, Sanaderov, i Mačekov...
Zadar pobijedio Zagreb. U košarci. Tko se ne kuži baš u odnose snaga u tom sportu, to su vam danas relikvije moćnika, ako imamo na umu tko su i jesu bile sive eminencije jednog i drugog kluba. Još gore, ako se sjetimo ne tako davne utakmice između Cedevite i Zagreba, stvari postaju jasnije. Tada su na suprotstavljenim stranama bila dva moćnika, jedan s lovom, drugi s lovom i informacijama. Pobjednika nije trebalo uopće prognozirati, to je na kladionici bio čisti pogodak. Ako ste gledali tekmu, onda vam je sve još jasnije.
Lik o kojem valja progovoriti je Karamarko. Oni koji se baš ne kuže u politiku, doživljavali su ga kao autsajdera. Samo oni koji se ne kuže. Kombinacija kojom je on ušao u trku za predsjednika HDZ-a je također fiks. Oduvijek je u poslovnom svijetu povlaštena informacija značila prednost, u politici je povlaštena informacija i iz nje dobra procjena – sve.
Čudi me dio analitičara koji su Karamarka (tek) sad prepoznali kao jedino rješenje za HDZ. Trpaju oni u istu rečenicu Tuđmana, jaku osobu, jaku oporbu, jak HDZ, borbu protiv korupcije…i što sve ne, a da se nitko ne bavi zapravo likom i djelom tog „slučajnog“ favorita.
Nitko ne sluša s kim se taj isti Karamarko uspoređuje. Nitko ne sluša što on zapravo želi. Nitko ne želi znati kako stvari zaista funkcioniraju, samo im je stalo do vlastite guzice. Sada se stvaraju pretpostavke za budući HDZ i sada se pokazuje lojalnost. Opredijeliti se nakon izbora je kao i da se nisi opredijelio, to dokazuje da nisi dovoljno politički mudar, a malo ih je u HDZ-u koji si mogu dopustiti luksuz da ne podupiru nikoga. Nema takvog ogranka koji ima bezrezervnu potporu, niti čelnika koji je nedodirljiv. Nitko u politici nije nedodirljiv, i svaki izborni krug je kriza.
Uhvatiti zlatnu ribicu je jako zanimljivo i zabavno, ali moramo jako dobro paziti što ćemo poželjeti. Mnogima je na umu stara slava HDZ-a, netko tko će stranku reformirati, ponovno dobiti izbore. Svima je konačno jasno da to nisu Kosorica ili neki dr. mr., a i Milinović gubi bitku, zaustavljen na utjecaj u Lici. Tko će kome poslije pružiti ruku, o tome sada nitko ne vodi računa.
Ipak, požele li HDZ-ovci Karamarka, u što sam odavna siguran, moramo razmišljati o tom kakav će on biti premijer, dakle svih građanki i građana. Ako je njegov uzor Putin, u što uopće ne sumnjam, onda me i ne čudi zašto neki novinari već danas pišu hvalospjeve na njegov račun.
Kakav šok i nevjerica. I s jedne i s druge strane naše grane. Nikolić je možda veće iznenađenje ali, u kontekstu biračkog tijela koje je imalo mogućnost birati predsjednika Srbije, nije čudo.
Zapravo biračko tijelo HDZ-a i Tomislava Nikolića je jako slično. Na žalost. I jednima i drugima treba naputak za glasanje, šalabahteri, pokličima ih treba motivirati da glasaju za pravog kandidata „ajdeeee“…
I jednima i drugima je motiv stara slava, ne prežaljeni privilegij krojenja vlastitih gaća na štapu. Svaka čast onima koji su tako postavili stvar.
Zovu ga grobar, zbog posla kojim se bavio. Predmnijevaju da će i Srbiju pokopati po pitanju Europe, s tim da nisu sigurni šteti li Srbiji takav odnos prema EU uopće. Pupovac, kojega nema više od Milanovića, veli da je sve u redu. Baš nam je to trebalo da se smirimo, pa da na Bledu skupimo njega, Nikolića, Josipovića i Janšu. To bi sigurno riješilo pitanje Ljubljanske banke. Da ne zaboravim Republiku Srpsku, i još nekog s Kosova, i možemo uspostaviti još jednu Jugoslaviju.
Što se tiče našeg Tomice, onog Karamarka, on je uspio dovoljno „motivirati“ izaslanike HDZ-a da ga zaokruže. Nije točno dokazano kako je taj proces trajao, ali je Josipović iz izvješća saznao da je sve bilo po zakonu. Zaista me ponekad taj Josipović plaši. Nikad ne znaš jel se šali ili misli ozbiljno, kao ono sa ZAMP-om. Siguran sam da je, gle apsurda, kao i devedesete, ljevica izabrala desnicu. Zvuči čudno, ali postoji uzorak, koji se ponovio. Čak i izreka: „ Da Bog da te Mesić podržao na izborima“. Ostalo će pisati povijest.
Koliko god bila sigurna pobjeda Karamarka, toliko je loše što se dogodilo HDZ-u. Ne mislim da je Karamarko toliko loš, već mislim da je loša struktura stranke kojoj je Karamarko na čelu. Oni očekuju da ih netko maltretira, oni očekuju da netko čvrsto rukom vodi stranku i državu, oni žele da ih se bičuje, oni ne žele mlitavo vodstvo i demokratizaciju…zapravo će Tomica o tome još razmisliti.
Nitko nije razmišljao što će danas, pa na dalje i u buduće značiti HDZ. Za Karamarka je sigurno da će biti kao Putin, za one koji su mu bili u stožeru, godine privilegija visoke politike, a za one koji su mu bili protivnici, politička smrt. Zanimljivo je ono, kad Karamarko priča o lažima i podmetanjima na njegov račun, kako je, Bože mi oprosti, rješavao konkurenciju u podzemlju. Osjećalo se lagano podrhtavanje u mom susjedstvu, uvjerenu u to da čovjek govori istinu…ili laž, svejedno. On je gotovo kao mesija. On sve zna. On sve čuje. On sve vidi. On je Karamarko.
Pomalo mi je žao što sam bio u pravu. Zbog Kosorice i tetka. Šeks. Sad se zaista može posvetiti vječnoj ljubavi. Samo, koja je? Ustavno pravo, branje šparoga, kušanje gljiva ili čašica? Ne očekujem da će on zaista otići, u mirovinu, ili slično. Očekujem da će nekoliko tjedana psovati sam sebi u glavu, a onda okupiti neke likove koji će mu biti dobra publika za ideološko prepucavanje po kafićima bez video nadzora.
Jadranka bi opet u budućnosti mogla dobiti ministarstvo obitelji, ako se u nju, ovako nemoćnu i nezaštićenu, netko zaljubi. Ona očekuje, valjda, da ju netko osvoji. Šugav je taj poraz. Bolje bi bio na mjestu Olića i fulao penal, nego ovo. Ovo je strašno.
Još dugo HDZ neće biti prava oporba. Do tada, ako ikada dođe taj dan, Crkva mora, jedina, lupati kontru ovim povampirenim komunistima i sluđenim liberalima. Tko preživi, pričat će.
chager je napisao/la (Pogledaj post): ›
Zapravo biračko tijelo HDZ-a i Tomislava Nikolića je jako slično. Na žalost. I jednima i drugima treba naputak za glasanje, šalabahteri, pokličima ih treba motivirati da glasaju za pravog kandidata „ajdeeee“…
Pa ako ćemo tako onda više od 50% hrv. naroda, a usudio bi se reči i ostalih sa ovih prostora treba šalabahter jer nemaju koga birati moraju birat ono što je ponuđeno, a za to nisu. Prema tome treba im šalabahter. Što ti sada na kraju krajeva imaš kod nas na vlasti KOALICIJU, zašto? Jer zbog izbirljivosti i neodlučnosti naroda nebi bilo stranke koja bi zbog svog programa ideala i sl dobila večinu i formirala vlast. A nakon afera proizašlih iz HDZa bilo je za očekivat kako će netko drugi osvojit vlast. No kada je KOALICIJA koja sada ima vlast istu i osvojila to neznači da su ljudi birali nešto, nego su glasali protiv nečega. Jer je nemoguće da šta ti ja znam 7 stranaka svi djele jedno mišljenje, tj. djele oni su protiv ovih na vlasti (ako su u oporbi)... Žao mi je jedino onog Darinka Kosora koji je onako otvoreno rekao da bi rezao (a što svi znamo da je potrebno) i zbog toga popušio. Ovo što ovi sada rade je jedna obična lakrdija, niš specijalno, kozmetika. Da ne govorim o ljudima tipa Jovanović i sličnim koju su zapravo partijski kadar i vode resore zbog toga što su pripadnici političke opcije, a ne zato jer su stručni. Taj Jovanović u nekom svom izlaganju i sličnom nije stigao dalje od novinskog prepucavanja sa Zdravkom Mamićem. Dalje nemoram nadam se.
No da se vratim na temu
Pratio sam malo ovo oko HDZa i izbora i za razliku od ostalih kandidata, jedino mi je Karamarko djelovao onako mirno i staloženo. Dok su ostali kandidati izvlačili parole koje po tvom značenju vuku na ovo o čemu pričaš, dakle smatram kako si totalno promašio.
Nikolića neznam jel ima svrhe komentirat jer taj jedino što je zaslužio da dobije je metak u glavu.
Svatko ima pravo na svoje mišljenje, i to stvarno poštujem. Ne namjeravam ulaziti u polemike, već s vremena na vrijeme prosuti koju glupost/pametnu, pa kako se kome svidi. Rijetko griješim u procjenama, iako je mišljenje teško provjerljivo i uglavnom se bazira na vlastitoj percepciji svijeta koji se križa sa drugim, u nedogled…
Ali, stoji činjenica da je Karamarko legalno izabran. Uopće više nije bitna predizborna taktika. Želio sam reći da će vrijeme pokazati kakav će on biti vođa. Prva stvar koja će pokazati da sam (možda) bio u pravu je Prgomet. On je zaista uljez u predsjedništvu i molio bih da se dobro prati kakva će biti njegova politička sudbina. Ako se pokaže da je višak, onda sam bio u pravu, i iz toga ću izvući veliku količinu zaključaka.
Iz konteksta je izvučena rečenica o poistovjećivanju glasača dva Tomice. Ne vidim razloga zašto bi tu tezu netko napadao ili branio, jedino ako se ne želi opravdati vlastiti postupak. Činjenica koja govori u prilog je opstanak HDZ-a bez velikih turbulencija čak i kad je predsjednik (Sanader) završio u zatvoru, a apsolutno provjerljivo da je cijeli vrh stranke umočen u kriminal. Kako opravdati rezultat HDZ-a na parlamentarnim izborima, koji je najlošiji, ali ipak fantastičan? Znam da ja nisam bio na tom Saboru, i da nisam trebao šalabahter, jer me izbori u HDZ-u ne zanimaju egzistencijalno, već filozofski, teorijski. Teza o uspjehu/neuspjehu Darinka Kosora samo je pila naopako, po mom mišljenju.
Sve mi se više čini da je Karamarko čovjek koji je na vlast u HDZ-u došao po volji i, naglašavam i, ljevice. Slobodno se može tumačiti taj pojam ljevice. Zanimljivo mi je bilo istraživati ekipu kojom se Tuđman okružio u vrijeme devedesetih. Pa zar trebam dalje od Boljkovca i Manolića, Mesića…Netko to naziva ujedinjenjem hrvatskog bića, meni se po glavi motaju neke druge misli.
Mislim da je novi predsjednik iz istog miljea. Nazovite ga kako god hoćete. Tvrdite da je Karamarko osnivač HDZ-a? To je lako provjerljivo, ali mislim da je nebitno. Isto kao i tko je nosio pušku, ili tko je pravio krumpir salatu u vrijeme dok je bilo vruće. Mislim da je Karamarko zapravo nešto slično trojanskom konju, ali bih zaista želio, zbog mentalnog i fizičkog zdravlja nacije, da sam u krivu.
Čak mu je išla u prilog halabuka istih onih kojima je vodio kampanje i urede, istih onih koji su mu na pladnju donosili informacije koje su mu potrebne. Oduvijek smatram da je informacija najvrjednija stvar današnjice. Ako očekujete od takvih ljudi, da razmišljaju i djeluju „na prvu“, onda zaista naše društvo zaostaje u razvoju.
Vrijeme će pokazati je li Karamarko kapacitet za vođu. Ovo je tek kvalifikacijska utakmica. U pravoj političkoj utakmici, ne vrijede parole i floskule, ma kako očito bilo da je informacija točna, i koliko god netko prirodno naginjao opciji kojoj želite.
Tvrdnjama o koaliciji, s tim se u potpunosti slažem. Za sve to je kriv HDZ, i samo on, a ne mlitavi Milanović, ni neka smislena politika. I njega će, kao i Kosoricu, pomesti vlastiti promašaji i slabost, koju pokazuje.
Bez ideja i novosti, nema dalje. HDZ danas, je još uvijek onaj od jučer, na žalost.
S obzirom na „mirnog i staloženog“ Karamarka, mogu samo podsjetiti bivše školarce koji su na test iz matematike išli neopterećeno s gotovim rješenjima u džepu. Ništa neobično za hrvatske prilike.
Karamarko je kao i neki političari u ranijoj prošlosti(npr. Mesić) postavljen na ovu funkciju. Kako inače objasniti da je jedan friški član partije zvane Hdz u tako kratkom vremenu dospio do predsjedničke funkcije iako realno nema baš neke predispozicije ( javni nastup mu je sramotan, ima karizmu vodokotlića , a ipak su te stvari bitne prosječnom hrvatskom biraču). No nije ni čudno pošto sve naše partije djeluju po interesnom mafijaškom kriteriju pa je vjerovatno Tomica imao bolje adute( sigurno i zahvaljujući svojoj obavještajnoj povijesti) u utrci za predsjednike partije zvane Hdz.
Btw, više sreće na nekim sljedećim izborima za Jadranku Kosor Broš, no ona je već ostvarila svoje snove pošto je bila premijerka jedne države(kakva god da je) .Jaca je samo dokaza da se u partiji upornim lizanjem šupka( ili radom kako to političari nazivaju) može dospjeti veoma visoko.
Muško
Nebitno
