BP-jeva izdašna
naftna bušotina iznad koje se nekoć nalazila platforma
Deepwater Horizon od 20. travnja ove godine (preko osamdeset dana!) bez prestanka i kontrole dnevno izbacuje nepojmljivih
4 do 7 milijuna litara nafte u Meksički zaljev, čiji je ekosustav zbog toga gadno poremećen, ako ne i nepovratno uništen. Navodno konačno rješenje, na čijem se izvođenju radi već nekoliko mjeseci, a koje bi trebalo u potpunosti prekinuti
istjecanje crnog zlata očekuje se tek krajem srpnja kada bi trebala biti dovršena prva (od dvije koje se istovremeno buše), takozvana usporedna bušotina, kojom će se presjeći i začepiti oštećeni izvor duboko ispod morskog dna, te tijek nafte preusmjeriti na novu platformu. No, toliko je već vremena prošlo od eksplozije i potonuća
Deepwater Horizona da smo mi s druge strane planete već skroz oguglali na svakodnevna medijska izvješća o toj katastrofi, koja su uglavnom manje-više ista: plan za krpanje rupe - pokušaj - neuspjeh - novi plan. Očekivano i nažalost, vijesti o nezaustavljivoj zaljevskoj mrlji dosegle su razinu važnosti koju u našoj svijesti već dugo vremena imaju perpetualne vijesti o obračunima narko bandi u Meksiku, smrtonosnim eksplozijama u Afganistanu i Pakistanu, potresima u Čileu ili hapšenjima djelatnika MUP-a, Podravke ili HEP-a.
S druge strane, nacionalni i lokalni mediji i stanovnici pogođenih područja, posebice oni
nesretnici čija je egzistencija izravno ugrožena ovim događajem, napeto prate širenje mrlje, masivne napore za obranu i čišćenje obalnih područja (gotovo pedeset tisuća ljudi i stotine brodova angažirano je na tim poslovima, a sve ih plaća BP), sve dosadašnje bezuspješne ili marginalno uspješne pokušaje za zaustavljanje istjecanja surove sirove nafte, kao i međusobna prepucavanja, optuživanja i prebacivanje
odgovornosti za krivnju između naftaša i vlasti. Ekonomske posljedice mrlje, koja je proglašena najgorom ekološkom katastrofom ikada u SAD, teško je u cijelosti sagledati; od nje će se američko, a posljedično bogumi i globalno gospodarstvo još dugo morati krpati i oporavljati. Grane gospodarstva koje su najviše pogođene su, logično, naftna industrija i cjelokupni energetski sektor, zatim turizam i ribarstvo, te industrija osiguranja.
Najsvježiji podaci ukazuju da je BP dosada potrošio preko
3 milijarde američkih dolara na operacije zaustavljanja nafte i saniranje šteta, ali analitičari poluprazne čaše predviđaju da bi ukupan trošak mogao doseći i
par desetaka milijardi dolara. Toliki potencijalni iznos čak i za giganta (četvrta najveća kompanija na svijetu s godišnjim prihodom većim od 240 milijardi dolara i više od 80.000 zaposlenika širom svijeta) kakav je BP predstavlja opasnu ugrozu i u tijeku je izrada planova za eventualnu prodaju dijela imovine i privlačenje novih investicija, kako bi se osigurale dovoljne količine gotovine i opstanak korporacije. Cijela je ova zbrka rezultirala i ogromnim padom reputacije i povjerenja kupaca i investitora u BP, što se translatiralo i na vrijednost dionica tvrtke, čija se cijena od početka ove katastrofe strmoglavila za otprilike
50%. Stagnacija ili daljnji pad vrijednosti tvrtke nastavit će se sve dok se curenje konačno ne zaustavi.
Praktični
ruski stručnjaci nisu dugo čekali da vlastita iskustva sa sličnim problemima predstave javnosti i preporuče američkim kolegama začepljivanje bušotine omanjom nuklearnom eksplozijom, što je taktika koju su oni u (sovjetskoj) prošlosti primijenili najmanje pet puta s priličnim uspjehom. Doduše, na nadzemnim bušotinama u udaljenim i slabo naseljenim područjima bez mogućnosti za pogubne posljedice po biljni i životinjski svijet, ali princip je isti. Čini se da su
američki mediji (prikazivanjem intervjua s ruskim atomskim fizičarima i dokumentarnih snimaka operacija iz šezdesetih godina prošlog stoljeća) već potiho započeli s kampanjom za omekšavanje i pridobivanje javnosti za davanje potpore ovoj radikalnoj ideji, kada su već sve ostale metode koje je BP (začudo, još uvijek glavni akter u naporima za zatvaranje rupe) do sada poduzimao donosile tek polovične ili nikakve
rezultate. I doista, kada se sve karte stave na stol, trezveno razmisli i izvažu svi dosadašnji i budući troškovi, prednosti i nedostaci, nuklearna se opcija čini sve izglednijim rješenjem. A velika spektakularna blještava podvodna eksplozija svakako je medijski puno atraktivniji i odlučniji potez (Obamine administracije) od višemjesečnog petljanja nekih tamo robotića po mračnom morskom dnu. Planovi za nuklearno rješavanje problema već su u izradi, ako ne i dovršeni, i gotovo sam uvjeren da, ako zaustavljanje curenja usporednim bušotinama ne uspije, ubrzo slijedi pakiranje flotile brodova i platformi koja se nalazi iznad točke D i veliki bum.
Live streamove s podvodnih robota koja rade na
začepljivanju bušotine u svako doba dana i noći možete pogledati na
ovom linku. (nema zvuka, ali izvrsno djeluje protiv nesanice).
Kolumnist: Oto Wilhelm [blog]
Nebitno
Muško
