Panonnia Pilot School Miroslava Vlašića za dvije godine obuke jamči
licenciju transportnog pilota. Prvi su kandidati Zagrepčanin i Rumunj, glavni instruktor dolazi iz Srbije.
Nebo iznad Osijeka postaje
poligon za obuku budućih profesionalnih pilota. Njime u studenome počinju "
krstariti" zrakoplovi jedine hrvatske privatne pilotske škole –
Panonnia Pilot School, čiji će polaznici, nakon stjecanja diplome, moći sudjelovati na natječajima domaćih i stranih aviokompanija. Sve potrebne dozvole već su u rukama vlasnika
Miroslava Vlašića.
Ovaj poljoprivredni pilot s 35-godišnjim letačkim iskustvom i instruktorskom dozvolom u avionski biznis zakoračio je još 1993. godine. Osnovao je tada tvrtku
Air Tractor i kupio od Mađara svoj prvi zrakoplov za aviotretiranja. S vremenom je to postala obiteljska firma u čijoj je floti danas sedam različitih aviona. Ljubav prema pilotiranju prenio je i na svoje sinove – starijeg Domagoja, inženjera aeronautike, i mlađeg Krešimira, koji još ide u srednju školu.
Puno debelih udžbenika
–
"U Osijeku ćemo školovati kandidate do razine stjecanja dozvole transportnog pilota, a potom će moći konkurirati i za radna mjesta kopilota u putničkim aviokompanijama. Nakon što određen broj sati provedu leteći na kopilotskom mjestu, otvara im se mogućnost napretka do pilota putničkih zrakoplova. Sve je to kao neka vrsta zanata koji se usavršava s vremenom. Takav stupanj obrazovanja kod nas još jedino nudi Hrvatsko zrakoplovno nastavno središte u Zagrebu, koje se nalazi u državnom vlasništvu" – tumači
Domagoj Vlašić, menadžer Panonnia Pilot Schoola.
Osječani su svoje nastavno središte smjestili pokraj piste
Zračne luke u Klisi. Ondje su već stigli i prvi kandidati. Među njima je 21-godišnji
Rumunj te 24-godišnji
Tomislav Kovačević, rodom Zagrepčanin, koji posljednje četiri godine radi u Irskoj na održavanju zrakoplova. Od malih je nogu, priznaje, želio postati pilot. Sada je nadomak ostvarenju dječačkog sna.
–
"Nakon završetka Zrakoplovno-tehničke škole odlučio sam otići u inozemstvo kako bih stekao određeno radno iskustvo, ali i uštedio dovoljno novca da si platim pilotsku školu. Obišao sam ih do sada nekoliko u Europi. Uvjeti u Osijeku mi se ipak najviše sviđaju" – otkriva
Tomislav, koji će uz predočenje liječničkog uvjerenja o svojem zdravstvenom stanju morati svladati i osnove fizike, matematike te engleskog jezika kako bi stekao status polaznika Panonnia Pilot Schoola. Tomislava će, kao i ostale kandidate, ovo će školovanje stajati ukupno oko
52.000 eura.
Šef iz JAT-ove akademije
– "
Novac je osnovni razlog zbog kojeg sam otišao u Irsku, jednu od najskupljih zemalja, kako bih si ovakvo što mogao priuštiti. Tamo školovanje za pilota prema istim uvjetima kao i ovdje košta oko 90.000 eura. Dakle, dvostruko je skuplje" – otkriva
Tomislav.
Njega najviše zabrinjava svladavanje teoretskoga dijela jer nijedan udžbenik, kako kaže, nema manje od
500 stranica.
Budući
profesionalni piloti u slavonskoj metropoli usavršavat će se pod budnim okom bivših europskih prvaka u akrobatskome i reli letenju, ali i izbornika, trenera te članova hrvatske reprezentacije u preciznome letenju. Briga o polaznicima povjerena je šefu pilotske škole
Goranu Stevanoviću. Iza njega je više od 3550 sati naleta s vrijedećom licencijom transportnog pilota, radno iskustvo na mjestu kopilota u Boeingu 737 te šefa školstva na JAT Flight Academy u Srbiji.
–
"Do sada sam odškolovao oko stotinu pilota. Tim se poslom bavim od 1998. godine, a radio sam u Indiji, Kirgistanu, Rusiji i SAD-u" – navodi
Stevanović.
Radno mjesto u Osijeku prihvatio je kao svojevrsni izazov. Uvjete u kojima se sprema
obučavati polaznike smatra jednakima onima u pravim europskim školama. Najvažnijim od svega smatra dobro servisiranje i održavanje aviona na kojima se školuju budući profesionalci.
–
"Svaki put se prije polijetanja obavlja provjera goriva, komandi i veza. Školski avioni u Osijeku dobro su opremljeni i redovito se održavaju. U floti su tri cessne i jedan piper seminole" – objašnjava
Goran, koji do sada, na sreću, nije imao nikakvih avionskih incidenata.
Profesionalni piloti nad Osijekom će se maksimalno obučavati
do dvije godine. Ovisno o svojim željama, ovdje će moći steći dozvole različitih stupnjeva – od
sportskih do
profesionalnih pilota, ali moći će svladati i instrumentalno letenje, odnosno letenje u lošim vremenskim uvjetima na jednomotornom i dvomotornom avionu te postati instruktori letenja sa svim ovlastima.
–
"Kandidati moraju svladati teorijski, a potom i praktični dio nastave, odnosno samo letenje. Velik dio školovanja ovisi o vremenskim uvjetima, ali i o samim pojedincima. Zbog toga se obuka može otegnuti do maksimalno dvije godine" – nastavlja
Stevanović, koji je, prema Vlašićevoj priči, vrlo tražena osoba.
Zbog toga u svojem radnom vijeku
Goran nikada nije bio bez posla. Najveća mjesečna plaću koju je aktualni šef osječke pilotske škole do sada ikada primao iznosila je, otkriva, oko
10.000 američkih dolara.
–
"Imamo već upita zainteresiranih kandidata. Pretpostavljamo da će od njih barem pet-šest doći sigurno. Upisati se mogu i oni koji nisu završili srednju školu. Važno je da imaju dobre liječničke nalaze te da svladaju ulazni test koji se odnosi na osnove fizike, matematike i engleskog jezika. Poznajem pilote koji su po zanimanju bili stolari, ali ima i onih koji su se za školovanje odlučili nakon završetka, primjerice Pravnog fakulteta" – priča
Domagoj Vlašić, čiji je brat Krešimir najmlađi pilot u Hrvatskoj.
Ima samo 17 godina i pilotsku dozvolu, iako još nije stekao uvjete za polaganje vozačkog ispita za osobni automobil!
Gazda Vlašić: U poljoprivredne pilote nitko neće
Vlašići su još prije devet godina registrirali zrakoplovnu školu za obuku poljoprivrednih pilota. Kandidata za ovo zanimanje, priznaje otac
Miroslav, nema. Posao je naporan, a angažmana malo.
–
"Od 80-ih godina prošloga stoljeća u Osijeku nije obučen nijedan poljoprivredni pilot. Josip Vidović, zvani Stole, i ja posljednji smo Mohikanci koji se time bave" – priča
Miroslav.
Mladi se za to zanimanje ne žele odlučiti jer je
poljoprivredno pilotiranje vrlo opasno, nastavlja Miroslav, s obzirom na to da se uvijek leti vrlo nisko, gotovo u visini krošanja, pa pilot cijelo vrijeme mora biti na velikom oprezu i posve koncentriran.
–
"Preko ljeta, kada su velike vrućine, u kabini aviona gdje moraš provesti po cijeli dan temperatura ne silazi ispod 50 Celzijevih stupnjeva. Kući se vraćaš mokar do kože" – govori
Miroslav, koji je avionom zaprašivao komarce, ali i tretirao šume, njive, oranice, pa čak oprašivao sjemenski kukuruz.
–
"Kada sam počeo raditi, u okolici Osijeka bili su veliki agrokombinati koji su nas stalno angažirali za prskanje i zaštitu. Danas toga više nema, iako je jeftinije cijeli posao obaviti avionom nego ući u njivu traktorom" – napominje
Miroslav Vlašić.
Izvor:
Vecernji.hr
Foto:
Antonov
Pogledajte fotografije škole za pilote -
Panonnia Pilot School
Galerija 031: Air Pannonia - Pilot School and Servis
[Foto: Antonov]
Nebitno
Muško
Žensko
